Kapitalizam i običan čovek

Posto­je argu­men­ti koji su toli­ko besmi­sle­ni da samo inte­lek­tu­al­ci i poli­ti­ča­ri mogu da veru­ju u njih. Među takvi­ma je i onaj koji kaže da kapi­ta­li­zam više kori­sti boga­ti­ma nego “obič­nom čoveku”.

Haj­de da ga razmotrimo.

Boga­ta­ši su uvek zna­li kako da se razo­no­de i uži­va­ju u kom­fo­ru svo­jih pala­ta ili vila. Boga­ta­ši nikad nisu mora­li da se oku­ša­ju u težač­kim poslo­vi­ma ili da istre­sa­ju svo­je tepi­he, pegla­ju svo­ja ode­la i po ceo dan da dirin­če na žezi da bi zara­di­li pri­sto­jan ručak; oni su za to mogli da unaj­me dru­ge lju­de. Danas obič­ni čovek može da uži­va u veći­ni stva­ri koje su koli­ko juče bile dostup­ne samo boga­tim lju­di­ma. Kapi­ta­li­stič­ka masov­na pro­i­zvod­nja je radio i tele­vi­zi­ju, usi­sa­va­če, veš maši­ne i mikro­ta­la­sne peć­ni­ce uči­ni­la dostup­nim dobri­ma boga­ti­jim među obič­nim lju­di­ma; i na taj način ih pošte­de­la teških poslo­va koje su mora­li da oba­vlja­ju u prošlosti.

Šta je sa oni­ma koji su se obo­ga­ti­li tako što su obič­nom čove­ku omo­gu­ći­li udob­ni­ji život? Hen­ri Ford je izu­zet­no pro­fi­ti­rao od masov­ne pro­i­zvod­nje auto­mo­bi­la, ali korist za obič­nog čove­ka zbog moguć­no­sti da kupi kola, pre­va­zi­la­zi sve što je Ford mogao da dobi­je. Pro­na­la­za­či i fir­me koje pro­i­zvo­de peni­ci­lin, polio i vak­ci­ne pro­tiv tifu­sa su mogli da se obo­ga­te, ali opet, obič­ni čovek je taj koji je naj­vi­še pro­fi­ti­rao. Neda­vo su kom­pju­ter­ski i sof­tver­ski pro­i­zvo­di toli­ko una­pre­di­li naše zdra­vlje, bezbed­nost i kva­li­tet živo­ta na način koji uve­li­ko pre­va­zi­la­zi bogat­stvo koje su nji­ho­vi kre­a­to­ri mogli da zarade.

Evo malog testa. Sta­ni­te na ugao uli­ce i posma­traj­te lju­de koji pro­la­ze pored vas. Onda, na osno­vu nji­ho­vog izgle­da, poku­šaj­te da odre­di­te koje oso­be su boga­te. Ne tako dav­no, to ne bi bilo tako teško utvrditi.

Obič­ni lju­di ne bi bili ade­kvat­no obu­če­ni, sigur­no ne bi nosi­li fir­mi­ra­nu ode­ću, niti bi ima­li lep nakit, a ne bi se ni vozi­li u koli­ma. Ako biste upo­re­di­li pri­ma­nja dana­šnjih put­ni­ka u avi­o­nu sa oni­ma iz pro­šlo­sti, otkri­li biste da su veći deo njih obič­ni ljudi.

I to je jed­na od naj­ve­ćih kori­sti od kapi­ta­li­zma; on je obič­nom sve­tu omo­gu­ćio da uži­va u stva­ri­ma u koji­ma uži­va­ju i boga­ta­ši. Vi ćete reći: “Vili­jam­se, obič­ni lju­di ne mogu sebi pri­u­šti­ti Rols Rojs i jah­te!” Niste u pra­vu. Vla­snik Maj­kro­sof­ta, Bil Gejts, je super-boga­taš i može da si pri­u­šti vožnju Rols Roj­som i odla­zak na jah­ting; ali, može i Vili­jams – samo ne toli­ko dugo. Ja mogu da iznaj­mim Rols ili jah­tu na dan, pola dana ili na jedan sat.

Kapi­ta­li­zam je rela­tiv­no nova poja­va u ljud­skoj isto­ri­ji. Pre kapi­ta­li­zma su lju­di sti­ca­li veli­ko bogat­stvo pljač­kom, oti­ma­či­nom i poro­blja­va­njem svo­jih bli­žnjih. Kapi­ta­li­zam je omo­gu­ćio da se obo­ga­ti­te slu­že­ći svo­jim bli­žnji­ma. Kapi­ta­li­sti teže da otkri­ju šta je ono što lju­di žele i da to što je pre mogu­će pro­i­zve­du i pla­si­ra­ju na trži­šte. Evo pita­nja za sve nas: da li lju­di koji svo­jim aktiv­no­sti­ma stva­ra­ju neza­mi­sli­vu udob­nost, duži život­ni vek i više zaba­ve za obi­čan svet, i usled toga se obo­ga­te, zaslu­žu­ju sav onaj pre­zir i poru­gu koji­ma ih oba­si­pa­ju inte­lek­tu­al­ci i poli­ti­ča­ri? Da li su boga­ta­ši dužni da “daju nešto zau­zvrat”? Šta nam još, na pri­mer, dugu­ju boga­ti izu­mi­te­lji i pro­i­zvo­đa­či spa­so­no­snih anti­bi­o­ti­ka? Oni već spa­sa­va­ju živo­te i čine nas zdravijima.

Upr­kos čudi­ma koja je stvo­rio, kapi­ta­li­zam nije kod jav­nog mne­nja dobio na popu­lar­no­sti. Jedan od razlo­ga za to je što je kapi­ta­li­zam uvek bio vred­no­van u odno­su na nepo­sto­je­će soci­ja­li­stič­ke i komu­ni­stič­ke uto­pi­je. Sva­ki zemalj­ski sistem ble­di u pore­đe­nju sa uto­pi­jom. Ali za obič­nog čove­ka je kapi­ta­li­zam, sa svim svo­jim mana­ma, supe­ri­or­ni­ji u odno­su na bilo koji dru­gi sistem koji je do sada izu­mljen da opskr­blju­je naše sva­kod­nev­ne potre­be i želje.

Vol­ter Vilijams

Pre­vod: Bori­slav Ristić