Jedino dugoročno održivo rešenje za izlazak iz krize može se naći u radikalnom smanjenju državnog mešanja u privredu, kako kroz smanjenje državnog aparata tako i kroz ukidanje svih oblika regulacije.
Uprkos uvreženom mišljenju da je bezdržavno društvo utopija, postoje dobri razlozi da se veruje da je ovo društvo ne samo ekonomski izvodljivo nego i da pruža kontinuirane podsticaje za nenasilje. Doživljavanje države kao neizbežne, kao i doživljavanje bezdržavnog društva kao neodrživog, zasnivaju se na pogrešnom ekonomskom razmišljanju i iracionalnom strahu.
Umetnost ekonomije se ne sastoji samo od posmatranja neposrednih posledica nekog čina ili politike, već i od sagledavanja dugoročnih posledica; ona se ne sastoji samo od praćenja posledica koje će ta politika ostaviti na samo jednu grupu ljudi, već se mora sagledati njen uticaj na sve grupe ljudi.






