Kome smeta "Katalaksija"? Odgovor Individua Analitičaru u pogledu Komesara

Tekst Jove Baki­ća "Desni i levi poli­tič­ki ekstre­mi­zam u Srbi­ji", obja­vljen u Poli­ti­ci , pa ured­no pre­ne­sen na sajt NSPM ‑a, ne liči mno­go na neko pole­mič­ko šti­vo . Na prvi pogled, to je još jed­na soci­o­lo­ška ana­li­za poja­va poli­tič­kog (uglav­nom desnog) ekstre­mi­zma u Srbi­ji, još jedan poku­šaj da se da obja­šnje­nje rasta popu­lar­no­sti Srp­ske radi­kal­ne stran­ke, pro­tka­no kom­pa­ra­tiv­nim nala­zi­ma o soci­jal­nom i ekon omskom pro­fi­lu onih koji desne stran­ke i pokre­te podr­ža­va­ju, inte­lek­tu­a­la­ca koji pro­pa­gi­ra­ju desne ide­je, itd. Ima tu i malo pri­zvu­ka stan­dard­nog, a la NSPM/Koštunica, "ekvi­di­stan­ci­o­ni­zma" (Latin­ki­ni jako­bin­ci levo, Šeše­lje­vi ekstre­mi­sti desno, a mi "objek­tiv­ni" ana liti­ča­ri u sre­di­ni, na jed­na­koj uda­lje­no­sti od oba blo­ka). I sve to ne bi bilo, barem za nas dvo­ji­cu, mno­go zani­mlji­vo ni vred­no nekog poseb­nog osvr­ta, da u sred tog celog preg­nu­ća da se obja­sni ekstre­mi­zam u Srbi­ji, mi sami nekim čudom odjed­nom nismo posta­li glav­ni juna­ci storije.

Dakle, u tom slo­je­vi­tom tek­stu, goto­vo nepro­vid­ne struk­tu­re, bez ika­kvih refe­ren­ci, u tek­stu u kome se uglav­nom daju „neu­tral­ne“ oce­ne i ana­li­ze, autor odjed­nom, na nje­go­voj sre­di­ni, raz­ma­tra­u­ći levi ekstre­mi­zam u Srbi­ji , dono­si kilo­me­tar­ski citat izve­sne oso­be, koju je pro­na­šao na neka­kvom foru­mu, i koja, kako je i red, nema ime, nego zna­ko­vi­ti nadi­mak – „Kome­sar“, a koja sipa drvlje i kame­nje na nas dvo­ji­cu: " Pome­nu­te indi­vi­due (Ivan Jan­ko­vić i Bori­slav Ristić) zastu­pa­ju sta­vo­ve koji se kre­ću u raspo­nu od usva­ja­nja inte­lek­tu­al­ne anti­rat­ne pozi­ci­je "Dru­ge Srbi­je" do glo­ri­fi­ka­ci­je Dra­že Miha­i­lo­vi­ća, Augu­sta Pino­čea i rat­ne poli­ti­ke Džor­dža Buša, od tira­da pro­tiv drža­ve i biro­kra­ti­je do obo­ža­va­nja kon­zer­va­tiv­nih vred­no­sti naci­o­nal­ne tra­di­ci­je i patri­jar­hal­ne poro­di­ce. Sve je ovo pro­tka­no naj­za­gri­že­ni­jim anti­ko­mu­ni­zmom i zape­nu­ša­lim trži­šnim fun­da­men­ta­li­zmom, izra­že­nim u dre­če­ćim paro­la­ma i bom­ba­stič­nim fra­za­ma. Kada svo­je vizi­je poželj­nog dru­štva izra­ža­va­ju na ovaj način, on i zapra­vo pri­ka­zu­ju kapi­ta­li­zam ide­al­no­tip­ski, u zao­štre­noj for­mi, u nje­go­vim kraj­njim konsekvencama ."

