Mikrokreditna sekta

U pri­či bra­će Grim o Rum­pel­stil­ski­nu, zli patu­ljak spa­sa­va život kra­lji­ci pre­tva­ra­njem lana u zla­to. Ali, cena izvo­đe­nja ovog čuda je viso­ka. Ona mora da da patulj­ku svo­je prvo­ro­đe­no dete.

Pri­ča se može uze­ti kao ale­go­ri­ja pokre­ta "mikro­kre­di­ta", za koji je vezan entu­zi­ja­zam poli­tič­ke levi­ce ovde, kao i u ino­stran­stvu. On obe­ća­va kre­di­te siro­ma­šnim lju­di­ma bez šted­nje ili kola­te­ra­la. Među­tim, pažlji­vi­je posma­tra­no, ovaj se pokret poka­zu­je kao finan­sij­ki opa­san, sup­til­no nasi­lan, i u svom naj­po­zna­ti­jem slu­ča­ju, kao nepri­ja­te­lj poro­di­ca i dece.

Pokret za mikro­kre­di­te je dobio na sna­zi za vre­me kon­fe­ren­ci­je UN o žena­ma u leto 1995. Oso­ba koja je pobra­la naj­vi­še apla­u­za nije bila ni Hila­ri Klin­ton ni Bela Abzug. Bio je to ban­kar, i ni manje ni više nego muška­rac: eko­no­mi­sta iz Ban­gla­de­ša Muha­med Junuz (Yunus).

"Kapi­tal ne bi tre­ba­lo da upo­tre­blja­va­ju samo boga­ti," obja­snio je Junuz u Pekin­gu. "Pri­stup kre­di­ti­ma tre­ba da bude ljud­sko pra­vo neza­vi­sno od eko­nom­ske situ­a­ci­je poje­din­ca". U julu iste godi­ne Komi­tet za među­na­rod­ne odno­se Kon­gre­sa SAD sa stra­ho­po­što­va­njem je slu­šao slič­na Junu­zo­va obe­ća­nja poli­ti­ča­ri­ma koji bi tre­ba­lo da budu imu­ni na ova­kvu propagandu.

Junuz vodi Gra­min ban­ku (Gra­me­en) iz Ban­gla­de­ša, poli­tič­ki naj­ko­rekt­ni­ju ban­ku na sve­tu. Lite­ra­tu­ra o nje­mu je hagi­o­graf­ska u naj­ve­ćoj mogu­ćoj meri. Aka­dem­ski žur­na­li i knji­ge pro­pa­gi­ra­ju Junu­za i Gri­men ban­ku u dese­ti­na­ma stu­di­ja. Sve vode­će novi­ne, uklju­ču­ju­ći i Wall Stre­at Jour­nal, done­le su nje­go­ve vrlo bla­go­na­klo­ne por­tre­te. " McNe­il-Lehrer News­ho­ur" posve­tio mu je ceo seg­ment. Eco­no­mist maga­zin se pri­klju­čio. Čovek je čak nomi­no­van za Nobe­lo­vu nagra­du za mir!

U među­vre­me­nu, vla­de ape­lu­ju na svo­je ban­ka­re da kopi­ra­ju Junu­zov navod­ni uspeh. Sle­de­će godi­ne u Vašing­to­nu će se odr­ža­ti svet­ski samit mikro­kre­dit­nog pokre­ta, uz entu­zi­ja­stič­nu podr­šku Klin­to­no­ve admi­ni­stra­ci­je i mno­gih repu­bli­ka­na­ca u Kon­gre­su. Kon­ven­ci­o­nal­ni komer­ci­jal­ni ban­ka­ri tre­ba da se spre­me za žesto­ke napa­de zbog nji­ho­ve poli­ti­ke pozajmljivanja.

