Ekonomija i pseudoekonomija

Eko­no­mi­ja kao pro­fe­si­ja je izda­nak inter­ven­ci­o­ni­zma. Pro­fe­si­o­nal­ni eko­no­mi­sta je oso­ba koja se spe­ci­ja­li­zo­va­la u kre­i­ra­nju razli­či­tih mera koji­ma se drža­va upli­će u rad pri­vre­de. Pro­fe­si­o­nal­ni eko­no­mi­sta je struč­njak za pri­vred­no zako­no­dav­stvo koje je danas, po pra­vi­lu, usme­re­no ka ome­ta­nju funk­ci­o­ni­sa­nja trži­šne ekonomije.

0

Duša klasičnog liberalizma

Povo­dom smr­ti jed­nog od naj­u­ti­caj­ni­jih libe­ral­nih teo­re­ti­ča­ra dana­šnji­ce, nobe­lov­ca Džejm­sa Bju­ke­ne­na, obja­vlju­je­mo nje­gov tekst koji je na stra­ni­ca­ma Kata­lak­si­je pre­mi­jer­no publi­ko­van 2006. godine.

0

Slepi miš u Platonovoj pećini

Raspra­ve oko “pra­ve poru­ke” Uspo­na Mrač­nog vite­za dobi­ja­ju oblik ana­li­ze mark­si­stič­kih ras­pri sa počet­ka XX veka, gde bi Bet­men bio ume­re­ni refor­mi­sta (Kauc­ki), a Bejn revo­lu­ci­o­nar­ni tero­ri­sta (Troc­ki). No, pro­blem sa takvim čita­nji­ma je što su pre­vi­še redukcionistička.

0

Mi nismo na pobedničkoj strani

Za nekog poput mene koji je nakon pada komu­ni­zma aktiv­no uče­stvo­vao u pri­pre­mi i orga­ni­za­ci­ji radi­kal­nih poli­tič­kih i eko­nom­skih pro­me­na, svet u kome danas živi­mo pred­sta­vlja razo­ča­ra­nje. Mi danas živi­mo u dru­štvu sa dale­ko više soci­ja­li­zma i eta­ti­zma nego što smo mogli zamisliti.

0

Kako je nastao kapitalizam

Pred vama je tekst u kome se ube­dlji­vo demi­sti­fi­ku­je pozna­ti mit o “neča­snom” rođe­nju kapi­ta­li­zma, o “beskru­pu­lo­znoj” i “suro­voj” esk­splo­a­ta­ci­ji žena i dece u “nehu­ma­nim” uslo­vi­ma Evro­pe XIII veka.

0

Privredni rast

Kada su, svo­je­vre­meno, neka­da­šnjeg sekre­tara za finan­sije Hong Kon­ga, Džo­na Koper­tvejta kome se pri­pi­suje zaslu­ga da je Hong Kong pre­tvo­rio u svet­ski finan­sij­ski cen­tar, upi­tali na koju refor­mu je on poseb­no pono­san, odgo­vor je gla­sio: “Uki­nuo sam pri­ku­plja­nje sta­ti­stič­kih poda­taka”.

0

Ljudsko društvo (3)

Čovek ne posta­je dru­štve­no biće žrtvo­va­njem svo­jih lič­nih inte­re­sa na oltar neka­kvog mit­skog Molo­ha, dru­štva, već nasto­ja­njem da una­pre­di svo­je lič­no dobro. Isku­stvo nas uči da je ovo sta­nje – veća pro­duk­tiv­nost kao uči­nak pode­le rada – pri­sut­no zato što je nje­gov uzrok stva­ran – uro­đe­na nejed­na­kost lju­di i nejed­na­kost u geo­graf­skoj ras­po­de­li fak­to­ra proizvodnje.