konzervativizam

0

Multikulturalizam i izazovi konzervativizmu

Mul­ti­kul­tu­ra­li­zam nije toli­ko izraz libe­ra­li­zma, koli­ko simp­tom nje­go­ve karak­te­ri­stič­ne bole­sti, odno­sno nje­go­ve anti­no­mi­je. Otvo­re­nost ne pod­ra­zu­me­va da „sve može“, niti to da su sva sta­no­vi­šta pod­jed­na­ko vred­na. Zbog toga se poj­mo­vi „otvo­re­no­sti“ i „tole­ran­ci­je“ mora­ju ogra­ni­či­ti na pozi­tiv­ne vred­no­sti, ne bi li se libe­ral­na civi­li­za­ci­ja oču­va­la od mul­ti­kul­tu­ra­li­stič­ke pretnje.

2

Savest konzervativca

Kon­zer­va­ti­vi­zam nije nika­da posma­trao poje­din­ca ni kao mogu­ćeg pio­na dru­gih lju­di, ni kao deo opšteg kolek­ti­vi­te­ta u kojem bi se zane­ma­ri­va­la nje­go­va uzvi­še­nost i odvo­je­ni iden­ti­tet. Tokom isto­ri­je, pra­vi kon­zer­va­ti­vi­zam bio je pod­jed­na­ko u ratu kako sa auto­kra­ta­ma, tako i sa „demo­krat­skim“ Jakobincima.

1

Intelektualna nedoslednost konzervativizma

Moder­ni kon­zer­va­ti­vi­zam je, u Sje­di­nje­nim Drža­va­ma i Evro­pi, izvi­to­pe­ren i kon­fu­zan. Pod uti­ca­jem pred­stav­nič­ke demo­kra­ti­je i sa pre­o­bra­ža­jem Sje­di­nje­nih Drža­va i Evro­pe u masov­ne demo­kra­ti­je posle Prvog svet­skog rata, kon­zer­va­ti­vi­zam se pre­o­bra­zio od anti-ega­li­ta­ri­stič­ke, ari­sto­krat­ske, anti-eta­ti­stič­ke ide­o­lo­ške sna­ge u pokret kon­zer­va­tiv­nih eta­ti­sta u kul­tu­ro­lo­škom smislu.