U ofi­ci­jel­noj baj­ci o Gra­mi­no­vom uspe­hu, Junuz je osno­vao Gri­men ban­ku 1976 da bi davao kre­di­te siro­ma­šni­ma i spa­sa­vao ih od zele­na­ških kamat­nih sto­pa pohlep­nih komer­ci­jal­nih ban­ka­ra. Danas ban­ka izda­je više od 400 mili­o­na dola­ra kre­di­ta godi­šnje lju­di­ma – pogla­vi­to žena­ma – koji nema­ju sred­stva ni kre­dit­nu isto­ri­ju. On je pro­fi­ta­bil­no dode­lio 2 mili­o­na kre­di­ta u 1000 obla­sti, i neve­ro­vat­nih 98% je vra­će­no. Zvu­či sjaj­no. Junuz je pre­tvo­rio lan u zla­to. "Neko ko je poka­zao da to zai­sta funk­ci­o­ni­še", kaže ovaj alhemičar.

Ali, ovo pre­ne­ma­ga­nje ima i poli­tič­ki pod­tekst. Ako Gra­min može da daje pozaj­mi­ce siro­ma­šnim žena­ma bez sred­sta­va, zašto ne može i Citycorp? Zašto zapad­ni ban­ka­ri kri­ju novac od siro­ma­šnih? To mora biti pohle­pa, kul­tur­ne bari­je­re, loša obu­če­nost, ili rasi­zam. Pomanj­ka­nje kola­te­ra­la je samo izgo­vor za mržnju pre­ma siromašnima.

Ali, ako je Gra­min zai­sta pro­fi­ta­bi­lan, pro­tiv zapad­nih ban­ka­ra uop­šte ne bi tre­ba­lo haran­gi­ra­ti i nago­va­ra­ti ih da ga kopi­ra­ju. Oni bi prvi požu­ri­li da ispro­ba­ju tu alhe­mi­čar­sku maši­nu. Ban­ka­ri bi bili vrlo zado­volj­ni da otkri­ju da siro­ma­šni mogu da vra­te 98% kre­di­ta. Oni bi dav­no izba­ci­li dosad­ne for­mal­no­sti poput kre­dit­nog rej­tin­ga ili kolaterala.

Ispo­sta­vlja se među­tim da u Junu­zo­voj ban­kar­skoj šemi ima mno­go više nego što se vidi na prvi pogled. Gra­min uop­šte nije ban­ka. Depo­zi­ti od poje­di­na­ca i fri­mi čine samo oko 3% nje­nih sred­sta­va. Ban­ka u stva­ri funk­ci­o­ni­še kao pro­toč­ni boj­ler za veli­ko­du­šne gran­to­ve od stra­ne vla­da i među­na­rod­nih orga­ni­za­ci­ja. Ta pomoć se onda kori­sti kao osno­va za kre­dit­nu pira­mi­dal­nu šemu, koja ne obez­be­đu­je samo mikro-kre­di­te, već i finan­si­ra jed­nu odur­nu for­mu femi­ni­stič­kog soci­jal­nog inži­nje­rin­ga koji ratu­je pro­tiv dece i porodice.

Suprot­no legen­di, Junuz nije bio neza­vi­sni pre­du­zet­nik kad je pokre­nuo svo­ju ban­ku. On je kori­stio lič­no bogat­stvo i veze u viso­kim kru­go­vi­ma da obez­be­di poseb­ne pri­vi­le­gi­je i i mili­o­ne sub­ven­ci­ja. Pre nego što je Gra­min ban­ka pozaj­mi­la i jedan doalr, ona je ima­la pokri­će od stra­ne vla­de za više od 60% svo­jih operacija.

Među­na­rod­ni fond UN za poljo­pri­vred­ni razvoj obez­be­dio je Gra­mi­nu prvi veli­ki zajam od 3,4 mili­o­na dola­ra. Taj fond je nasta­vio da siste­mat­ski upum­pa­va novac u Gri­men ban­ku sve vre­me. Dodat­no, Gra­min dobi­ja gran­to­ve i sub­ven­ci­je od vla­da Nor­ve­ške, Kana­de, Nemač­ke i čak od For­do­ve fon­da­ci­je u Ame­ri­ci, da ne spo­mi­nje­mo MMF i Svet­sku banku.

