Antisemitizam i antiglobalizam

Anti­se­mi­ti­zam je pono­vo u pora­stu. Zašto sada? Za to je kriv sna­žan otpor glo­ba­li­za­ci­ji. Kako raste ank­si­o­znost jav­no­sti zbog izgu­blje­nih poslo­va, kli­ma­vih eko­no­mi­ja i poli­tič­kih i soci­jal­nih pro­me­na, bra­on­ko­šu­lja­ška i bir­ken­što­kov­ska masa tra­ži ute­hu u teo­ri­ja­ma zave­re. I u toj potra­zi za skri­ve­nom rukom koja upra­vlja novim svet­skim poret­kom, savre­me­ni stra­ho­vi se spa­ja­ju sa sta­rim mržnja­ma i mito­vi­ma na koji­ma oni počivaju.

Posto­ji veli­ki broj sim­bo­la koji repre­zen­tu­ju mir, prav­du, i eko­nom­sku jed­na­kost. Golu­bi­ca i gran­či­ca masli­ne. Znak mira. Zasta­va u dugi­nim boja­ma. Čak i grb Uje­di­nje­nih naci­ja. Pa, zašto su onda neki demon­stran­ti 2003–će godi­ne na Svet­skom soci­jal­nom foru­mu (World Soci­al Forum-WSF) odr­ža­nom u Por­to Ale­gru (Bra­zil), poka­zi­va­li svastike?

Odr­ža­na dva mese­ca pre napa­da pred­vo­đe­nog od stra­ne Sje­di­nje­nih Drža­va na Irak, ovo­go­di­šnja kon­fe­ren­ci­ja – godi­šnji pro­tiv­u­da­rac obič­nih lju­di viso­kom dru­štvu na Svet­skom eko­nom­skom foru­mu u Davo­su – imao je temu: „Dru­ga­či­ji svet je moguć.” Pri­me­re­ni­ja tema bi možda ipak bila „Pro­šlost se vra­ti­la“. Neki demon­stran­ti od 20 000 akti­vi­sta iz 120 zema­lja nosi­li su trans­pa­ren­te sa nat­pi­si­ma „Naci­sti, Jen­ki­ji i Jevre­ji: dosta više iza­bra­nih naro­da!” Neki su nosi­li maji­ce sa Davi­do­vom zve­zdom izo­kre­nu­tom u Naci sva­sti­ku. Čla­no­vi pale­stin­ske orga­ni­za­ci­je su napa­li Jevre­je kao „iskre­ne fun­da­men­ta­li­ste koji kon­tro­li­šu kapi­ta­li­zam u Sje­di­nje­nim Drža­va­ma.” Jevrej­ski dele­ga­ti nose­ći trans­pa­ren­te sa nat­pi­som „Dva naro­da – dve drža­ve: mir na Bli­skom isto­ku“ bili su izvređani.

Por­to Ale­gre daje samo osvrt na feno­men u nastu­pa­nju zva­ni „novi anti­se­mi­ti­zam”. Od pada ber­lin­skog zida, naj­sta­ri­ja mržnja se glo­bal­no vra­ća na veli­ka vra­ta, kul­mi­ni­ra­ju­ći 2002. godi­ne naj­ve­ćim bro­jem anti­se­mit­skih napa­da u posled­njih dva­na­est godi­na. Još od Kri­stal­ne noći, naci­stič­kog pogro­ma nemač­kih Jevre­ja 1938. godi­ne, evrop­ske sina­go­ge i jevrej­ske ško­le nisu bile u toli­kom bro­ju oskr­na­vlje­ne. Ovaj novi anti­se­mi­ti­zam pred­sta­vlja kale­i­do­skop­sku sli­ku sta­re mržnje rasta­vlje­ne i rea­ran­ži­ra­ne u slu­čaj­nu for­mu koje je isto­vre­me­no pozna­ta i čud­na. To je ponov­no oži­vlja­va­nje sred­njo­ve­kov­ne sli­ke Jevre­ja, „ubi­ca Hri­sta“, na naslov­nim stra­na­ma kosmo­po­lit­skih evrop­skih novi­na. To je odbi­ja­nje Među­na­rod­nog crve­nog krsta i crve­nog polu­me­se­ca da sta­ve Davi­do­vu zve­zdu na svo­ja ambu­lant­na kola. To su upo­zo­re­nja Zim­bab­vea i Male­zi­je – drža­va u koji­ma sko­ro da nema Jevre­ja – na među­na­rod­nu zave­ru Jevre­ja koji kon­tro­li­šu svet­ske finan­si­je. To su neo­na­ci­sti koji obla­če pale­stin­ske kafi­je (kaf­fi­yehs) i Pale­stin­ci koji sto­je u redu da kupe pri­me­rak Mein Kampf–a.

Posled­nja dece­ni­ja dva­de­se­tog veka ja obe­ća­va­la dru­ga­či­ji svet. Nakon što je sta­tua Lenji­na pala, širom Rusi­je i istoč­ne Evro­pe sina­go­ge su se pono­vo otvo­ri­le. Sa ube­dlji­vih 111 pre­ma 25 gla­so­va, Gene­ral­na Skup­šti­na UN–a je obo­ri­la rezo­lu­ci­ju iz 1975. godi­ne koja izjed­na­ča­va Cio­ni­zam sa rasi­zmom. Lider Pale­stin­ske oslo­bo­di­lač­ke orga­ni­za­ci­je se ruko­vao sa pre­mi­je­rom Izra­e­la. Evrop­ska uni­ja (EU), uva­ža­va­ju­ći pro­blem Holo­ka­u­sta i geno­cid­nih bal­kan­skih rato­va, stvo­ri­la je neza­vi­snu agen­ci­ju da bi se bori­la pro­tiv kse­no­fo­bi­je i anti­se­mi­ti­zma u okvi­ru svo­jih gra­ni­ca. Suo­če­na sa uskr­snu­ćem mržnje posle peri­o­da koji se činio kao era izvan­red­nog napret­ka, jevrej­ska zajed­ni­ca se sa čuđe­njem pita: „Zašto sada?“

Isto­rij­ski, anti­se­mi­ti­zam je pra­tio ciklu­se pro­cva­ta i pro­pa­sti bizni­sa. Jevre­ji već dugo pred­sta­vlja­ju žrtve­ne jar­ce tokom eko­nom­skih pado­va, kao mala zajed­ni­ca pre­ce­nje­nog poli­tič­kog i finan­sij­skog uti­ca­ja. Taj obra­zac se, do odre­đe­nog nivoa, još uvek pri­me­nju­je. Dema­go­zi u zemlja­ma pre­pla­vlje­nim finan­sij­skim kri­za­ma kasnih 1990-tih godi­na su pri­hva­ti­li pozna­te ste­re­o­ti­pe. „Koga tre­ba kri­vi­ti?“, pitao je gene­ral Albert Maka­šov (Albert Makas­hov), član Komu­ni­stič­ke par­ti­je Ruske Fede­ra­ci­je nakon kolap­sa rublje 1998. godi­ne. „Zele­na­štvo, pre­va­ra, korup­ci­ja i kra­đa cve­ta­ju u zemlji. Zbog toga ja refor­ma­to­re nazi­vam Jevre­ji­ma.“ Ali dru­ge zemlje se nisu ukla­pa­le u ovaj pro­fil. Kako se, na pri­mer, može obja­sni­ti uskr­snu­će anti­se­mi­ti­zma u Austri­ji i Veli­koj Bri­ta­ni­ji, zemlja­ma koje ima­ju sto­pe neza­po­sle­no­sti među naj­ni­žim u Evropi?

