Birokratija: Predgovor izdanju iz 1962. godine

mizesPosto­je dva nači­na vođe­nja poslo­va u ljud­skom dru­štvu, odno­sno miro­lju­bi­ve sarad­nje među lju­di­ma. Jedan je biro­krat­ski menedžment, a dru­gi je pro­fit­ni menedžment.

Dobro je pozna­to da je pro­fit­ni menedžment u naše doba vrlo nepo­pu­la­ran. Lju­di su pre­vlast kupa­ca u trži­šnoj pri­vre­di volj­ni da zame­ne sve­o­bu­hvat­nim pla­ni­ra­njem cen­tral­ne vla­sti, odno­sno soci­ja­li­zmom. Ali isto­vre­me­no ti isti lju­di ozbilj­no kri­ti­ku­ju mane biro­kra­ti­zma. Oni ne vide da u svom nasto­ja­nju ogra­ni­ča­va­nja pro­fit­nog menedžmen­ta sami tra­že sve više i više biro­kra­ti­je, čak pot­pu­nu biro­kra­ti­za­ci­ju svih obla­sti ljud­skih poslova.

Posto­je obla­sti ljud­skog delo­va­nja u koji­ma ne dola­zi u obzir pro­fit­ni menedžment i u koji­ma mora pre­vla­da­va­ti biro­krat­ski menedžment. Poli­cij­ska sta­ni­ca ne može delo­va­ti na način na koji se vode poslo­vi s ciljem ostva­ri­va­nja dobi­ti. Peka­ra poslu­žu­je odre­đe­ni broj lju­di – svo­jih kupa­ca – pro­da­ju­ći im robu koju je pro­i­zve­la; upra­vo joj patro­nat nje­nih kupa­ca osi­gu­ra­va dru­štve­nu legi­tim­nost putem pro­fi­ta­bil­no­sti nje­nog poslo­va­nja. Poli­cij­ska sta­ni­ca ne može pro­da­ti svo­je “pro­i­zvo­de”; nje­na dobra, koli­ko god da su dra­go­ce­na i neza­me­nji­va, nema­ju cene na trži­štu i sto­ga ne mogu da se upo­re­de s ukup­nim ras­ho­di­ma potreb­nim za nji­ho­vo ostvarenje.

Cilj ovog rada nije da krit­ku­je ili optu­žu­je biro­kra­ti­ju. U nje­mu poku­ša­va­mo da obja­sni­mo šta zna­či biro­krat­ski menedžment i u čemu se razli­ku­je od pro­fit­nog menedžmen­ta. U nje­mu, dalje, poka­zu­je­mo na kojim je područ­ji­ma biro­krat­ski menedžment jedi­ni mogu­ći način vođe­nja poslo­va. U radu, konač­no, nasto­ji­mo da obja­sni­mo učin­ke koji bi mogli nasta­ti ako bi dana­šnji nosi­o­ci vla­sti i poli­tič­ke stran­ke pri­vat­ne poslov­ne aktiv­no­sti uspe­li da zame­ne delo­va­njem države.

Raz­ma­tra­nje tih pita­nja daje uvid u odgo­va­ra­ju­ću oce­nu dva­ju siste­ma eko­nom­ske orga­ni­za­ci­je dru­štva – trži­šne pri­vre­de i soci­ja­li­zma. Time se otkri­va zna­če­nje Lenji­no­vog pro­gra­ma “orga­ni­za­ci­je celo­kup­ne naci­o­nal­ne pri­vre­de kao poštan­skog siste­ma”, pre­tva­ra­nje čita­vog dru­štva u “jedan ured i jed­nu fabri­ku” i trans­for­mi­ra­nje svih gra­đa­na “u držav­ne slu­žbe­ni­ke”. 1

Ovaj je rad napi­san i prvi put štam­pan 1944., a pozi­va se na uslo­ve i oso­be iz tog vre­me­na. Nepo­sred­no zna­če­nje tada­šnjih uslo­va do danas se u pone­če­mu pro­me­ni­lo, a neki od ido­la iz 1944. godi­ne izgu­bi­li su svoj ore­ol. Ali nisu se pro­me­ni­la naj­va­žni­ja obe­lež­ja raz­ma­tra­nih poli­tič­kih pro­ble­ma. I danas je na sna­zi, kao i pre 18 godi­na, veli­ki isto­rij­ski sukob izme­đu indi­vi­du­a­li­zma i kolek­ti­vi­zma koji deli čove­čan­stvo na dva nepri­ja­telj­ska tabo­ra. Sto­ga je i danas vrlo važno raz­mo­tri­ti razli­ke izme­đu biro­krat­skog i poslov­nog menedžmenta.

Ludvig fon Mizes

New York City, janu­ar 1962.

 

  1. Lenin, Sta­te and Revo­lu­ti­on, 1917.; u izda­nju iz 1932. godi­ne Inter­na­ti­o­nal Publis­hers, New York, str. 44., 83. i 84. []