Iako čita­lac u prvom tre­nut­ku možda oče­ku­je suprot­no (jer autor piše o levim ekstre­mi­sti­ma), Bakić ova­kvo pri­ka­zi­va­nje nas dvo­ji­ce, kao i časo­pi­sa Kata­lak­si­ja, ne sma­tra pra­znim bula­žnje­njem komu­ni­stič­kih fana­ti­ka i ilu­stra­ci­jom nji­ho­vog ekstre­mi­zma koji libe­ral­no gla­si­lo pro­gla­ša­va­ju "faši­stič­kim", već "oštro­um­nom" ana­li­zom (opa­snih i nepri­hva­tlji­vih) desni­čar­skih ide­o­lo­gi­ja koje su naj­po­god­ni­je za "napad sle­va". Tako dola­zi do zbu­nju­ju­će inver­zi­je u pri­či o levim ekstre­mi­sti­ma. Pot­pu­no van kon­tek­sta, "s neba pa u rebra", bez nekog siste­mat­skog obja­šnje­nja, pri­ča se sa levih vra­ća natrag na desne ekstre­mi­ste, a od svih desno-ekstre­mi­stič­kih poja­va, orga­ni­za­ci­ja i lju­di u Srbi­ji, nas dvo­ji­ca libe­ra­la s Kata­lak­si­je, jedi­ni zavre­đu­je­mo plju­vač­ki citat i obja­šnje­nje da smo, eto, mi naj­po­god­ni­ji za napad sle­va, sva­ka­ko mno­go pogod­ni­ji i opa­sni­ji od Obra­za i slič­nih, pa su dru­go­vi eto to lepo obja­sni­li, a ana­li­ti­čar ured­no pre­neo nji­ho­vo kom­pe­tent­no mišlje­nje u svo­joj ana­li­zi. Čisto da, kao save­stan gra­đa­nin, upo­zo­ri jav­nost na ''nega­tiv­ne poja­ve'' u društvu.

Bakić se tako pri­hva­tio posla iste­ri­va­nja pri­kri­ve­nih faši­sta iz nji­ho­vih mrač­nih vuč­jih jazbi­na. No, ako ste pomi­sli­li da će tamo naba­sa­ti na, reci­mo, Rat­ka Mla­di­ća ili vla­du V. Koštu­ni­ce, koja je od Srbi­je napra­vi­la novi Para­gvaj, vara­te se – Bakić se uz pomoć "pro­du­blje­ne ana­li­ze" svo­jih ide­o­lo­ških sim­pa­ti­ja, hra­bro odva­žu­je da, u dobroj dija­lek­tič­koj mani­ri, desne ekstre­mi­ste pogla­vi­to pro­na­đe onde gde ih, ina­če, niko ko je zdra­ve pame­ti ne bi tra­žio: u libe­ra­li­zmu, što će reći – kada je o Srbi­ji reč – ''u ide­ja­ma koje pro­pa­gi­ra­ju lju­di koji sto­je iza in ter­net maga­zi­na Kata­lak­si­ja''! Hra­bro i časno, nema šta! I tu je sva tra­gi-kome­di­ja: u Srbi­ji – i jedi­no tu – još uvek ima pra­vo gra­đan­stva ofu­ca­na ''anti­fa­ši­stič­ka'' logi­ka (koja je legi­ti­mi­zo­va­la ubi­stva mili­o­na komu­ni­stič­kih žrta­va), po kojoj, ako nisi komu­ni­sta, onda si zasi­gur­no faši­sta ili neka­kav desni ekstre­mi­sta! Ako si još i libe­ral – onda si tim opa­sni­ji, jer­bo se vešto skri­vaš iza nai­zgled bez­o­pa­snih ide­ja (a ne ko ovi naiv­ni samo­de­kla­ri­sa­ni faši­sti, tipa Obra­za i inih)…

