ljudsko društvo

0

Ljudsko društvo (3)

Čovek ne posta­je dru­štve­no biće žrtvo­va­njem svo­jih lič­nih inte­re­sa na oltar neka­kvog mit­skog Molo­ha, dru­štva, već nasto­ja­njem da una­pre­di svo­je lič­no dobro. Isku­stvo nas uči da je ovo sta­nje – veća pro­duk­tiv­nost kao uči­nak pode­le rada – pri­sut­no zato što je nje­gov uzrok stva­ran – uro­đe­na nejed­na­kost lju­di i nejed­na­kost u geo­graf­skoj ras­po­de­li fak­to­ra proizvodnje.

0

Ljudsko društvo (2)

Libe­ra­li­zam je raci­o­na­li­stički usme­ren. On kaže da je mogu­će ube­diti veli­ki broj lju­di da mir­na sarad­nja unu­tar dru­štve­nog okvi­ra bolje slu­ži nji­ho­vim pra­vilno shva­će­nim inte­re­sima nego suko­bi i soci­jalna dezin­te­gra­cija. Libe­ra­li­zam gaji puno pove­re­nje u ljud­ski razum. Možda je ovaj opti­mi­zam neo­sno­van i možda libe­rali gre­še. Među­tim, ako je tako, onda nema nade za čovečanstvo.

1

Ljudsko društvo (1)

Poje­di­nac živi i delu­je unu­tar dru­štva. Ali dru­štvo nije ništa dru­go do pove­zi­va­nje poje­di­na­ca oko zajed­nič­kih aktiv­no­sti. Ono ne posto­ji nigde drug­de do u delo­va­nju poje­di­nač­nog čove­ka. Zablu­da ga je tra­ži­ti izvan delo­va­nja pojedinaca.