Pare se daju Gra­mi­nu ili kao poklon, ili se pozaj­mlju­ju po kamat­noj sto­pi od obič­no 2%, što je znat­no ispod trži­šne kamat­ne sto­pe. Gri­men ban­ka onda ula­že tako ste­če­ne pare na fik­sne i krat­ko­roč­ne raču­ne u komer­ci­jal­nim ban­ka­ma koje pla­ća­ju više kama­te. Gra­min brzo pro­fi­ti­ra sta­vlja­ju­ći razli­ku u džep.

Ban­ka kaže da je to samo arbi­tra­ža, ali ako bi pri­vat­ni gra­đa­nin uči­nio isto sa držav­nim para­ma, to bi se zva­lo korup­ci­ja. Ti neza­ra­đe­ni pro­fi­ti se onda kori­ste za pla­ća­nje 12 000 slu­žbe­ni­ka i sub­ven­ci­o­ni­sa­nje kre­dit­nih ope­ra­ci­ja čiji se uspeh toli­ko hvali.

Gra­min tra­ži od svo­jih kli­je­na­ta 20% kama­te, što je ispod trži­šne kama­te u zemlji sa viso­kom infla­ci­jom i prak­tič­no bez šted­nje. Po ovoj sto­pi she­ma rein­ve­sti­ra­nja pokri­va kre­di­te sa 39%. Ban­ka uvek pred­vi­đa pro­fit u buduć­no­sti. Taj dan nika­ko ne dola­zi, što uop­šte ne zna­či da se nje­ni mena­dže­ri i viši zapo­sle­ni bave dobro­tvor­nim radom.

Cifra od 98% povra­ća­ja kre­di­ta uop­šte ne odra­ža­va pona­ša­nje indi­vi­du­al­nog kli­jen­ta. Gri­men se osla­nja na metod otpla­te "soli­dar­ne gru­pe". Kli­jen­ti su raspo­re­đe­ni u ćeli­je od po 5 oso­ba. Bilo koja budu­ća pozaj­mi­ca – koja dono­si 80% više para nego prva – zavi­si od otpla­te od stra­ne čita­ve "ćeli­je".

Ako jed­na oso­ba ne pla­ti, dru­gi iz nje­go­ve ćeli­je će ga pri­ti­snu­ti da ispo­ru­či keš, ili će na kra­ju sami pla­ti­ti. Oso­ba iz ćeli­je koja želi novi kre­dit ima pod­sti­caj da pri­ku­pi novac za ispla­tu prvog kre­di­ta, ova­ko ili ona­ko. Na taj način Gra­min biva ispla­ćen. Ali pro­ce­nat od 98% vra­će­nih kre­di­ta odno­si se samo na pla­ća­nja ćeli­ja, a ne poje­di­na­ca, i samo na kre­di­te dode­lje­ne prvi put.

Ban­ka tvr­di da je sistem "samo-admi­ni­stri­ra­ju­ći". Ali posma­tra­či pri­me­ću­ju da nje­ni zapo­sle­ni (mno­gi od njih su zapad­ni pro­fe­si­o­nal­ni altru­i­sti u potra­zi za stra­nim uto­pi­ja­ma) na nedelj­noj bazi uče­stvu­ju u nad­zi­ra­nju kli­je­na­ta od vra­ta do vra­ta. I pored toga, pro­ce­nat otpla­te kod onih koji se dru­gi put zadu­žu­ju je mno­go niži.

"Pover­lji­vost stva­ra laži", kaže Junuz, i to pra­vi­lo se pri­me­nju­je ne samo na finan­si­je. Ide­o­lo­ška misi­ja ban­ke je takva da kad vam pozaj­mi novac, vi mora­te svoj pri­vat­ni život pre­da­ti u ruke nje­nog oso­blja. Kli­jent mora da vodi raču­na da "odr­ža­va malu poro­di­cu", da "gra­di i odr­ža­va polj­ske klo­ze­te" i da "uzga­ja što više zasa­da za vre­me sezo­ne uzga­ja­nja" itd. Ovo posta­je već čud­no – Ban­ka zahte­va od svo­jih kli­je­na­ta da poha­đa­ju nedelj­ne tre­nin­ge fizič­ke kon­di­ci­je. Oni mora­ju da uče­stvu­ju u para­da­ma gde se stal­no dekla­mu­ju "16 odlu­ka", pri­ča koja sumi­ra pogled na svet Gra­min ban­ke. Među refre­ni­ma je i ovaj: "Mi ćemo uče­sto­va­va­ti u svim soci­jal­nim aktiv­no­sti­ma kolektivno".