No, tre­ba li da nas čudi ovaj sojuz levih ekstre­mi­sta i levih cen­tu­ma­ša, odno­sno, pri­ma­nje pod "očin­ske sku­te" samo­de­kla­ri­sa­nih komu­ni­stič­kih tero­ri­sta, baku­nji­ni­sta, lenji­ni­sta, anar­ho-sin­di­ka­li­sta, i osta­lih despe­ra­do­sa komu­ni­stič­ke Uto­pi­je, od stra­ne ugla­đe­nog i „pri­stoj­nog“ levi­čar­skog pr ofe­so­ra soci­o­lo­gi­je i lov­ca na faši­ste?! Duplo golo? Da li to foru­ma­ški kome­sa­ri govo­re otvo­re­no ono što pro­fe­so­ri i asi­sten­ti soci­o­lo­gi­je ne sme­ju da kažu? Da poja­sni­mo: sve je to isto dru­štvan­ce, nai­me, lju­di sa tih foru­ma uglav­nom su stu­den­ti soci­o­lo­gi­je koji­ma su gla­vu slič­nim ide­ja­ma napu­ni­li upra­vo pro­fe­so­ri koji su sada uze­li da ih citi­ra­ju, ne bi li tako u due­tu što jače "ople­li" zajed­nič­kog nepri­ja­te­lja – libe­ra­li­zam, kapi­ta­li­zam, „trži­šni fun­da­men­ta­li­zam“, i osta­le ave­ti! Cir­cu­lus viti­o­sus Deus! Pri tom, naža­lost, naš ugla­đe­ni Pro­fe­sor i Ana­li­ti­čar ne pri­me­ći­je da su ulo­ge odjed­nom pro­me­nje­ne – da se krug zatva­ra na Kome­sa­ru a ne Pro­fe­so­ru — da je doju­če­ra­šnji šegrt, a sada­šnji foru­ma­ški „kome­sar“, avan­zo­vao u men­to­ra svo­me biv­šem Pro­fe­so­ru. Jer, on govo­ri jasni­je i kon­zi­stent­ni­je od našeg Ana­li­ti­ča­ra (zato ga ovaj i citi­ra) — on izvla­či zaključ­ke koje bi Pro­fe­sor neka­ko hteo da zaobiđe…

Što se tiče samog cita­ta dru­ga Kome­sa­ra , jasno je narav­no da on niti je pažlji­vo čitao sadr­žaj Kata­lak­si­je , niti razu­meo zašto i kako oso­be i kon­cep­ti koje spo­mi­nje mogu biti legi­tim­no apsor­bo­va­ni unu­tar libe­ral­ne teo­ri­je, niti da u nje­go­vom pisa­ni­ju ima ika­kvog smi­sla i logi­ke, a naj­ma­nje "pro­du­blje­ne ana­li­ze", čime ga Bakić, ona­ko pri­ja­telj­ski, titu­li­ra. Sta­vo­vi "dru­ge Srbi­je" koji nam se spo­či­ta­va­ju pot­pu­no su legi­tim­ni iz vizu­re naše libe­ral­ne kri­ti­ke Milo­še­vi­ća, nje­go­vog držav­nog soci­ja­li­zma i rat­ne poli­ti­ke. Šta je tu nespo­ji­vo sa libe­ra­li­zmom, osim ako ne usvo­ji­mo vrlo ekstra­va­gant­ni pojam libe­ra­li­zma Jove Baki­ća po kome je NSPM "desno­li­be­ral­no gla­si­lo"!? U tom slu­ča­ju bi sva­ka­ko bes­kom­pro­mi­sna osu­da Milo­še­vi­ća i nje­go­ve rat­ne poli­ti­ke bila anti-libe­ral­na, ili barem "anti-desno­li­be­ral­na", ali ne vidi­mo zašto bi ose­ća­nje nela­go­de da se Milo­še­vi­ćev režim nazo­ve zlo­či­nač­kim i nje­go­va poli­ti­ka gros­so modo osu­di bez mno­go nela­go­de i osvr­ta­nja, bili, sami po sebi, neki dezi­de­ra­tum libe­ra­li­zma, pa makar i samo "desnog". Jedi­ni naš ''greh'' koji smo poči­ni­li u kri­ti­ci Milo­še­vi­će­vog reži­ma jeste, valj­da, to što smo dosled­no insi­sti­ra­li na ide­o­lo­škom i real-poli­tič­kom kon­ti­nu­i­te­tu Milo­še­vi­će­vog naci­o­nal-soci­ja­li­stič­kog reži­ma sa pret­hod­nim, komu­ni­stič­kim… (Uzgred, lju­di iz NSPM se dekla­ri­šu kao soci­ja­li­sti i soci­jal­de­mo­kra­ti, u naj­go­rem slu­ča­ju kao "levi libe­ra­li", i ide­o­lo­ški su zapra­vo vrlo bli­ski svo­jim pro­tiv­ni­ci­ma iz Dru­ge Srbi­je, tako da je i s te stra­ne čista miste­ri­ja gde Bakić nađe baš "desni libe­ra­li­zam" kod njih.) Sto­ga, nema ni razlo­ga da Baki­će­vu instant-apli­ka­ci­ju libe­ra­li­zma na ovda­šnje akte­re uzi­ma­mo za ozbilj­no (koja, apli­ka­ci­ja, btw, nekim čud­nim obr­tom „Pešča­nik“ radi­ja B 92 pro­gla­ša­va "levo-libe­ral­nom" emi­si­jom, kva­li­fi­ka­ci­ja čiji tačan smi­sao valj­da samo Bakić razume).

