Teorija

0

Džon Majnard Kejnz u svojoj i našoj epohi

"Prak­tič­ni lju­di koji veru­ju da su izu­ze­ti od bilo kakvog inte­lek­tu­al­nog uti­ca­ja, obič­no su nesve­sni robo­vi nekog pokoj­nog pro­fe­so­ra", ovim je reči­ma Džon Maj­nard Kejnz, bri­tan­ski eko­no­mi­sta sre­di­ne pro­šlog veka opi­si­vao odnos izme­đu poli­ti­ča­ra i vode­ćih inte­lek­tu­a­la­ca svog doba. On pri tom možda nije ni slu­tio koli­ko će se ova reče­ni­ca u buduć­no­sti odno­si­ti upra­vo na nje­ga samog, i na uti­caj koji će on izvr­ši­ti na čita­vu jed­nu gene­ra­ci­ju poli­ti­ča­ra koja će obli­ko­va­ti svet posle II svet­skog rata.

0

Zašto biti libertarijanac?

Zašto uop­šte biti liber­ta­ri­ja­nac? Dru­gim reči­ma, koja je svr­ha cele stva­ri? Zašto bismo se iskre­no i doži­vot­no zala­ga­li za prin­ci­pe i za posti­za­nje cilja – indi­vi­du­al­ne slo­bo­de? Takvo zala­ga­nje u sve­tu koji je naj­ve­ćim delom neslo­bo­dan nei­zbe­žno vodi ka radi­kal­nom nesla­ga­nju i otu­đe­nju od statusquo‑a, otu­đe­nju koje jed­na­ko nei­zbe­žno dovo­di do gubit­ka nov­ca i sta­tu­sa. Ako je život kra­tak a pobe­da dale­ko u buduć­no­sti, zašto se tome podvrgavati?

2

Politika protiv slobode

Depo­li­ti­za­ci­ja je kolek­ti­vi­stič­ki a ne libe­ral­ni izum. Poli­ti­ka slo­bo­de za poje­din­ca jedi­no može pre­ten­do­va­ti na uni­ver­zal­nost iako ne može pre­ten­do­va­ti na total­nost. Total­na poli­ti­ka nikad nije uni­ver­zal­na jer se zasni­va na ide­ji nejed­na­kog tret­ma­na lju­di. Jed­ni mogu biti žrtvo­va­ni za dru­ge u zavi­sno­sti od ide­ja vla­sto­dr­ža­ca. Jedi­no dru­štvo slo­bod­nih poje­di­na­ca zašti­će­nih od poli­tič­kog upli­va u nji­ho­vu slo­bo­du mogu biti tre­ti­ra­ni na način koji zado­vo­lja­va zahte­ve kan­tov­skog kate­go­rič­kog impe­ra­ti­va; kao svr­he po sebi, a ne samo kao sredstva.

2

Čemu još filozofija?

Tekst pre­da­va­nja koje je čuve­na spi­sa­te­lji­ca Ajn Rend odr­ža­la 1974. pred dil­pom­ci­ma West Pointa.

0

Argument za radikalni liberalizam

Tri­na­est godi­na od smr­ti jed­nog od naj­zna­čaj­ni­jih sled­be­ni­ka Austrij­ske ško­le i inte­lek­tu­al­nog lide­ra liber­ta­ri­jan­skog pokre­ta, Mare­ja Rot­bar­da, liber­ta­ri­ja­ni­zam doži­vlja­va svo­ju renesansu.

0

Kreativna destrukcija

Da li su trži­šna raz­me­na i estet­ski kva­li­tet save­zni­ci ili nepri­ja­te­lji? Da li pro­ces glo­ba­li­za­ci­je sma­nju­je kul­tur­nu raz­no­vr­snost u sve­tu ili je pove­ća­va i šta se dobi­ja a šta gubi u pro­ce­su kul­tur­nog pro­ži­ma­nja, samo su neka od pita­nja koje Koen posta­vlja. Na mno­go isto­rij­skih i savre­me­nih pri­me­ra doku­men­tu­je se nužnost među­kul­tur­nog pro­ži­ma­nja, a pro­ble­ma­ti­ka auten­tič­no­sti kul­tu­re demi­sti­fi­ku­je se upu­ći­va­njem na mul­ti­kul­tur­ne osno­ve mno­gih „tra­di­ci­o­nal­nih“ i „doma­ćih“ umet­nič­kih pro­i­zvo­da. Osnov­nu tezu ovog rada pred­sta­vlja tvrd­nja da pove­ća­nje trži­šne raz­me­ne, koju sa sobom nužno dono­si i pro­ces glo­ba­li­za­ci­je, uti­če na pove­ća­nje kra­tiv­no­sti a ne na nje­no smanjenje.

0

Kraj istorije i njene utvare

Kada je došao rat u Ira­ku, i kad se poka­za­lo da sa njim ne ide sve kako tre­ba, Fuku­ja­ma je odlu­čio da indi­rekt­no distan­ci­ra­nje od sebe više nije dovolj­no i shva­tio je da mora da se do kra­ja pospe pepe­lom; nje­go­vi novi rado­vi su izme­đu osta­log pokaj­nič­ko "revi­di­ra­nje" sop­stve­nih poli­tič­ki neko­rekt­nih teza, i poku­šaj da se odr­ži vla­sti­ta repu­ta­ci­ja u levi­čar­skom inte­lek­tu­al­nom esta­bli­šmen­tu. Ide­ja kra­ja isto­ri­je je žrtva te nje­go­ve ambi­ci­je, jed­na­ko kao i podr­ška irač­kom ratu

1

Intelektualna nedoslednost konzervativizma

Moder­ni kon­zer­va­ti­vi­zam je, u Sje­di­nje­nim Drža­va­ma i Evro­pi, izvi­to­pe­ren i kon­fu­zan. Pod uti­ca­jem pred­stav­nič­ke demo­kra­ti­je i sa pre­o­bra­ža­jem Sje­di­nje­nih Drža­va i Evro­pe u masov­ne demo­kra­ti­je posle Prvog svet­skog rata, kon­zer­va­ti­vi­zam se pre­o­bra­zio od anti-ega­li­ta­ri­stič­ke, ari­sto­krat­ske, anti-eta­ti­stič­ke ide­o­lo­ške sna­ge u pokret kon­zer­va­tiv­nih eta­ti­sta u kul­tu­ro­lo­škom smislu.

2

Nacisti vs. komunisti

Svi bi tre­ba­lo da pozdra­vi­mo sko­ra­šnje deba­te u Evro­pi o sta­vlja­nju van zako­na komu­ni­stič­kih i naci­stič­kih sim­bo­la. Nema potre­be da raspra­vlja­mo o tome da li su naci­sti ili komu­ni­sti ubi­li više lju­di i prouzrokovali…