Rast nepri­ja­telj­stva pre­ma Izra­e­lu je tako­đe zna­ča­jan fak­tor. Al Aksa (Al-Aqsa), Inti­fa­da iz 2000-te godi­ne, bila je nasil­ni­ja nego njen pred­hod­nik iz 1987. godi­ne, nao­ru­ža­ni heli­kop­te­ri i bom­ba­ši samo­u­bi­ce su zame­ni­li gume­ne met­ke i kame­nje. Ova dru­ga Inti­fa­da je tako­đe shva­ti­la zna­čaj „Al-Dža­zi­ra“ (Al-Jaze­e­ra) efek­ta, emi­to­va­nja bru­tal­nih sli­ka kon­flik­ta putem sate­lit­ske tele­vi­zi­je u mili­o­ne domo­va širom sve­ta, kao što je smrt dva­na­e­sto­go­di­šnjeg Pale­stin­ca Muha­me­da Aldu­ra (Muham­med al-Dura). U Evro­pi su musli­man­ski ekstre­mi­sti iska­li­li svoj bes na Jevre­ji­ma i jevrej­skim insti­tu­ci­ja­ma. Neke od evrop­skih novi­na, čak pošto su nasi­lje usme­re­no pro­tiv Jevre­ja pri­pi­sa­li nasu­mič­nom huli­gan­stvu ili sta­rom poli­tič­kom suko­bu izme­đu supro­sta­vlje­nih etnič­kih gru­pa, obja­vlju­ju pod­stre­kač­ke tek­sto­ve u koji­ma su se rutin­ski pra­vi­la pore­đe­nja izme­đu Izra­e­la i naci-reži­ma. Ova gru­ba kari­ka­tu­ra Izra­e­la­ca kao kolja­ča nevi­nih se ubr­zo pre­tvo­ri­la u sta­ru „krv­nu kle­ve­tu“ – kao kada su ita­li­jan­ske novi­ne La Stam­pa obja­vi­la strip crta­ju­ći Isu­sa kao dete koje pred pre­te­ćim izra­el­skim ten­ko­vi­ma pre­kli­nje, „Pa neće valj­da pono­vo da me ubiju.“

Onda se desio tero­ri­stič­ki napad 11-tog sep­tem­bra 2001. godi­ne. Odnos Sje­di­nje­nih Drža­va i Izra­e­la – pove­za­nih zajed­nič­kim vred­no­sti­ma, zajed­nič­kim nepri­ja­te­lji­ma kao što su Iran i Irak, godi­šnjim dava­nji­ma eko­nom­ske pomo­ći od 2,7 bili­o­na dola­ra i sna­žnim jevrej­skim lobi­jem u Sje­di­nje­nim Drža­va­ma – navod­no je doveo do obru­ša­va­nja ljut­nje islam­skog sve­ta i uvu­kao Zapad u sukob civi­li­za­ci­ja. Ovaj stav se samo pro­du­bio voj­nom akci­jom Sje­di­nje­nih Drža­va pro­tiv Ira­ka, kada se anti­se­mi­ti­zam pomod­no pri­dru­žio anti­rat­nom pokre­tu i sve jačem anti­a­me­ri­ka­ni­zmu. Kako dru­ga­či­je obja­sni­ti rat pro­tiv drža­ve koja nika­da nije napa­la Sje­di­nje­ne Drža­ve, reče­no je, ako ne zave­rom jevrej­skih savet­ni­ka pred­sed­ni­ka SAD–a, pre­va­ra­na­ta koji su ga na pre­va­ru nave­li da osvo­ji Irak da bi zašti­tio Izrael?

Ali još jedan ele­ment novog anti­se­mi­ti­zma se često pre­vi­đa: vre­men­ski okvir za ovo uskr­snu­će jude­o­fo­bi­je kore­spon­di­ra sa zao­štra­va­njem među­na­rod­nih veza iz deve­de­se­tih godi­na. „Lju­di gube kom­pas,“ pri­me­tio je Den Daj­ner (Dan Diner), isto­ri­čar sa Hebrej­skog uni­ver­zi­te­ta. „Ber­za, nova for­ma nov­ca bez gra­ni­ca. Kon­cep­ci­je kao što su drža­va, naci­o­nal­no­sti, sve je to pod zna­kom pita­nja. Tra­že se oni koji su kri­vi za ovu novo­na­sta­lu situ­a­ci­ju i za to su okri­vlje­ni Jevre­ji.“ Pobu­na pro­tiv glo­ba­li­za­ci­je uje­di­nju­je sve ele­men­te poli­tič­kog spek­tra kroz zajed­nič­ki inte­res, i na taj način pone­kad pro­na­la­zi zajed­nič­kog nepri­ja­te­lja – ono što fran­cu­sko-jevrej­ski lider Rože Kuki­er­man (Roger Cuki­er­man) zove anti­se­mit­ska „bra­on-zele­no-crve­na ali­jan­sa“ izme­đu ultra naci­o­na­li­sta, popu­li­stič­kog pokre­ta zele­nih i komu­ni­sta. Novi anti­se­mi­ti­zam je jedin­stven, jer usko pove­zu­je razli­či­te for­me sta­rog anti­se­mi­ti­zma: ultra-desno shva­ta­nje Jevre­ja (peta kolo­na, lojal­ni samo sebi, podri­va­či eko­nom­skog suve­re­ni­te­ta i naci­o­nal­ne kul­tu­re), ultra-levo shva­ta­nje Jevre­ja (kapi­ta­li­sti i eksplo­a­ta­to­ri, kon­tro­lo­ri među­na­rod­nog eko­nom­skog siste­ma), i shva­ta­nje Jevre­ja kroz pri­zmu „krv­ne kle­ve­te“ (ubi­ce i savre­me­ni kolo­ni­jal­ni represori).