Kata­lak­si­ji se, dalje, pri­go­va­ra­ju afir­ma­tiv­ni tek­sto­vi o Pino­čeu. Ali, pri­lo­zi o nje­mu se uglav­nom odno­se na nje­go­ve eko­nom­ske refor­me i spre­ča­va­nje da komu­ni­sti zave­du dik­ta­tu­ru sovjet­skog tipa u Čileu. To je dosta čest stav među libe­ral­nim eko­no­mi­sti­ma i filo­zo­fi­ma o ovom poli­ti­ča­ru – reci­mo nobe­lov­ci Frid­man i Bju­ke­nen su podr­ža­va­li Pino­če­o­ve refor­me sve vre­me, i bili čak nji­ho­vi kre­a­to­ri u izve­snom smi­slu. Da li ih to dis­kva­li­fi­ku­je kao libe­ra­le? I što je važni­je – da li uvo­đe­nje pri­vat­nog pen­zi­o­nog siste­ma, libe­ra­li­za­ci­ja spolj­ne trgo­vi­ne i pri­va­ti­za­ci­ja držav­nih fir­mi pre­sta­ju da budu libe­ral­ne poli­ti­ke onda kad ih spro­vo­di Pino­če? Dra­ža Miha­i­lo­vić je tako­đe legi­tim­na oso­ba iz naše vizu­re, jer je bio vođa gra­đan­skog i anti­ko­mu­ni­stič­kog pokre­ta otpo­ra u II svet­skom ratu, i kao takav sim­bol gra­đan­ske Jugo­sla­vi­je, nasu­prot komu­ni­stič­koj dik­ta­tu­ri. U kom smi­slu je afir­ma­ti­van stav o Miha­i­lo­vi­ću (ili možda nje­go­vom zame­ni­ku kao mini­stra voj­nog, Slo­bo­da­nu Jova­no­vi­ću) nespo­jiv sa libe­ral­nim prin­ci­pi­ma? Dalje, Džordž Buš se tako­đe poja­vlju­je u pozi­tiv­nom kon­tek­stu na Kata­lak­si­ji što sme­ta „Kome­sa­ru“ i nje­go­vom sekun­dan­tu Baki­ću, ali je tako­đe neja­sno u kom bi to smi­slu bilo nespo­ji­vo sa libe­ra­li­zmom – Buš je u eko­nom­skim stva­ri­ma mno­go libe­ral­ni­ji od demo­kra­ta, a što se "rat­ne" poli­ti­ke tiče, libe­ra­li­zam nije dok­tri­nar­no paci­fi­stič­ka dok­tri­na, i on dozvo­lja­va moguć­nost pra­ved­nog rata. Da li je rat u Ira­ku bio pra­ve­dan, tema je za poseb­nu raspra­vu, ali u sva­kom slu­ča­ju podr­ška tom ratu ne može biti pro­gla­še­na anti-libe­ral­nom samo zato što neki Kome­sar na nekom komu­ni­stič­kom foru­mu u svom bla­že­nom nezna­nju veru­je da biti libe­ral zna­či biti "paci­fi­sta". Dalje, podr­ška patri­jar­hal­noj poro­di­ci i soci­jal­nom kon­zer­va­ti­vi­zmu su sastav­ni delo­vi kla­sič­ne libe­ral­ne misli; od Ada­ma Smi­ta, pre­ko Hju­ma, Ber­ka, Fer­gu­so­na, Tokvi­la, Kon­sta­na, pa sve do Mize­sa, Haje­ka ili Hopea, svi ključ­ni libe­ral­ni misli­o­ci su viso­ko uva­ža­va­li vred­nost tra­di­ci­o­nal­ne poro­di­ce i dru­gih usta­no­va gra­đan­skog dru­štva (novac, pra­vo, par­la­men­ta­ri­zam, pode­la vla­sti itd). A neki su poro­di­cu bra­ni­li i mno­go vehe­ment­ni­je i oštri­je od nas dvo­ji­ce, i pisa­li još pro­dor­ni­je "tira­de pro­tiv drža­ve i biro­kra­ti­je" u isti mah, vero­va­li ili ne! To što drug Kome­sar to ne zna, ne zna­či da to ne posto­ji, već samo da u mark­si­stič­kim sli­kov­ni­ca­ma o tome ništa ne piše, i da zato nje­go­ve "pro­du­blje­ne ana­li­ze" tre­ba uze­ti cum gra­no salis .