Junuz je bio pozdra­vljen na kon­fe­ren­ci­ji UN zato što su više od 93% nje­go­vih kli­je­na­ta žene. Ali, i ovaj poda­tak je u funk­ci­ji nje­go­ve soci­jal­ne agen­de. Junuz – i među­na­rod­ne orga­ni­za­ci­je koje ga finan­si­ra­ju – zaklju­či­li su da su rast sta­nov­ni­štva i brak glav­ni uzro­ci siro­ma­štva u Ban­gla­de­šu. Žene uvu­če­ne u Gra­mi­no­vu orbi­tu se "eman­ci­pu­ju" od pro­ro­di­ce i bio­lo­gi­je i ume­sto toga posta­ju Gra­mi­no­vi robovi.

Pogle­daj­te reci­mo tret­man mira­za, tra­di­ci­o­nal­nog tran­sfe­ra imo­vi­ne izme­đu poro­di­ca pri­kom skla­pa­nja bra­ka. U mno­gim zemlja­ma, zabra­na mira­za bi bila rav­na kri­mi­na­li­zo­va­nju dija­mant­skog vere­nič­kog prste­na. Ali, Gra­mi­no­vih "16 odlu­ka" nazi­va­ju miraz "pro­klet­stvom" i tra­že od kli­je­na­ta da se zaku­nu na sle­de­ći način: "mi neće­mo uzi­ma­ti nika­kav miraz pri­li­kom ženid­be naših sino­va, niti ćemo dava­ti miraz kod uda­je naših kćeri".

Kli­jen­ti koji ima­ju decu su sna­žno "ohra­bre­ni" da ih poša­lju u jed­nu od "vaspit­nih uzgoj­nih ško­la", od vrlo ranog život­nog doba. Tamo ih uče na osno­vu Gra­mi­no­vih udžbe­ni­ka da pro­mo­vi­šu "16 odlu­ka". Lju­di koji rade za ban­ku, tako­đe mora­ju da doka­žu lojal­nost pre­ma "16 odluka".

Sve ovo nam govo­ri da je Gra­min ban­ka mno­go više neka vrsta sek­te, nego finan­sij­ska usta­no­va. Ali, ispi­taj­mo pažlji­vi­je nje­ne tvrd­nje veza­ne za finan­si­je. Ona tvr­di da je u pri­vat­nom vla­sni­štvu. Ali, to je zato što su kli­jen­ti pri­nu­đe­ni da kupe bar jed­nu deo­ni­cu u ban­ci. Tre­nut­no je oko 88% vla­sni­štva ras­pr­še­no među 1,5 mili­o­na kli­je­na­ta, dok vla­da još uvek pose­du­je 12% vla­sni­štva. Kli­jen­ti ne mogu da pro­da­ju deo­ni­ce koje "pose­du­ju", i sva­ki kli­jent pla­ća 5% "dopri­no­sa grup­nom fon­du", plus 1% šted­nom fon­du koji ne pla­ća kamate.

Pret­po­sta­vi­mo za tre­nu­tak da ste vi oso­ba koja pozaj­mlju­je novac u Ban­gla­de­šu. Zajed­no sa četvo­ro dru­gih u okvi­ru vaše kre­dit­ne "ćeli­je", odo­bren vam je kre­dit od 75 dola­ra. Posle odbit­ka svih oba­ve­znih pla­ća­nja vi dobi­ja­te 69.50 dola­ra na ruke, koje mora­te potro­ši­ti odmah, uz oba­ve­zu da pla­ti­te Gra­mi­nu 90 dola­ra u toku jed­ne godi­ne. Ako svi osta­li čla­no­vi ćeli­je ban­kro­ti­ra­ju vaša oba­ve­za raste na 450 dola­ra. U cilju da se obez­be­di­te da se to ne desi, vi mora­te da špi­ju­ni­ra­te dru­ge čla­no­ve ili (još gore) da tole­ri­šte­te da vas špi­ju­ni­ra­ju. Ima­te jed­nu akci­ju u Gra­mi­no­voj ban­ci, ali ne može­te da je pro­da­te, niti da dobi­je­te dividende.

