0

Džon Majnard Kejnz u svojoj i našoj epohi

“Praktični ljudi koji veruju da su izuzeti od bilo kakvog intelektualnog uticaja, obično su nesvesni robovi nekog pokojnog profesora”, ovim je rečima Džon Majnard Kejnz, britanski ekonomista sredine prošlog veka opisivao odnos između političara i vodećih intelektualaca svog doba. On pri tom možda nije ni slutio koliko će se ova rečenica u budućnosti odnositi upravo na njega samog, i na uticaj koji će on izvršiti na čitavu jednu generaciju političara koja će oblikovati svet posle II svetskog rata.

0

Zašto biti libertarijanac?

Zašto uopšte biti libertarijanac? Drugim rečima, koja je svrha cele stvari? Zašto bismo se iskreno i doživotno zalagali za principe i za postizanje cilja – individualne slobode? Takvo zalaganje u svetu koji je najvećim delom neslobodan neizbežno vodi ka radikalnom neslaganju i otuđenju od statusquo-a, otuđenju koje jednako neizbežno dovodi do gubitka novca i statusa. Ako je život kratak a pobeda daleko u budućnosti, zašto se tome podvrgavati?

60. godina Ljudskog delovanja

Henri Hazlit Argument u prilog kapitalizma Peter Betke Ljudsko delovanje: najvažnija rasprava u ekonomiji Betina Bjan Grejvs Ljudsko delovanje: 60. godišnjica Izrael M. Kirzner “Ljudsko delovanje”, 1949. godina – Jedna dramatična epizoda intelektualne istorije...

0

Kakve promene donosi Obama?

Infatnilna idolatrija Baraka Obame kojoj prisustvujemo ovih dana i u Americi i u svetu, uključujući Srbiju, ponekad poprima razmere pravog kolektivnog ludila. Ljudi odbijaju da sude o ovom političaru na osnovu njegovih principa, izjava, programa i prošlosti, već na osnovu mesijanskih obećanja “kolektivnog iskupljenja” koja daje, i njegove lične “harizme”. Ako nas je istorija XX veka, a posebno Evrope, ičemu naučila, to je da se plašimo političara čiji je najjači argument lična harizma i koji obećavaju da će našim privatnim životima dati “kolektivni smisao”.

1

Kapitalizam i kriza

Ove krize teško da bi bilo da je država svojom regulaciom nije stvorila. Ona to nije uradila direktno, već indirektno, preko sistema podsticaja, kojim je kanalisala ponašanje poslovnih aktera. Da država nije terala banke da ulažu u nestandardne kredite, krize ne bi bilo. Da država nije emitovala više novca, teško da bi balon dosegao ove razmere. Da država preko F & F nije garantovala kredite, to ne bi dovelo do širenja moralnog hazarda i negativne selekcije. Konačno, da država sada ne pokušava da plati deo ceha, svi bismo naučili jednu važnu lekciju. Ovako, stvara se scena da sličnu grešku ponovimo u nekoj drugoj situaciji i u nekom drugom vremenu