0

Ludwig von Mises: Antikapitalistički mentalitet

Anti­ka­pi­ta­li­stič­ki pro­fi­te­ri poka­zu­ju veli­ku uspe­šnost na trži­štu rezig­ni­ra­ne i „pora­že­ne ide­je“ jer su ozlo­je­đe­ni poje­din­ci, o koji­ma govo­ri Mizes, gene­ri­sa­li veli­ku tra­žnju za njom. To trži­šte se toli­ko raz­vi­lo da na nje­mu besni kon­ku­ren­ci­ja lju­tih riva­la. Ipak, kao i na sva­kom trži­štu i na trži­štu anti­ka­pi­ta­li­stič­kog resan­ti­ma­na nema pro­tek­ci­je i važi isto vrhov­no pra­vi­lo – može uspe­ti samo najbolji.

1

Atak na logiku i razum

Svi­ma bi mora­lo biti jasno da do napret­ka ne može doći sve dok se ne napra­vi radi­kal­ni ras­kid, kako sa komu­ni­stič­kim, tako i sa kejn­zi­jan­skim nači­nom raz­mi­šlja­nja. Da bi se pome­ri­li sa mrtve tač­ke, mora­mo se vra­ti­ti razu­mu i ima­ti dovolj­no sna­ge i hra­bro­sti za novi poče­tak. Mora­ju se uklo­ni­ti pre­pre­ke koje spu­ta­va­ju kre­a­tiv­nu ener­gi­ju. Mora­ju se stvo­ri­ti uslo­vi koji vode ka pro­gre­su ume­sto pro­pa­gi­ra­nja ilu­zi­o­ni­zma u obli­ku držav­nog intervencionizma.

0

Održivost aranžmana valutnog odbora u BIH: Cena propuštenih reformi

Mno­gi se danas utr­ku­ju u izja­va­ma kako je neo­li­be­ra­li­zam mrtav i kako ga je sahra­ni­la svet­ska eko­nom­ska kri­za. U uzro­ke kri­ze u razvi­je­nim zemlja­ma neće­mo ula­zi­ti. Ipak, pri­mer Bosne jasno poka­zu­je da za kri­zu u zemlja­ma u tran­zi­ci­ji nije odgo­vo­ran neo­li­be­ra­li­zam, već nje­go­va nepot­pu­na i nedo­sled­na imple­men­ta­ci­ja. Kon­kret­no, kri­za u BiH je posle­di­ca kom­bi­na­ci­je pro­pu­šte­nih refor­mi u prav­cu stva­ra­nja istin­ski trži­šnog real­nog sek­to­ra, potro­še­nog mode­la pri­vred­nog rasta zasno­va­nog na zadu­ži­va­nju u ino­stran­stvu i u sušti­ni dobrog, ali rigid­nog mone­tar­nog sistema.

0

Obračunavanje neobračunljivog: Slučaj eksternalija

Neki teo­re­ti­ča­ri tvr­de da su ekster­na­li­je vero­vat­no naj­o­prav­da­ni­ji razlog za inter­ven­ci­ju drža­ve u među­ljud­skim odno­si­ma. Kao etič­ki osnov za inter­ven­ci­ju isti­če se moguć­nost da se tako navod­no može pove­ća­ti ukup­na eko­nom­ska efi­ka­snost. Ovaj čla­nak poka­zu­je da je, čak i ako bismo usvo­ji­li ovaj etič­ki prin­cip, izbor dela za koja se obič­no tvdi da pro­u­zro­ku­ju ekster­na­li­je pot­pu­no proizvoljan.

0

Blokirani tržišni mehanizam

Srbi­ja, i ne samo Srbi­ja nego i čitav svet, se sada nala­ze na ras­kr­sni­ci dva puta. Jedan put, onaj teži put, je put slo­bo­de, demo­kra­ti­je i libe­ra­li­zma, a dru­gi put je put držav­nog inter­ven­ci­o­ni­zma koji pola­ko pre­ra­sta u tota­li­ta­ri­zam. Libe­ra­li­zam i soci­ja­li­zam su dva među­sob­no suprot­sta­vlje­na siste­ma koja se nika­ko ne mogu ukom­po­no­va­ti u jedan sistem.