Prvo su kre­nu­li na WTO

Jevre­ji su uvek iza­zi­va­li sum­nju i pre­zir kao izo­lo­va­ni lju­di, koji se tvr­do­gla­vo opi­ru asi­mi­la­ci­ji i čvr­sto se drže svo­je reli­gi­je, jezi­ka, ritu­a­la i pra­vi­la ishra­ne. Ali moder­ni anti­se­mi­ti­zam se prvi put poja­vio sa poja­vom glo­bal­nog kapi­ta­li­zma u 19-tom veku. Kada su Jevre­ji napu­sti­li svo­je urba­ne getoe i mali ali zna­ča­jan broj njih posta­li uspe­šni ban­ka­ri, finan­si­je­ri i pre­du­zet­ni­ci, iza­zva­li su mržnju onih koji su im zavi­de­li na nji­ho­vom neza­mi­sli­vom uspe­hu, poseb­no s obzi­rom na nji­hov dru­go­ra­zred­ni polo­žaj u društvu.

Neki levo ori­jen­ti­sa­ni eko­no­mi­sti, kao što je fran­cu­ski anar­hi­sta Pjer-Žozef Pru­don (Pier­re-Joseph Pro­ud­hon), opi­sao je Jevre­je kao pokre­tač­ku silu glo­bal­nog kapi­ta­li­zma. Dru­gi soci­ja­li­stič­ki misli­o­ci su sma­tra­li da su nji­ho­ve teo­ri­je korum­pi­ra­ne rasi­zmom tog vre­me­na. 1887. godi­ne, nemač­ki soci­o­log Fer­di­nand Tonie (Fer­di­nand Tön­ni­es) obja­vio je svo­je kla­sič­no delo, Drža­va i dru­štvo (Com­mu­ni­ty and Soci­e­ty), gde je optu­žio kapi­ta­li­zam za podri­va­nje komu­ni­tar­nih impul­sa u dru­štvu i stva­ra­nje trgo­vač­ke kla­se koja je bila „bez­skru­pu­lo­zna, ego­i­stič­na i samo­volj­na, jer je tre­ti­ra­la sva ljud­ska bića i naj­bli­že pri­ja­te­lje samo kao sred­stva za posti­za­nje svo­jih cilje­va. Neko­li­ko godi­na kasni­je, nemač­ki soci­o­log Ver­ner Zom­bart (Wer­ner Som­bart) je dalje raz­ra­dio Toni­e­o­ve teo­ri­je i detalj­no obja­snio kako su Jevre­ji „uti­ca­li na spo­lja­šnju for­mu moder­nog kapi­ta­li­zma“ i „dali izraz nje­go­vom unu­tra­šnjem duhu.“ Zom­bar­do­va knji­ga, Jevre­ji i eko­nom­ski život (The Jews and Eco­no­mic Life) će uti­ca­ti na čita­vu gene­ra­ci­ju nemač­kih anti­se­mit­skih auto­ra, uklju­ču­ju­ći Teo­do­ra Fri­ša (The­o­do­re Fritsch), koga su odli­ko­va­li naci­sti kao „altmeister“-a (sta­rog maj­sto­ra) nji­ho­vog pokre­ta. Anti­se­mi­ti­zam će posta­ti cen­tral­na ide­o­lo­gi­ja Tre­ćeg Raj­ha, „lepak koji je držao naci­zam zajed­no,“ bele­ži isto­ri­čar Robert Kac (Robert Katz). „Ona je ispo­ru­či­la spo­lja­šnjeg nepri­ja­te­lja, ‘među­na­rod­ne finan­si­je­re Jevre­je’, uz pomoć čega je Hitler uspeo da ispro­vo­ci­ra i hip­no­ti­še Nemač­ku da se ose­ća kao žrtva od stra­ne spo­lja­šnjih sila koje bi ina­če bilo teže odrediti.“

Glo­ba­li­za­ci­ja u dana­šnje vre­me – otva­ra­nje gra­ni­ca većem kre­ta­nju ide­ja, lju­di, i nov­ca – je pokre­nu­la pozna­te stra­ho­ve o bole­sno defi­ni­sa­nim „spo­lja­šnjim sila­ma“. Pro­šlog juna, Pev cen­tar za istra­ži­va­nje lju­di i štam­pe (the Pew Rese­arch Cen­ter for the Peo­ple and the Press) je obja­vio istra­ži­va­nje spro­ve­de­no u 44 drža­ve otkri­va­ju­ći da, iako lju­di gene­ral­no ima­ju pozi­ti­van stav pre­ma glo­ba­li­za­ci­ji, pri­lič­na veći­na ispi­ta­nih je rekla da je „nji­hov tra­di­ci­o­nal­ni način živo­ta“ ugro­žen i slo­ži­la se sa izja­vom da „nji­hov način živo­ta tre­ba zašti­ti od stra­nih uti­ca­ja.“ Tako­đe mno­gi veru­ju da je „uspeh odre­đen sila­ma koje su izvan nji­ho­ve lič­ne kontrole.“

Sa pozna­tim stra­ho­vi­ma dola­ze i pozna­ti žrtve­ni jar­ci. Dana­šnji finan­sij­ski slo­mo­vi nisu istog nivoa kao eko­nom­skih pre­vi­ra­nja iz 1880-tih i 1930-tih godi­na. Ali, kao što je azij­ska kri­za iz 1997. godi­ne obe­lo­da­ni­la, u eri fluk­tu­i­ra­ju­ćeg pro­to­ka kapi­ta­la, štet­na finan­sij­ska kli­ma može da pro­tut­nja­ti kroz drža­ve u peri­o­du od neko­li­ko nede­lja. Zemlje u razvo­ju, koje sebe vide kao žrtve glo­ba­li­za­ci­je, pone­kad čuju kon­spi­ra­tor­ne gla­so­ve. Dana­šnja odboj­nost pre­ma pri­me­će­noj moći među­na­rod­nih finan­sij­skih insti­tu­ci­ja se spo­ji­la sa sta­rim mito­lo­gi­ja­ma. 19-ti vek je imao Rot­šil­de; dana­šnja era ima Loren­sa Samer­sa (Lawren­ce Sum­mers) i Rober­ta Rube­na (Robert Rubin) u Ame­rič­kom tre­zo­ru (U.S. Tre­a­su­ry Depart­ment), Ale­na Grin­spe­na (Alan Gre­en­span) u Ame­rič­kim fede­ral­nim rezer­va­ma (U.S. Fede­ral Reser­ve), Džejm­sa Vol­fe­so­na (James Wol­fen­sohn) u Svet­skoj Ban­ci (World Bank), i Sten­li­ja Fiše­ra (Stan­ley Fisc­her) u Među­na­rod­nom mone­tar­nom fon­du (Inter­na­ti­o­nal Mone­ta­ry Fund – IMF). Male­zij­ski pre­mi­jer Mahat­mir Moha­med (Mahat­hir Moha­mad) je jed­nom kri­ti­ko­vao Jevre­je „jer odre­đu­ju nivoe naših mone­ta, i dovo­de do kolap­sa našu eko­no­mi­ju“. Port­pa­rol Jama­at-i-Isla­mi poli­tič­ke par­ti­je iz Paki­sta­na se poža­lio: „Sko­ro sve loše što se deša­va, cene koje rastu, šta god, to se obič­no može pove­za­ti sa MMF-om i Svet­skom Ban­kom, koje su sino­ni­mi za Sje­di­nje­ne Drža­ve. A ko kon­tro­li­še Sje­di­nje­ne Drža­ve? Jevre­ji je kon­tro­li­šu.“ Eko­nom­ski haos u Zim­bab­veu, gde se jed­nom uspe­šna jevrej­ska zajed­ni­ca od 8000 lju­di sma­nji­la na samo 650 lju­di, je nagnao pred­sed­ni­ka Rober­ta Muga­bea (Robert Muga­be) da odr­ži govor izja­vlju­ju­ći da „Jevre­ji u Južnoj Afri­ci, rade­ći u doslu­hu sa svo­jim kole­ga­ma ovde, žele da zatvo­re naše fabri­ke tek­sti­la i odeće.“