U među­vre­me­nu, vaš pri­vat­ni život je nestao. Gra­mi­no­vo oso­blje je zadu­že­no za pla­ni­ra­nje veli­či­ne vaše poro­di­ce i funk­ci­o­ni­sa­nje vašeg klo­ze­ta. Vaši pri­ja­te­lji mora­ju da budu Gra­mi­nov­ci. Mora­te da dekla­mu­je­te "16 odlu­ka" ad nau­se­am i da poha­đa­te dosad­ne i duge fizič­ke vežbe i para­de. Ako živi­te sami, zabra­na mira­za ogra­ni­ča­va vaše šan­se za brak. Ako ste u bra­ku i ima­te decu, vaša deca su ispo­ru­če­na Gra­mi­no­voj "Dnev­noj bri­zi". Ne može­te da ima­te više ni jed­no dete, i ako želi­te. Dodat­no, mora­te s vre­me­na na vre­me da napu­sti­te svo­je osnov­no zani­ma­nje da biste oko­pa­va­li prlja­ve plan­ta­že rasad­ni­ka drve­ća, da biste time udo­vo­lji­li među­na­rod­nim agencijama.

Kao i kra­lji­ca iz Gri­mo­ve baj­ke, i ovi kli­jen­ti mogu zaža­li­ti što su ika­da napra­vi­li počet­ni dogo­vor sa Junu­zom. Ali, legen­dar­no siro­ma­štvo u Ban­gla­de­šu čini da mno­gi­ma izgle­da da naš Rum­pel­stil­skin nudi jedi­ni izlaz iz očaj­ne situ­a­ci­je. Sla­ga­li se ili ne sla­ga­li sa Gra­mi­no­vom socio-femin­si­tič­kim finan­sij­skim inži­nje­rin­gom, ne posto­ji nika­kvo eko­nom­sko čudo u Gra­mi­no­vom mode­lu koje bi tre­ba­lo kopi­ra­ti. U naj­bo­ljem slu­ča­ju, nje­ne ope­ra­ci­je su štet­ne i pon­zi­jev­ske; u naj­go­rem slu­ča­ju, one su para­zit­ske, zele­na­ške i komu­ni­stič­ke. Ova ban­ka ne bi mogla da funk­ci­o­ni­še bez vla­di­nih sub­ven­ci­ja i finan­sij­skih pre­va­ra, činje­ni­ce koje doka­zu­ju da su nje­ne gran­di­o­zne tvrd­nje pogre­šne. Sla­va Gra­min ban­ke je posle­di­ca nje­ne ekstrem­no levi­čar­ske agen­de, a ne nje­nog eko­nom­skog uspe­ha. Zahva­lju­ju­ći svo­jim pokro­vi­te­lji­ma, ban­ka neće usko­ro nesta­ti. Dakle, šta je sle­de­će na nje­noj agen­di? U "Rum­pel­stil­ski­nu", kra­lji­ca je zabo­ra­vi­la obe­ća­nje da će pre­da­ti svo­je dete patulj­ku, sve dok ovaj ne dođe da ga zatra­ži. I ver­zi­ji iz stvar­nog živo­ta, Junuz sada otva­ra zdrav­stve­ne kli­ni­ke da bi "pomo­gao" kori­sni­ci­ma nje­go­vih alhe­mi­čar­skih tale­na­ta. Kli­ni­ke će se "samo­fi­nan­si­ra­ti", i, nada se on, dove­sti do "nul­tog rasta popu­la­ci­je". Kakvi demon­ski finan­sij­ski, medi­cin­ski ili soci­ja­lal­ni pla­no­vi su smi­šlje­ni za ove siro­ma­šne žene pod medi­cin­skom bri­gom pro­fe­so­ra Junu­za, može­mo samo da nagađamo.

Jef­frey Tucker

Pre­vod: Ivan Jan­ko­vić