Ono što je u celoj ovoj pri­či možda naj­za­ni­mlji­vi­je jeste da Bakić upra­vo Kome­sa­ro­vu tezu da ide­al­tip­sko pri­ka­zi­va­nje kapi­ta­li­zma vodi u "faši­zam" ili bar "desni ekstre­mi­zam" bez­re­zerv­no pri­hva­ta. Bakić, zajed­no sa svo­jim ide­o­lo­škim sim­pa­ti­ja­ma sa komu­ni­stič­kog foru­ma, pri­hva­ta izli­za­nu mark­si­stič­ku kva­zi­te­o­ri­ju o faši­zmu kao kraj­njoj kon­se­kven­ci kapi­ta­li­zma, pa se Kata­lak­si­ja tako obre­la u mno­štvu opa­kih desni­ča­ra, s koji­ma nema raspra­ve , jer su "nji­ma boja kože, vera i naci­ja" jedi­ni argu­ment (za razli­ku od levih ekstre­mi­sta koji su obra­zo­va­ni­ji i sa "boljom teo­rij­skom spre­mom" i "kul­tu­rom dija­lo­ga", pret­po­sta­vlja­mo zato što su stu­di­ra­li na Baki­će­voj kate­dri, a što je – nji­ho­vu kul­tu­ru i spre­mu – Kome­sar zor­no demon­stri­rao naslo­viv­ši tekst o nama vrlo kul­tur­no i teo­rij­ski sof isti­ko­va­no — "Libe­ral­ni lake­ji faši­zma"). Da li je na Kata­lak­si­ji "vera, naci­ja i boja kože jedi­ni argu­ment"? Sva­ko ko je ikad pogle­dao sajt http//:www.katalaksija.com zna da je to čista laž i izmi­šljo­ti­na, da napro­tiv, kako i sami nemu­šti tuži­lač­ki dvo­jac pri­zna­je, tamo ima dosta sta­vo­va Dru­ge Srbi­je, i da ne posto­ji nije­dan naci­o­na­li­stič­ki, rasi­stič­ki ili ver­ski neto­le­ran­tan tekst. Ako je tako, koja je svr­ha pomi­nja­nja Kata­lak­si­je u kon­tek­stu desnog ekstre­mi­zma? Samo da se poja­ča PR Pro­fe­so­ro­vih forum­skih alter ego‑a, tj. da se na nama demo­stri­ra kako su komu­ni­stič­ki fana­ti­ci "teo­rij­ski fun­di­ra­ni" i ume­ju da pišu slo­že­ne reče­ni­ce u koji­ma kori­ste struč­ne reči i izraze?