Po čita­vom Bli­skom Isto­ku, gde eko­nom­ski napre­dak stag­ni­ra svu­da sem u Izra­e­lu, Isla­mi­sti i seku­lar­ni naci­o­na­li­sti pod­jed­na­ko ocr­ta­va­ju glo­ba­li­za­ci­ju kao posled­nju u nizu zave­ra Sje­di­nje­nih Drža­va i Zio­ni­sta u name­ri da poko­re arap­ski svet pod zapad­nu eko­nom­sku kon­tro­lu i izbri­šu nje­ne kul­tur­ne gra­ni­ce. Biv­ši port­pa­rol mili­tant­ne gru­pe Hamas (Hamas) upo­zo­rio je ranih 1990-tih da ako arap­ske vla­de pri­hva­te posto­ja­nje jevrej­ske drža­ve, „Izra­el će vla­da­ti u regi­o­nu baš kao što Japan domi­ni­ra jugo­i­stoč­nom Azi­jom, i svi Ara­pi će posta­ti jevrej­ski rad­ni­ci.“ Glav­ni arap­ski medi­ji, kao što su egi­pat­ske novi­ne Ala­hram (Al Ahram) i pale­stin­ske novi­ne Ali­am (Al Ayyam), obja­vlju­ju kolum­ne koje hva­le Osa­mu Bin Lade­na (Osa­ma bin Laden) kao „čove­ka koji kaže ‘ne’ domi­na­ci­ji glo­ba­li­za­ci­je,“ i citi­ra­ju Pro­to­ko­le uči­te­lja cio­ni­zma – ozlo­gla­še­ni devet­na­e­sto­ve­kov­ni fal­si­fi­kat navod­nog pla­na svet­ske domi­na­ci­je Jevre­ja – kao čvrst dokaz pra­vih name­ra globalizacije.

Na Zapa­du, ank­si­o­znost zbog glo­ba­li­za­ci­je stva­ra šan­se za ultra­de­sne poli­tič­ke par­ti­je, koje se kori­ste stra­ho­vi­ma onih koji ose­ća­ju da je nji­hov način živo­ta ugro­žen od stra­ne imi­gra­na­ta iz zema­lja u razvo­ju i koji sma­tra­ju da je nji­ho­va suve­re­nost ugro­že­na regi­o­nal­nim trgo­vač­kim pak­to­vi­ma i mone­tar­nom uni­jom. Jerg Haj­der (Jörg Hai­der) lider austrij­ske ultra desni­čar­ske par­ti­je Slo­bo­da, i Žan-Mari Le Pen (Jean-Marie Le Pen), lider fran­cu­ske par­ti­je Naci­o­nal­nog fron­ta – koji su sti­gli do izbor­nog uspe­ha na anti­i­mi­gra­ci­o­noj, anti­e­vrop­skoj plat­for­mi – gur­nu­li su svo­je anti­se­mit­ske izja­ve pod tepih dok su tokom kam­pa­nje govo­ri­li za medi­je. Ali dru­ge ultra­de­sni­čar­ske orga­ni­za­ci­je u Evro­pi nisu sti­dlji­ve oko upi­ra­nja prsta u „pra­ve kriv­ce“ koji sto­je iza nevo­lja nji­ho­vih drža­va. U Ita­li­ji, Pokret faši­zma i slo­bo­de (Movi­men­to Fasci­smo e Liber­ta) poi­sto­ve­ću­je glo­ba­li­za­ci­ju kao „instru­ment u ruka­ma među­na­rod­nih zio­ni­sta.“ U Rusi­ji i istoč­noj Evro­pi, „bra­on“ ultra naci­o­na­li­sti i „crve­ne“ komu­ni­stič­ke pri­sta­li­ce su for­mi­ra­li ide­o­lo­ško save­zni­štvo pro­tiv stra­nih inve­sti­to­ra i mul­ti­na­ci­o­nal­nih kom­pa­ni­ja, poi­sto­ve­ću­ju­ći Jevre­je sa kapi­ta­li­stič­kim dile­tan­ti­ma koji žele da opu­sto­še nji­ho­vo naci­o­nal­no blago.

U svom ratu pro­tiv glo­ba­li­za­ci­je, “bra­on” pri­sta­li­ce s kraj­nje desni­ce ima­ju isti zada­tak kao i “zele­ni” sa nove levi­ce. Met Hejl (Matt Hale), vođa ame­rič­ke Svet­ske crkve stvo­ri­te­lja (World Church of the Cre­a­tor) belih super­ma­ci­sta, hva­lio je anti­glo­ba­li­stič­ke pro­te­ste u Sije­tlu iz 1999.godine kao “neve­ro­vat­no uspe­šne kako za pro­te­stan­te tako i za našu crkvu”. Zahva­lju­ju­ći nji­ma zau­sta­vlje­ni su pre­go­vo­ri Jevrej­skog svet­skog poret­ka WTO i isme­ja­ne jevrej­ske oku­pa­ci­o­ne vla­de širom sve­ta. Bra­vo! Da bi nave­li akti­vi­ste na pla­ni­ra­nje pro­te­sta pro­tiv sami­ta gru­pe G‑8 u Kal­ga­ri­ju 2002. godi­ne, Naci­o­nal­ni savez (Nati­o­nal Alli­an­ce) – naj­ve­ća neo-naci­stič­ka orga­ni­za­ci­ja u Sje­di­nje­nim Drža­va­ma koja odr­ža­va veze sa belim super­ma­ci­o­ni­stič­kim gru­pa­ma širom sve­ta – posta­vi­la je veb sajt nazvan Mre­ža anti­glo­ba­li­stič­ke akci­je posve­ćen “pro­ši­re­nju anti­glo­ba­li­stič­kog pokre­ta u pokret koji u sebi uklju­ču­je razli­či­te mar­gi­na­li­zo­va­ne glasove”.

