Ekonomija

2

Novac

Sa raza­ra­njem zdra­vog nov­ča­nog siste­ma i uvo­đe­njem “papir­nog stan­dar­da”, držav­ne vla­sti su ostva­ri­le sta­ri alhe­mi­čar­ski san da se od neče­ga sko­ro pot­pu­no bez­vred­nog može napra­vi­ti nešto vred­no, tj. nešto što ima svo­ju kupov­nu moć. Vero­va­nje u poli­ti­ku “jef­ti­nog nov­ca” je ništa dru­go do vero­va­nje u alhe­mi­čar­sko čudo da se u sistem može uba­ci­ti šare­ni papir, a da se on, putem neke magi­je, onda može pre­tvo­ri­ti u hleb, mle­ko ili neki dru­gi real­ni proizvod.

0

Porezi

Upr­kos tome što se pore­zi prav­da­ju spro­vo­đe­njem “neop­hod­nih funk­ci­ja drža­ve”, činje­ni­ce jasno govo­re da je isti­na nešto sasvim dru­go — da se drža­va pre­tvo­ri­la u, kako to kaže Čodo­rov: “nepri­ja­te­lja ljud­ske vrste”, kao i u “orga­ni­zo­va­no nasi­lje, eksplo­a­ta­ci­ju i pljačku”.

0

Država i birokratija

Biro­kra­ti­ja je odav­no izgu­bi­la svo­ju prvo­bit­nu ulo­gu, ulo­gu gra­đan­skog ser­vi­sa, i ume­sto ulo­ge slu­ge, biro­kra­ti­ja je pre­u­ze­la ulo­gu neod­go­vo­rih gospo­da­ra i tira­na. Ali, kao što ćemo vide­ti, to nije gre­ška biro­kra­ti­je već posle­di­ca oda­bi­ra eko­nom­skog siste­ma. Glav­ni kri­vac nije biro­kra­ti­ja, već poli­tič­ki sistem, a narod, ako to stvar­no želi, uvek može pro­me­ni­ti poli­tič­ki sistem.

4

Država i ekonomija

Upr­kos žesto­koj anti­ka­pi­ta­li­stič­koj pro­pa­gan­di, koja za tre­nut­ni svet­ski haos optu­žu­je kapi­ta­li­zam, tj. slo­bod­no trži­šte, činje­ni­ce jasno govo­re da se ne radi ni o kakvoj «kri­zi kapi­ta­li­zma» (jer nje­ga nema već sko­ro sto godi­na), već da se radi o kri­zi držav­nog inter­ven­ci­o­ni­zma. Sada se doga­đa samo ono što se pre ili kasni­je mora­lo dogo­di­ti, i ono što su pra­vi libe­ral­ni eko­no­mi­sti dav­no pred­vi­de­li da će se dogoditi.

0

Destimulišuće stimulacije

Posled­njih neko­li­ko godi­na u sve­tu i kod nas se često pomi­njao ter­min “paket sti­mu­la­ci­ja”, a sve u kon­tek­stu navod­ne bor­be drža­ve pro­tiv eko­nom­ske kri­ze. Da bismo pra­vil­no shva­ti­li pro­blem, poku­ša­će­mo da obja­sni­mo tu anti-eko­nom­sku meru i utvr­di­mo nje­ne pra­ve efekte.

0

Narodna banka Srbije u nokdaunu

Ovih dana smo sve­do­ci još jed­nog suko­ba Narod­ne ban­ke Srbi­je, tj. Guver­ne­ra Šoški­ća, i Vla­de, a ova­kvih i slič­nih suko­ba nije manj­ka­lo ni rani­je. Da li ova­kvi suko­bi poka­zu­ju da je NBS istin­ski neza­vi­sna insti­tu­ci­ja, a da je mone­tr­ni sistem Srbi­je (u čijem je sre­di­štu Narod­na ban­ka) jedan dobar i kva­li­te­tan sistem? Naža­lost, ana­li­za koja je pred vama poka­za­će da to nije stvar­no sta­nje stvari.

1

Atak na logiku i razum

Svi­ma bi mora­lo biti jasno da do napret­ka ne može doći sve dok se ne napra­vi radi­kal­ni ras­kid, kako sa komu­ni­stič­kim, tako i sa kejn­zi­jan­skim nači­nom raz­mi­šlja­nja. Da bi se pome­ri­li sa mrtve tač­ke, mora­mo se vra­ti­ti razu­mu i ima­ti dovolj­no sna­ge i hra­bro­sti za novi poče­tak. Mora­ju se uklo­ni­ti pre­pre­ke koje spu­ta­va­ju kre­a­tiv­nu ener­gi­ju. Mora­ju se stvo­ri­ti uslo­vi koji vode ka pro­gre­su ume­sto pro­pa­gi­ra­nja ilu­zi­o­ni­zma u obli­ku držav­nog intervencionizma.

0

Održivost aranžmana valutnog odbora u BIH: Cena propuštenih reformi

Mno­gi se danas utr­ku­ju u izja­va­ma kako je neo­li­be­ra­li­zam mrtav i kako ga je sahra­ni­la svet­ska eko­nom­ska kri­za. U uzro­ke kri­ze u razvi­je­nim zemlja­ma neće­mo ula­zi­ti. Ipak, pri­mer Bosne jasno poka­zu­je da za kri­zu u zemlja­ma u tran­zi­ci­ji nije odgo­vo­ran neo­li­be­ra­li­zam, već nje­go­va nepot­pu­na i nedo­sled­na imple­men­ta­ci­ja. Kon­kret­no, kri­za u BiH je posle­di­ca kom­bi­na­ci­je pro­pu­šte­nih refor­mi u prav­cu stva­ra­nja istin­ski trži­šnog real­nog sek­to­ra, potro­še­nog mode­la pri­vred­nog rasta zasno­va­nog na zadu­ži­va­nju u ino­stran­stvu i u sušti­ni dobrog, ali rigid­nog mone­tar­nog sistema.

0

Obračunavanje neobračunljivog: Slučaj eksternalija

Neki teo­re­ti­ča­ri tvr­de da su ekster­na­li­je vero­vat­no naj­o­prav­da­ni­ji razlog za inter­ven­ci­ju drža­ve u među­ljud­skim odno­si­ma. Kao etič­ki osnov za inter­ven­ci­ju isti­če se moguć­nost da se tako navod­no može pove­ća­ti ukup­na eko­nom­ska efi­ka­snost. Ovaj čla­nak poka­zu­je da je, čak i ako bismo usvo­ji­li ovaj etič­ki prin­cip, izbor dela za koja se obič­no tvdi da pro­u­zro­ku­ju ekster­na­li­je pot­pu­no proizvoljan.