Radivoje Ognjanović

31

Fašizam (2)

Pro­tiv tota­li­tar­nih siste­ma se mogu uspe­šno bori­ti samo oni koji trži­šnu eko­no­mi­ju sma­tra­ju za jedi­ni mogu­ći funk­ci­o­nal­ni sistem dru­štve­ne sarad­nje. Svi oni koji zago­va­ra­ju inter­ven­ci­o­ni­stič­ke ide­je – zago­va­ra­ju ništa dru­go do sistem koji nemi­nov­no vodi u ruski ili nemač­ki oblik socijalizma.

2

Liberalizam

Kada bi posto­ja­lo dug­me kojim bismo mogli uki­nu­ti: soci­ja­li­zam, inter­ven­ci­o­ni­zam, infla­ci­o­ni­zam, držav­no obra­zo­va­nje i pse­u­do­na­u­ku; kao i sve veštač­ke razli­ke i sve pri­vi­le­gi­je – da li bismo pri­ti­snu­li to dug­me? Pra­vi libe­ral bi istog tre­nut­ka to dug­me pritisnuo.

0

Vidljivo i nevidljivo

Umet­nost eko­no­mi­je se ne sasto­ji samo od posma­tra­nja nepo­sred­nih posle­di­ca nekog čina ili poli­ti­ke, već i od sagle­da­va­nja dugo­roč­nih posle­di­ca; ona se ne sasto­ji samo od pra­će­nja posle­di­ca koje će ta poli­ti­ka osta­vi­ti na samo jed­nu gru­pu lju­di, već se mora sagle­da­ti njen uti­caj na sve gru­pe lju­di.

Ekonomija i pseudoekonomija

Eko­no­mi­ja kao pro­fe­si­ja je izda­nak inter­ven­ci­o­ni­zma. Pro­fe­si­o­nal­ni eko­no­mi­sta je oso­ba koja se spe­ci­ja­li­zo­va­la u kre­i­ra­nju razli­či­tih mera koji­ma se drža­va upli­će u rad pri­vre­de. Pro­fe­si­o­nal­ni eko­no­mi­sta je struč­njak za pri­vred­no zako­no­dav­stvo koje je danas, po pra­vi­lu, usme­re­no ka ome­ta­nju funk­ci­o­ni­sa­nja trži­šne ekonomije.

0

Privredni rast

Kada su, svo­je­vre­meno, neka­da­šnjeg sekre­tara za finan­sije Hong Kon­ga, Džo­na Koper­tvejta kome se pri­pi­suje zaslu­ga da je Hong Kong pre­tvo­rio u svet­ski finan­sij­ski cen­tar, upi­tali na koju refor­mu je on poseb­no pono­san, odgo­vor je gla­sio: “Uki­nuo sam pri­ku­plja­nje sta­ti­stič­kih poda­taka”.

0

Ekonomski ciklusi

Sa jed­ne stra­ne ima­mo Mize­so­vu teo­ri­ju eko­nom­skih ciklu­sa, a sa dru­ge stra­ne ima­mo sve osta­le teo­ri­je koje veli­ča­ju Mark­so­vu ide­ju o nekoj “ugra­đe­noj” gre­šci slo­bod­nog trži­šnog siste­ma. Mize­so­va teo­ri­ja tvr­di da uzro­ke ne tre­ba­mo tra­ži­ti u slo­bod­nom trži­štu, već sasvim suprot­no – u naru­še­nom trži­štu, tj. u držav­nom intervencionizmu.

2

Novac

Sa raza­ra­njem zdra­vog nov­ča­nog siste­ma i uvo­đe­njem “papir­nog stan­dar­da”, držav­ne vla­sti su ostva­ri­le sta­ri alhe­mi­čar­ski san da se od neče­ga sko­ro pot­pu­no bez­vred­nog može napra­vi­ti nešto vred­no, tj. nešto što ima svo­ju kupov­nu moć. Vero­va­nje u poli­ti­ku “jef­ti­nog nov­ca” je ništa dru­go do vero­va­nje u alhe­mi­čar­sko čudo da se u sistem može uba­ci­ti šare­ni papir, a da se on, putem neke magi­je, onda može pre­tvo­ri­ti u hleb, mle­ko ili neki dru­gi real­ni proizvod.

0

Porezi

Upr­kos tome što se pore­zi prav­da­ju spro­vo­đe­njem “neop­hod­nih funk­ci­ja drža­ve”, činje­ni­ce jasno govo­re da je isti­na nešto sasvim dru­go — da se drža­va pre­tvo­ri­la u, kako to kaže Čodo­rov: “nepri­ja­te­lja ljud­ske vrste”, kao i u “orga­ni­zo­va­no nasi­lje, eksplo­a­ta­ci­ju i pljačku”.