Anti­glo­ba­li­stič­ki akti­vi­sti su se našli u bor­bi na dva fron­ta, pro­te­stvu­ju­ći pro­tiv Svet­ske trgo­vin­ske orga­ni­za­ci­je (WTO), IMF‑a, i Svet­ske ban­ke, a isto­vre­me­no orga­ni­zu­ju­ći nepri­pre­mlje­ne kon­tra-mitin­ge pro­tiv ekstre­mi­sta s kraj­nje desni­ce koji su ome­ta­li nji­ho­ve sku­po­ve. Tako je izbio bizar­ni ide­o­lo­ški rat oko domi­na­ci­je. Nevla­di­ne orga­ni­za­ci­je (NVO) su podi­gle uzbu­nu tvr­de­ći da su se neo-Naci­sti “maski­ra­li” kao anti­glo­ba­li­stič­ki akti­vi­sti. Na veb­saj­tu belih super­ma­ci­o­ni­sta Crkve istin­skog Izra­e­la (Church of True Isra­el), ogor­če­ni Vol­ter Novot­ni (Wal­ter Nowot­ny) oštro je odgo­vo­rio “Ova optu­žba impli­ci­ra da smo kasne pri­do­šli­ce u ovom pokre­tu i da smo se s njim pove­za­li samo da bismo usko­či­li u voz koji brzo juri. Ali ko su zapra­vo pra­vi infil­tra­to­ri i preletači?”.

Isto­ri­ja se pona­vlja. Kao i u 19-om veku, kraj­nja desni­ca pla­gi­ra levi­čar­sku dog­mu boje­ći je rasi­stič­kim nama­zi­ma, pre­tva­ra­ju­ći bor­bu pro­tiv kapi­ta­li­stič­kog “Novog svet­skog poret­ka” (New World Order) u bit­ku pro­tiv “Jevrej­skog svet­skog poret­ka”. Anti­glo­ba­li­stič­ki pokret je, ipak, u izve­snom smi­slu kriv. On nije inhrent­no anti­se­mit­ski, ali ipak on pospe­šu­je anti-Semi­ti­zam pro­tu­ra­ju­ći teo­ri­je zave­re. U nje­go­vim oči­ma, glo­ba­li­za­ci­ja nije toli­ko pro­ces koli­ko zave­ra kre­i­ra­na iza zatvo­re­nih vra­ta od stra­ne neod­go­vor­nih biro­kra­ta i kor­po­ra­ci­ja. U poza­di­ni nje­go­vog huma­ni­stič­kog cilja uni­ver­zal­ne soci­jal­ne prav­de odvi­ja se pro­da­ja stra­ha – IMF, WTO, Sever­no ame­rič­ki spo­ra­zum o slo­bod­noj trgo­vi­ni, i Mul­ti­la­te­ral­ni dogo­vor o inven­sti­ci­ja­ma (MAI) su pred­sta­vlje­ni ne samo kao eksplo­a­ta­to­ri zema­lja u razvo­ju, već i kao nad­na­ci­o­nal­ni instru­men­ti koji pot­ko­pa­va­ju naš suve­re­ni­tet. Uzmi­te pri­me­rak knji­ge iz 1998. godi­ne MAI i pret­nja ame­rič­koj slo­bo­di (umo­ta­nu u patri­ot­ski crve­no-belo-pla­vi omot), koju je napi­sao anti­glo­ba­li­stič­ki akti­vi­sta Mod Ber­lou (Mau­de Bar­low) i Toni Klark (Tony Clar­ke), i pro­či­ta­će­te kako “Tokom pro­te­klih dva­de­set i pet godi­na, kor­po­ra­ci­je i drža­ve su stvo­ri­le novi poli­tič­ki savez koji omo­gu­ća­va kor­po­ra­ci­ja­ma da stek­nu sve više i više kon­tro­le nad upra­vlja­njem. Ova nova “kor­po­ra­tiv­na vla­da­vi­na” pred­sta­vlja fun­da­men­tal­nu pret­nju pra­vi­ma i demo­krat­skim slo­bo­da­ma svih lju­di.” A na još ekstrem­ni­jem kra­ju spek­tra, na veb­saj­tu Cen­tra za istra­ži­va­nje glo­ba­li­za­ci­je (sta­ci­o­ni­ra­nog u Kana­di) pro­da­ju se knji­ge i video tra­ke koje “raz­ot­kri­va­ju” kako su tero­ri­stič­ki napa­di 11 sep­tem­bra bili “naj­ve­ro­vat­ni­je stpe­ci­jal­na taj­na akci­ja” da bi se “una­pre­di­li cilje­vi kor­po­ra­cij­ske globalizacije.”.

Naža­lost, iza teo­ri­ja zave­ra se uvek nala­zi neki zave­re­nik, a isu­vi­še često izgle­da da su zave­re­ni­ci Jevre­ji. Tre­ba napra­vi­ti samo mali korak ne bili se pre­šla lini­ja koja deli dva pogle­da na svet. „Kada bih vam rekao da mislim da sve­tom upra­vlja šači­ca kapi­ta­li­sta i šefo­va kor­po­ra­ci­ja, nazva­li biste me levi­ča­rom,“ kazao je pro­te­stant anar­hi­sta za onlajn izda­nje ruske Prav­de. „Ali ako bih vam kazao šta mislim ko su ti kapi­ta­li­sti i šefo­vi kor­po­ra­ci­ja, rekli biste da sam kraj­nji desničar.“

Nije stvar samo u tome da “Bra­on” i “zele­ni” kra­du ide­je jed­ni od dru­gih. Veo­ma često oni čita­ju iste stva­ri. U kanad­skim levi­čar­skim maga­zi­ni­ma poput Sha­red Visi­on i Com­mon Gro­und rekla­mi­ra­no je pre­da­va­nje anti­se­mit­skog teo­re­ti­ča­ra zave­re Dej­vi­da Ajka (David Icke). (“Kana­đa­ni nisu gla­sa­li za slo­bo­du trgo­vi­ne a opet je ima­ju,” rekla je jed­na žena koja je vide­la rekla­mu i oti­šla na pre­da­va­nje. “Sto­ga mora da će biti reči o tome.”) Naci­o­na­li­sti kraj­nje desni­ce, poput biv­šeg skin­he­da Jaro­sla­va Toma­si­je­vi­ča (Jaro­slaw Toma­si­e­wicz), infil­tri­ra­li su se u polj­ski ode­ljak među­na­rod­ne anti­glo­ba­li­stič­ke orga­ni­za­ci­je ATTAC. U pre­po­ru­če­no šti­vo za čita­nje Bri­tan­ska faši­stič­ka stran­ka uklju­či­la je rado­ve levih anti­glo­ba­li­sta poput Džor­dža Mon­ba­jo­ta (Geor­ge Mon­bi­ot) i Noa­ma Čom­skog (Noam Chom­sky). Pored upo­zo­re­nja na veb­saj­tu od „Jevrej­ske plu­to­kra­ti­je, jevrej­ske moći“ nala­ze se i lin­ko­vi ka anti­glo­ba­li­stič­kim nevla­di­nim orga­ni­za­ci­ja­ma poput Cor­pwatch i Rec­la­im Demo­cra­cy. Dan­ska Nvo De Fabel van de ille­ga­al s pre­zi­rom je istu­pi­la iz anti-MAI pokre­ta kada su nje­ni čla­no­vi uvi­de­li da aktiv­no­sti ove kam­pa­nje pri­vla­če pažnju kraj­nje desni­ce, anti­se­mit­skih stu­dent­skih gru­pa. „Upu­ću­ju­ći na ovu tako­zva­nu glo­ba­li­za­ci­ju kao naš glav­ni pro­blem, anti-MAI akti­vi­sti pri­pre­ma­ju naše mišlje­nje na pra­te­će logič­ke kon­se­kven­ce – bor­ba za „našu sop­stve­nu“ lokal­nu eko­no­mi­ju i kon­se­kvent­no za „našu sop­stve­nu“ drža­vu i kul­tu­ru,“ upo­zo­ra­va direk­tor De Fabel‑a. „Gru­pe s levi­ce šire ide­o­lo­gi­ju koja nudi, i to pre novoj desni­ci nego levi­ci, sve­tle izgle­de za budu­ći rast.“