Dru­ga moguć­nost (koja ne isklju­ču­je prvu) jeste da se hte­lo "doka­za­ti" da je libe­ra­li­zam = faši­zam. Kad otvo­re­no i pošte­no for­mu­li­šeš prin­ci­pe "trži­šnog fun­da­men­ta­li­zma", vidiš da to vodi ka sta­vo­vi­ma Kata­lak­si­je, a to zna­či podr­šci Pino­čeu, Dra­ži, patri­jar­ha­li­zmu itd, što će reći faši­zmu… Ili, kako j e to Baki­ćev dru­gi, "manje sofi­sti­ci­ra­ni" mentor/pitomac lepo i uštiv­no pri­me­tio: ''Kada kaže­mo Faši­zam, misli­mo na ide­je koje pro­pa­gi­ra­ju lju­di koji sto­je iza inter­net maga­zi­na Kata­lak­si­ja !'' Ko bi se zama­rao deta­lji­ma o koji­ma je rani­je bilo reči, kad je još drug Mar­ku­ze lepo poka­zao da je faši­zam "auto­ri­ta­ni kapi­ta­li­zam", nje­go­vo skri­ve­no, pra­vo lice, a ne, kako je sam sebe razu­me­vao, naci­o­nal-soci­ja­li­zam, odno­sno, soci­ja­li­zam spro­ve­den u naci­o­nal­nim okvirima.

Bakić veru­je u još jed­nu zani­mlji­vu para­te­o­rij­sku pet­pa­rač­ku pri­ču iz mark­si­stič­ke žute štam­pe, nai­me da kapi­ta­li­zam može da se "huma­ni­zu­je" (pošto je po sebi, za razli­ku valj­da od svo­jih levih i desnih ide­o­lo ških kon­ku­re­na­ta u XX veku, po sebi "nehu­man") samo ako posto­ji pret­nja tota­li­tar­nih levič arskih gru­pa ekstre­mi­sta, sin­di­kal­nih ili poli­tič­kih! Onda main­stre­am mora više da izla­zi u susret levi­čar­skim zahte­vi­ma za "soci­jal­nim refor­ma­ma", jer se ti mom­ci ne šale! Zna­ju boga­mi da budu dosta nezgod­ni, da dig­nu pone­što u vazduh, da zapu­ca­ju, otmu ili ucme­ka­ju pone­kog poli­ti­ča­ra, i tako to. Ali, veli Bakić, mrka kapa u Srbi­ji – tu levog ekstre­mi­zma nema dovolj­no! Da, baš tako, nema ih dosta, malo­broj­ni su, nema­ju orga­ni­zo­va­nu par­ti­ju, itd. – za razli­ku od nas "faši­sta", koji ih ima­mo koli­ko hoće­te. Zato, pre­dla žemo spa­so­no­sno reše­nje za Srbi­ju: da Jovo Bakić pro­ba, možda uz pomoć Čovi­ća i osta­ta­ka SPS‑a, da ube­di pre­o­sta­le Zemun­ce da se soju­ze s Kome­sa­rom i nje­go­vi­ma na poslu diza­nja komu­ni­stič­ke revo­lu­ci­je! Možda bi to stvo­ri­lo kri­tič­nu masu nasu­šno potreb­nog levog ekstre­mi­zma koji bi zapla­šio Din­ki­ća i osta­le, da barem pre­ki­nu s tom pro­kle­tom pri­va­ti­za­ci­jom i "divljom tranzicijom".

I da se na kra­ju još malo gor­ko nasme­je­mo. Možda je pro­blem sa kob­nim pomanj­ka­njem levog ekstre­mi­zma u Srbi­ji samo u okol­no­sti opi­sa­noj na kra­ju pret­hod­nog pasu­sa: main­stre­am u Srbi­ji može da uvo­di "nehu­ma­ni", "divlji" kapi­ta­li­zam, jer nema dovolj­no komu­ni­sta, anar­hi­sta i crve­nih brigada/beretki da budu kata­li­za­tor nje­go­vog huma­ni­zo­va­nja. Ipak, nama se čini da su levi ekstre­mi­sti bez­o­bra­zni što ih nema više i sto­ga što time ume­re­nom cen­tru ("tre­ćoj Srbi­ji") uma­nju­ju vred­nost nje­go­ve sred­nja­ške pozi­ci­je. Zami­sli­te samo koli­ko bi oni tek delo­va­li "ozbilj­no", "odme­re­no", i "objek­tiv­no", kad bi se uz Obraz, Justi­na Filo­so­fa, Kata­lak­si­ju, Radi­ka­le, Bele orlo­ve i sva osta­la faši­stič­ka čude­sa po Srbi­ji, poja­vi­le i neke ovda­šnje Crve­ne bri­ga­de, kad bi reci­mo Kome­sar i nje­go­vo dru­štvan­ce sa onog foru­ma pre­ra­sli u neko tero­ri­stič­ko kri­lo Smi­lja­ni­će­vog sin­di­ka­ta ! Al ' bi to bilo šik! Koli­ko bi tek onda bilo jasno da Koštu­ni­ca nema alternativu!