1

Dekodirani Kejnzijanizam

Niko bolje od M. Rot­bar­da nije opi­sao sušti­nu Kejn­zo­ve Opšte teo­ri­je: “sta­ra i doka­za­no pogre­šna mer­kan­ti­li­stič­ka i infla­ci­o­ni­stič­ka gre­ška u rezo­no­va­nju, upa­ko­va­na u novo i sjaj­no pako­va­nje, pra­će­na novo­i­zmi­šlje­nim i nera­zu­mlji­vim reč­ni­kom.” Ipak, mno­gi danas upor­no prol­ga­ša­va­ju tu gre­šku naj­ve­ćom eko­nom­skom mudro­šću. Pogle­daj­mo zašto.

0

Povodom stogodišnjice rođenja predsednika Regana

Tokom mog odra­sta­nja u biv­šoj Jugo­sla­vi­ji, Tito je dekre­tom poli­ci­je i voljom pro­le­ter­skih bri­ga­da postao naj­ve­ći i naj­dra­ži sin jugo­slo­ven­skih naro­da. A pogle­daj­mo Rega­nov legat, on je spon­ta­no postao naj­ve­ći sin svih lju­di u sve­tu koji­ma je sta­lo do indi­vi­du­al­nih slo­bo­da i prav­ne zašti­te od volje većine.

0

EU — Samorazarajući sistem

Bez dobrog pozna­va­nja pro­ble­ma­ti­ke nov­ca i infla­ci­je, nemo­gu­će je razu­me­ti bilo šta u vezi eko­no­mi­je niti shva­ti­ti uzro­ke kri­ze i svih svet­skih lomo­va koji se deša­va­ju i koji će se deša­va­ti u bli­skoj buduć­no­sti. Iz tog razlo­ga, a pre nego obja­sni­mo razlo­ge zbog kojih je posto­je­ći model Evrop­ske Uni­je una­pred osu­đen na pro­past, reći ćemo neko­li­ko reči o infla­ci­o­ni­zmu i intervencionizmu.

3

Kako je država blagostanja upropastila Švedsku

Danas, kada šved­ski sistem drža­ve bla­go­sta­nja doži­vlja­va svoj konač­ni debakl, ova eti­o­lo­gi­ja kata­stro­fe napi­sa­na još 2006. godi­ne dobi­ja fak­tič­ku potvr­du i zna­čaj. Nje­na cen­tral­na teza, da „čovek ne može uži­va­ti u živo­tu ako za svo­je izbo­re i svo­ja dela nije on sam odgo­vo­ran i ne može biti pono­san i neza­vi­san ako sam ne upra­vlja svo­jim živo­tom“, slu­ži kao nara­vu­če­ni­je svi­ma oni­ma koji u dele­gi­ra­nju lič­ne odgo­vor­no­sti na držav­ni plan tra­že reše­nje dru­štve­nih problema.

0

Kriza bez dna

Kada rece­si­ja jed­nom stu­pi na sna­gu, pro­tiv nje je nemo­gu­će bori­ti se, a opo­ra­vak ne može otpo­če­ti sve dok se sistem ne dove­de u rav­no­te­žno sta­nje. Ova kri­za će biti duga i bol­na, ali, naža­lost, sa posto­je­ćim mode­lom, pre ili kasni­je, usle­di­će novi pro­ce­si veštač­ke ekspan­zi­je, koji će opet dove­sti do nove rece­si­je.  Spre­ča­va­nje poja­ve novih ciklu­sa nije mogu­će uko­li­ko ne dođe do redi­zaj­ni­ra­nja finan­sij­skog i ban­kar­skog sistema.