Anti­glo­ba­li­zam

Zele­ni” i “bra­on” dele još jedan zajed­nič­ki cilj: nepri­ja­telj­stvo pre­ma Izra­e­lu. Ima­ju­ći u vidu sim­pa­ti­je anti­glo­ba­li­stič­kog pokre­ta za cilje­ve tre­ćeg sve­ta, nije za čuđe­nje da je pre neku godi­nu fran­cu­ski akti­vi­sta Jose Bove nakrat­ko pre­ki­nuo svo­je bla­će­nje Mek­do­nalds resto­ra­na, kako bi se soli­da­ri­sao s pale­stin­skim pokre­tom pri­li­kom svo­je pose­te Jase­ru Ara­fa­tu, koji se nala­zio pod opsa­dom u Ramali.

Među­tim, u slu­ča­ju nove levi­ce, pra­vo pita­nje nije:”Šta anti­glo­ba­li­stič­ki akti­vi­sti ima­ju pro­tiv Izra­e­la?”. Važni­je je sle­de­će pita­nje: “Zašto samo Izra­el? Zašto Bove nije puto­vao u Rusi­ju da demon­stri­ra svo­ju soli­dar­nost pre­ma čečen­skim sepa­ra­ti­sti­ma koji biju svo­ju bit­ku za oslo­bo­đe­nje? Zašto se u stu­dent­skim cen­tri­ma tra­ži da uni­ver­zi­te­ti uzi­ma­ju sred­stva od kom­pa­ni­ja koje su pove­za­ne s Izra­e­lom a ne s Kinom? Zašto isti anti­glo­ba­li­stič­ki sku­po­vi koji optu­žu­ju izra­el­sku poli­ti­ku pre­ma Pale­stin­ci­ma ćute kada su u pita­nju hilja­de musli­ma­na koje ubi­ja­ju u pogro­mi­ma u Dži­jar­ti u Indiji?”

Izra­el uži­va jedin­stve­ni sta­tus pari­je kod anti­glo­ba­li­stič­kog pokre­ta zato što se per­ci­pi­ra kao jedi­na pre­o­sta­la kolo­ni­ja­li­stič­ka drža­va – isko­ri­šća­va­ju­ća, kapi­ta­li­stič­ka enkla­va koju su stvo­ri­le zapad­ne sile u srcu zema­lja u razvo­ju. “Oni su poku­ša­li da uve­du sistem apart­hej­da i na oku­pi­ra­nim teri­to­ri­ja­ma i pre­ma arap­skoj popu­la­ci­ji u ostat­ku Izra­e­la,” kaže Bove. “Oni spro­vo­de tako­đe – uz pomoć Svet­ske ban­ke – seri­ju neo­li­be­ral­nih mera koje ima­ju za cilj da inte­gri­šu Sred­nji istok u glo­ba­li­zi­ra­ne kru­go­ve pro­i­zvod­nje, putem eksplo­a­ta­ci­je jef­ti­ne pale­stin­ske rad­ne snage.”

Pro­ti­vlje­nje poli­ti­ci izra­el­ske vla­de ne čini novu levi­cu anti­se­mit­skom. Ali, kam­pa­nja ovog pokre­ta za glo­bal­nu soci­jal­nu prav­du sebe izvr­ga­va ruglu upu­ću­ju­ći svo­je osu­de samo ka jevrej­skoj drža­vi. A kada se sklo­nost ka pro­na­la­že­nju zave­ra anti­glo­ba­li­stič­kog pokre­ta pome­ša sa anti­je­vrej­skom reto­ri­kom, ono što iz toga pro­i­za­đe može biti veo­ma ružno. Bove je, na pri­mer, rekao novi­na­ru da je Mosad, izra­el­ska oba­ve­štaj­na slu­žba, odgo­vor­na za anti­se­mit­ske napa­de u Fran­cu­skoj, jer je tako ova slu­žba žele­la da odvu­če pažnju od ono­ga što nje­na vla­da čini na oku­pi­ra­nim teritorijama.

Posle­di­ce pri­hva­ta­nja duplih stan­dar­da kada je Izra­el u pita­nju isu­vi­še su oči­gled­ne na anti­glo­ba­li­stič­kim sku­po­vi­ma. U Ita­li­ji je gomi­la anti­glo­ba­li­stič­kih akti­vi­sta pre­tu­kla čla­na milan­ske jevrej­ske zajed­ni­ce koji je nosio izra­el­sku zasta­vu. U Davo­su je gru­pa demon­stran­ta sa maska­ma izra­el­skog pre­mi­je­ra Ari­je­la Šaro­na i ame­rič­kog sekre­ta­ra odbra­ne Donal­da Rams­fel­da (koji je na sebi imao žutu zve­zdu) nosi­la zlat­nu kra­vu oki­će­nu nov­cem. Svu­gde u sve­tu demon­stran­ti nose obe­lež­ja koja upo­re­đu­ju Šaro­na sa Hitle­rom, mašu­ći izra­el­skom zasta­vom na kojoj je Davi­do­va zve­zda zame­nje­na sva­sti­kom. Takve pred­sta­ve pri­ka­zu­ju Izra­el kao naj­ve­ćeg pokre­ta­ča nasi­lja, igno­ri­šu­ći hilja­de Izra­e­la­ca koji su pogi­nu­li od bom­bi samo­u­bi­ca i ulo­gu pale­stin­skih vla­sti u pod­gre­va­nju kon­flik­ta. A izjed­na­ča­va­nje Izra­e­la sa Tre­ćim raj­hom pred­sta­vlja osnov­nu for­mu revi­zi­o­ni­zma holo­ka­u­sta, kojim se šalje poru­ka da se jedi­no “reše­nje” izra­el­sko-pale­stin­skog suko­ba sasto­ji u ničem manjem od pot­pu­nog uni­šte­nja jevrej­ske drža­ve. Nao­mi Klajn (Nao­mi Kle­in), anti­glo­ba­li­stič­ka autor­ka i akti­vist­ki­nja, bori­la se pro­tiv takvih pred­sta­va, ali ona pred­sta­vlja manji­nu. Pri­pad­ni­ci istog onog anti­glo­ba­li­stič­kog pokre­ta koji se pono­si kon­tra-mitin­zi­ma pro­tiv neo­na­ci­sta koji reme­te nji­ho­ve sku­po­ve, među­sob­no zagr­lje­ni pro­te­stvu­ju s demon­stran­ti­ma koji mašu sva­sti­ka­ma u ime pale­stin­skih prava.