Osta­je jedi­no da se još neka­ko obja­sni ova suma­nu­ta dija­lek­tič­ka logi­ka pri­vi­da, po kojoj se do Isti­ne dola­zi afir­ma­ci­jom Laži, a do dru­štva Soci­jal­nog Mira i Bla­go­sta­nja pod­stre­ki­va­njem (levog) Ekstre­mi­zma i Nasi­lja (ne "pre­vi­še", ipak ari­sto­te­lov­ski mudro upo­zo­ra­va Bakić)… To je valj­da ta " logi­ka " po kojoj sve u Srbi­ji i funk­ci­o­ni­še, po kojoj je nam je potre­ban Šeše­lj (pa ga zato i "nor­ma­li­zu­je­mo") da da bismo shva­ti­li spa­so­no­snu Isti­nu (desno-libe­ral­ne?) cen­tru­ma­ške, " ume­re­ne " pozi­ci­je Voji­sla­va Koštu­ni­ce, i po kojoj, "logi­ci", jača­nje levih tero­ri­sta , lenji­ni­sta i anar­ho-sin­di­ka­li­sta, nekim čud­nim dija­lek­tič­kim ispo­di­la­že­njem, vodi sta­bi­li z aci­ji dru štva eko­nom­ski iscr­pe­nog "nehu­ma­nim" neo­li­be­ral­nim refor­ma­ma… Sva­ko­me je jasno da ćemo, ako bude­mo sle­di­li ovaj krat­ki dija­lek­tič­ki kurs Prof. Baki­ća i nje­go­ve ide­je o "urav­no­te žava­nju " srp­ske poli­tič­ke sce­ne nje­nim (levo­smer­nim) ekstre­mi­zo­va­njem, oja­ča­ti jedi­no ekstre­mi­ste i legi­ti­mi­zo­va­ti nji­ho­ve pre­ten­zi­je i nji­ho­ve sulu­de ide­je. Jovo Bakić vero­vat­no (sve­sno) ne teži ova­kvom rezul­ta­tu. Ali, kao i veći­na ovda­šnje inte­lek­tu­al­ne eli­te, zado­je­ne levi­čar­skim ide­ja­ma "soci­jal­ne prav­de" i "bla­go­sta­nja", on uve­li­ko deli osnov­ne ide­a­le sa radi­kal­nom levi­com. A taj naj­ma­nji zajed­nič­ki ime­ni­te­lj se često empi­rij­ski "poja­vlju­je" kao rigid­na, zako­va­na mržnja pre­ma kapi­ta­li­zmu, libe­ra­li­zmu, Ame­ri­ci, "trži­šnom fun­da­men­ta­li­zmu" i ko zna čemu još… Zato Kata­lak­si­ja i sme­ta, i zato je toli­ko važno oga­di­ti je svim sred­stvi­ma kao "ekstre­mi­stič­ku", "nehu­ma­nu", itd. Na ova­kve pro­vo­ka­ci­je, ipak, samo ćemo odmah­nu­ti rukom: "Pro­le­te­ri, ekstre­mi­sti i huma­ni­sti svih boja, uje­di­ni­te se! "

_______________________________________________________________________________________________________

Ivan Jan­ko­vić & Bori­slav Ristić — Auto­ri su ured­ni­ci Inter­net maga­zi­na ''Kata­lak­si­ja''.
_______________________________________________________________________________________________________