Ekonomija

0

Vidljivo i nevidljivo

Umet­nost eko­no­mi­je se ne sasto­ji samo od posma­tra­nja nepo­sred­nih posle­di­ca nekog čina ili poli­ti­ke, već i od sagle­da­va­nja dugo­roč­nih posle­di­ca; ona se ne sasto­ji samo od pra­će­nja posle­di­ca koje će ta poli­ti­ka osta­vi­ti na samo jed­nu gru­pu lju­di, već se mora sagle­da­ti njen uti­caj na sve gru­pe lju­di.

0

Srećizam — jeziva nova ekonomija zadovoljstva

Savre­me­na eko­nom­ska nau­ka, nato­plje­na uti­li­tar­nim i mate­matč­kim pri­stu­pom i pod sve većim uti­ca­jem psi­ho­lo­ga — bihe­vi­o­ri­sta, ima sve više uti­ca­ja na poli­tič­ke odlu­ke. Deir­dre McC­loc­key u ovom ese­ju poka­zu­je do koje mere seže kva­zi-nauč­nost i sup­stan­ci­jal­na plit­kost te nove eko­no­mi­ke, sakri­ve­ne iza mate­ma­tič­kih for­mu­la i sta­ti­stič­kih generalizacija.

Ekonomija i pseudoekonomija

Eko­no­mi­ja kao pro­fe­si­ja je izda­nak inter­ven­ci­o­ni­zma. Pro­fe­si­o­nal­ni eko­no­mi­sta je oso­ba koja se spe­ci­ja­li­zo­va­la u kre­i­ra­nju razli­či­tih mera koji­ma se drža­va upli­će u rad pri­vre­de. Pro­fe­si­o­nal­ni eko­no­mi­sta je struč­njak za pri­vred­no zako­no­dav­stvo koje je danas, po pra­vi­lu, usme­re­no ka ome­ta­nju funk­ci­o­ni­sa­nja trži­šne ekonomije.

0

Privredni rast

Kada su, svo­je­vre­meno, neka­da­šnjeg sekre­tara za finan­sije Hong Kon­ga, Džo­na Koper­tvejta kome se pri­pi­suje zaslu­ga da je Hong Kong pre­tvo­rio u svet­ski finan­sij­ski cen­tar, upi­tali na koju refor­mu je on poseb­no pono­san, odgo­vor je gla­sio: “Uki­nuo sam pri­ku­plja­nje sta­ti­stič­kih poda­taka”.

0

Ljudsko društvo (3)

Čovek ne posta­je dru­štve­no biće žrtvo­va­njem svo­jih lič­nih inte­re­sa na oltar neka­kvog mit­skog Molo­ha, dru­štva, već nasto­ja­njem da una­pre­di svo­je lič­no dobro. Isku­stvo nas uči da je ovo sta­nje – veća pro­duk­tiv­nost kao uči­nak pode­le rada – pri­sut­no zato što je nje­gov uzrok stva­ran – uro­đe­na nejed­na­kost lju­di i nejed­na­kost u geo­graf­skoj ras­po­de­li fak­to­ra proizvodnje.

0

Ekonomski ciklusi

Sa jed­ne stra­ne ima­mo Mize­so­vu teo­ri­ju eko­nom­skih ciklu­sa, a sa dru­ge stra­ne ima­mo sve osta­le teo­ri­je koje veli­ča­ju Mark­so­vu ide­ju o nekoj “ugra­đe­noj” gre­šci slo­bod­nog trži­šnog siste­ma. Mize­so­va teo­ri­ja tvr­di da uzro­ke ne tre­ba­mo tra­ži­ti u slo­bod­nom trži­štu, već sasvim suprot­no – u naru­še­nom trži­štu, tj. u držav­nom intervencionizmu.