Kao i anti­glo­ba­li­stič­ka levi­ca, i akti­vi­sti kraj­nje desni­ce pri­gr­li­li su svo­ju sop­stve­nu for­mu anti­ko­lo­ni­ja­li­zma. Za njih je glo­ba­li­za­ci­ja sino­nim “mon­gre­li­za­ci­je”, poku­ša­ja da se meša­ju rase i kul­tu­re i uni­šte jedin­stve­na nasle­đa. Kada zele­ni pro­po­ve­da­ju vril­ne “loka­li­za­ci­je”, zdu­šni “amen” odje­ku­je među bra­on pri­sta­li­ca­ma, koje poku­ša­va­ju da izo­lu­ju svo­je zemlje od dvo­stu­kog zla ljud­skih migra­ci­ja i stra­nog kapi­ta­la. Pri­pad­ni­ci kraj­nje desni­ce sma­tra­ju naci­o­na­li­stič­ke pokre­te i gru­pe za pra­va autoh­to­nog sta­nov­ni­štva svo­jim save­zni­ci­ma u napa­du na mul­ti­kul­tu­ra­li­zam novog svet­skog poret­ka. Oni poseb­no u Pale­sti­ni­ci­ma vide pokret otpo­ra pro­tiv savre­me­nih uči­te­lja cio­ni­sta. Ame­rič­ki neo­na­ci­sta Dej­vid Djuk (David Duke) sažeo je ovaj pogled na svet u jed­nom ese­ju na svo­jem veb­saj­tu: “Ovi jevrej­ski super­ma­ci­sti ima­ju glav­ni plan koji tre­ba da bude oči­gle­dan za sve. Oni kon­stant­no poku­ša­va­ju da pod­ko­pa­ju kul­tu­ru, rasni iden­ti­tet i soli­dar­nost, eko­no­mi­ju, poli­tič­ku neza­vi­snost sva­ke naci­je… [Oni] stvar­no umi­šlja­ju da pose­du­ju neko božan­sko pra­vo da vla­da­ju ne samo Pale­sti­nom već i ostat­kom sveta.“

Da li je moguć dru­ga­či­ji svet?

Komen­ta­ri­šu­ći ponov­no poja­vlji­va­nje anti­se­mit­skih sli­ka u egi­pat­skoj štam­pi, dopi­sni­ca BBC-ja Kejt Klark (Kate Clark) zapa­zi­la je da “kada i ako dođe do stvar­nog mira, egi­pat­ski medi­ji će vero­vat­no napu­sti­ti svo­ju anti­se­mit­sku usmerenost.”

Među­tim, čak i kada dođe do pra­vog mira, neće nesta­ti uslo­vi koji stva­ra­ju anti­se­mi­ti­zam. Samo posto­ja­nje Izra­e­la vre­đa one koji ovu drža­vu sma­tra­ju kolo­ni­ja­li­stič­kom ano­ma­li­jom. Arap­ske vla­de ida­lje ima­ju aver­zi­ju pre­ma razli­či­tim eko­nom­skim i poli­tič­kim refor­ma­ma koje bi otvo­ri­le nji­ho­va dru­štva i oslo­bo­di­le nji­ho­ve gra­đa­ne siro­ma­štva. Rat, tero­ri­zam, i rece­si­ja peri­o­dič­no mogu uspo­ra­va­ti odvi­ja­nje glo­ba­li­za­ci­je, ali će se pro­tok lju­di i nov­ca u sve­tu neo­me­ta­no odvi­ja­ti. Nape­to­sti koje pra­te glo­bal­nu inte­gra­ci­ju – strah da naci­je pre­da­ju svo­ju kul­tur­nu, poli­tič­ku i eko­nom­sku suve­re­nost nevi­dlji­vim sila­ma od spo­lja – neće napro­sto nestati.

Para­dok­sal­no je da će Jevre­ji biti oči­šće­ni u otpo­ru pro­tiv glo­ba­li­za­ci­je, pošto su Jevre­ji bili prvi zai­sta glo­ba­ni­zo­va­ni narod. Opsta­nak jevrej­ske civi­li­za­ci­je – upr­kos dve hilja­de godi­na bez sop­stve­ne drža­ve i raštr­ka­no­sti dija­spo­re u sko­ro sva­koj drža­vi na pla­ne­ti Zemlji — pot­ko­pa­va tvrd­nju da glo­ba­li­za­ci­ja stva­ra homo­ge­ni­zo­va­ni svet koji uni­šta­va lokal­ne kul­tu­re. Jevre­ji su se pri­la­go­đa­va­li, a s vre­me­na na vre­me i pri­hva­ta­li stra­ne kul­tu­re u koji­ma su žive­li, bez žrtvo­va­nja svog iden­ti­te­ta. Zlat­no doba jevrej­skog obra­zo­va­nja nije se odi­gra­lo u doba sta­rog Izra­e­la, već u sred­nje­ve­kov­noj Špa­ni­ji, gde su jevrej­ske reli­gij­ske stu­di­je, lite­ra­tu­ra i poe­zi­ja cve­ta­le pod uti­ca­jem musli­man­skih učenjaka.

Zbog svog dugog isku­stva pri­la­go­đa­va­nju novim okol­no­sti­ma, jevrej­ska zajed­ni­ca se supro­sta­vlja glo­bal­nom anti­se­mi­ti­zmu putem glo­bal­nih reše­nja. Po prvi put u svo­joj isto­ri­ji, Drža­va Izra­el sazva­la je među­na­rod­nu kon­fe­ren­ci­ju jevrej­skih lide­ra sa svih stra­na sve­ta, s ekspli­cit­nim ciljem koor­di­ni­sa­nja stra­te­gi­je supro­sta­vlja­nja ponov­nom javlja­nju anti­se­mi­ti­zma. Jevrej­ske nevla­di­ne orga­ni­za­ci­je, poput Cen­tra Simo­na Vizen­ta­la (SWC) i Lige za bor­bu pro­tiv kle­ve­ta (Anti-Defa­ma­ti­on Lea­gue), neu­mor­no obzna­nju­ju anti­se­mit­ske inci­den­te i lobi­ra­ju u vla­da­ma širom sve­ta. Rea­gu­ju­ći na činje­ni­cu da je pro­blem popri­mio pro­por­ci­je veli­ke kri­ze, Orga­ni­za­ci­ja za bezbed­nost i sarad­nju (Orga­ni­za­ti­on for Secu­ri­ty and Coo­pe­ra­ti­on) je u Evro­pi pre neko­li­ko godi­na sazva­la veli­ku kon­fe­ren­ci­ju o anti­se­mi­ti­zmu­na kojoj je pri­su­stvo­va­lo 55 pred­stav­ni­ka vla­da. Pro­te­sti izra­el­ske vla­de i jevrej­skih orga­ni­za­ci­ja pri­mo­ra­li su Uje­di­nje­ne arap­ske emi­ra­te da zatvo­re jedan tink-tenk (Zayed Inter­na­ti­o­nal Cen­tre for Coor­di­na­ti­on and Fol­low-Up), koji je bio ugo­stio sau­dij­skog pro­fe­so­ra koji je tvr­dio da jevre­ji kori­ste ljud­sku krv pri­li­kom pri­pre­ma “pra­znič­nih posla­sti­ca” i koji je izdao saop­šte­nje za štam­pu u kome je tvr­dio da su “cio­ni­sti ti koji su ubi­ja­li Jevre­je po Evropi.”

Jevrej­ske orga­ni­za­ci­je posta­ju tako­đe sve više pri­sut­ne u okvi­ru anti­glo­ba­li­stič­kih pokre­ta. Pre par godi­na stra­ho­va­lo se da će se Svet­ski samit o odr­ži­vom razvo­ju (u Joha­nes­bur­gu) pre­tvo­ri­ti u repli­ku neu­spe­ha Svet­ske kon­fe­ren­ci­je pro­tiv rasi­zma u Dur­ba­nu iz 2001. godi­ne, kada je anti­se­mit­ska reto­ri­ka kul­mi­ni­ra­la u nacr­tu rezo­lu­ci­je usvo­je­nom od stra­ne foru­ma nevla­di­nih orga­ni­za­ci­ja u kojem se uka­zu­je da je Izra­el kriv za “geno­cid”. SWC je uti­cao na 180 eko­lo­ških orga­ni­za­ci­ja koje su pla­ni­ra­le da pri­su­stvu­ju sku­pu u Joha­nes­bur­gu da se drže glav­ne poru­ke sku­pa. Odgo­vo­ri su uglav­nom bili pozi­tiv­ni, reflek­tu­ju­ći fru­stra­ci­ju mno­gih nevla­di­nih orga­ni­za­ci­ja iz tre­ćeg sve­ta koje su ose­ća­le da je kon­tro­ver­za u Dur­ba­nu sta­vi­la u dru­gi plan vital­na pita­nja koja su se tica­la nji­ho­vih planova.

Ima Jevre­ja i u okvi­ru samog anti­glo­ba­li­stič­kog pokre­ta. Mno­gi su se u nje­mu našli iz istog razlo­ga zbog koga su Jevre­ji uvek bili dis­pro­por­ci­o­nal­no pred­sta­vlje­ni u kam­pa­nja­ma za soci­jal­nu prav­du: prin­cip tik­kun olam-a (pobolj­ša­nja sve­ta). On zago­va­ra ne samo posve­ći­va­nje jevrej­skoj zajed­ni­ci, već celom dru­štvu. Jevre­ji koji su anti­glo­ba­li­stič­ki akti­vi­sti nose sa sobom teret ose­ća­nja nepri­pa­da­nja iako su stra­stve­no posve­će­ni oču­va­nju oko­li­ne, odbra­ni ljud­skih pra­va, i pro­mo­vi­sa­nju eko­nom­ske rav­no­prav­no­sti. Ali ume­sto da napu­šta­ju anti­glo­ba­li­stič­ki pokret oni poku­ša­va­ju da pre­ot­mu ini­ci­ja­ti­vu od ekstre­mi­sta koji bi ih ina­če isklju­či­li. Jedan deo nji­ho­vog uspe­ha mogao se vide­ti na final­nom danu Svet­skog soci­jal­nog foru­ma u Por­to Ale­greu 2003. godi­ne. Dok su ulič­ni demon­stran­ti maha­li sva­sti­ka­ma, mala gru­pa jevrej­skih i pale­stin­skih akti­vi­sta orga­ni­zo­va­la je seri­ju radi­o­ni­ca, koje su finan­si­ra­le lokal­ne jevrej­ske i pale­stin­ske zajed­ni­ce u Bra­zi­lu. Kao rezul­tat toga obja­vlje­na je zajed­nič­ka izja­va, čita­na pred 20.000 akti­vi­sta, u kojoj se tra­žio “mir, prav­da i suve­re­nost naših naro­da”, i posto­ja­nje Pale­stin­ske drža­ve pored Izraelske.

Neke jevrej­ske gru­pe koje sim­pa­ti­šu mno­ge cilje­ve anti­glo­ba­li­stič­kog pokre­ta pogre­ši­le su što su osta­le van nje­ga. Jevrej­ski glas mora da se čuje jer zaglu­šu­ju­ća lar­ma mili­ta­na­ta pre­ti da izba­ci u prvi plan dru­ga pita­nja. A tik­kun olam daje man­dat za bor­bu pro­tiv dema­go­ga u zemlja­ma u razvo­ju koji od Jevre­ja i Izra­e­la pra­ve žrtve­nog jar­ca kao oprav­da­nje za ove­ko­ve­či­va­nje siste­ma koji nji­ho­ve naro­de drže u siro­ma­štvu. U tom duhu je pro­šlog juna rabin Džo­zef Klajn (Joseph Kle­in) oku­plje­ni­ma u miči­gen­skoj sina­go­gi rekao “Mora­će­mo da razvi­je­mo stra­te­gi­ju koja će nam omo­gu­ći­ti da uče­stvu­je­mo u napo­ri­ma da se postig­ne soci­jal­na jed­na­kost i eko­nom­ska prav­da za sve lju­de, a da se u isto vre­me distan­ci­ra­mo od ovih naj­no­vi­jih dosta­vlja­ča Pro­to­ko­la.” Zaklju­čio je svo­ju cere­mo­ni­ju citi­ra­ju­ći Pir­kei Avot, jevrej­sku knji­gu mora­la: “Nije na tebi da zavr­šiš posao, a nije na tebi ni da se povu­češ iz njega.”

_______________________________________________________________________________________________________
Mark Štra­us (Mark Stra­uss) je glav­ni ured­nik časo­pi­sa Fore­ign Poli­cy. Izvor: Mark Stra­uss, Fore­ign poli­cy, 12 novem­bar 2003. Pre­vod: Andrea Osmo­kro­vić & Alek­san­dar Novaković.
_______________________________________________________________________________________________________