Zapad mora pobediti

Gospo­di­ne Pred­se­da­va­ju­ći, gospo­di­ne Pod­pred­sed­ni­če, dame i gospo­do: Pod­pred­sed­ni­če Čej­ni, pri­re­di­li ste mi poseb­nu čast Vašim pri­su­stvom ovde veče­ras, i dra­go mi je da Vam je omo­gu­će­no da “iza­đe­te i sen­ke“. Vi me zai­sta pod­se­ća­te na jed­nog dru­gog neu­stra­ši­vog bor­ca za prav­du. Kao što kaže stih:

Tra­že ga ovde, tra­že ga onde,
Svu­da ga tra­že ti Francuzi.
Da li je u raju“? Da li je u paklu?
Taj pro­kle­ti, neu­stra­ši­vi Pimpernel!

Bar veče­ras, gospo­di­ne Pot­pred­sed­ni­če, tač­no zna­mo gde se nalazite.

Kler But Lis

Izu­zet­na mi je čast da pri­mim ovu nagra­du. Ona nosi ime jed­ne od naj­zna­čaj­ni­jih Ame­ri­kan­ki nje­nog vre­me­na, i ona se rani­je dode­lji­va­la dru­gim veli­kim Ame­ri­kan­ci­ma. Pod­sti­caj­no je naći se u takvom dru­štvu – i div­no je, kao i uvek u Heri­te­džu, biti među pra­vim prijateljima.

Nove pret­nje

Gene­ra­ci­ja Kler But Lis suo­či­la se dvo­gla­vim čudo­vi­štem naci­zma i komu­ni­zma. Ona se nala­zi­la u prvim bor­be­nim redo­vi­ma. Naci­zam je pora­žen za nje­nog živo­ta. Komu­ni­zam je pora­žen za našeg – pora­žen iznad sve­ga zahva­lju­ju­ći napo­ri­ma tog veli­kog ame­rič­kog pred­sed­ni­ka, mog pri­ja­te­lja Ronal­da Rega­na. Nje­go­vo ime je ukle­sa­no u seća­nje na ovaj podu­hvat. I pam­ti­će se sve dok na ovoj pla­ne­ti bude muška­ra­ca i žena koji cene svo­ju slo­bo­du i poštu­ju one koji je štite.

Roni­jev dana­šnji nasled­nik u Beloj kući, suo­ča­va se sa dru­ga­či­jim ali jed­na­ko sna­žnim iza­zo­vi­ma. Uspeh u Avga­ni­sta­nu je poka­zao da su kole­bljiv­ci pogre­ši­li. Rat pro­tiv tero­ra se može dobi­ti. Ali mi se danas još uvek suo­ča­va­mo sa dvo­gla­vim čudo­vi­štem tero­ri­zma i šire­nja oruž­ja za masov­no uni­šte­nje. I obe te gla­ve mora­ju da budu odse­če­ne, ako želi­mo da samo čudo­vi­šte bude uništeno.

Zlo je, to je isti­na, uvek bilo sa nama. Ali zlo nika­da nije bilo tako teh­nič­ki sofi­sti­ci­ra­no, nika­da tako luka­vo, liše­no skru­pu­la, i nikad tako bez­ob­zir­no pre­ma civil­nim žrtva­ma. Zapad mora nadvla­da­ti – ina­če sle­di vla­da­vi­na glo­bal­nog beza­ko­nja i nasi­lja, nevi­đe­nog u moder­nim vremenima.

Dra­go mi je da je ame­rič­ki Vrhov­ni koman­dant sači­njen od tako čvr­stog mate­ri­ja­la – dra­go mi je tako­đe da mu poma­žu pod­pred­sed­nik Čej­ni i dru­gi u ovoj sobi. Tako­đe sam pono­sna što Bri­ta­ni­ja sto­ji tamo gde uvek mora sto­ja­ti – kao naj­po­u­zda­ni­ji i naj­ver­ni­ji save­znik Ame­ri­ke. Pre­mi­jer Bler i ja smo, kao što je dobro zna­no, poli­tič­ki pro­tiv­ni­ci. Ali u ovoj vital­noj stva­ri, ja pozdra­vljam nje­go­vo sna­žno, odluč­no vođstvo.

Poli­tič­ki prin­ci­pi i Heritidž

Pri­ja­te­lji: kao što je život Kler But Lis poka­zao, u poli­ti­ci se tra­ži nešto više od jed­no­stav­nog prag­ma­ti­zma. Nužno je, narav­no, upo­zna­ti se sa svim činje­ni­ca­ma, potra­ži­ti naj­bo­lji savet, raz­mi­sli­ti o svim opci­ja­ma pre nego što odlu­či­te koju ćete akci­ju pre­du­ze­ti. Ali, isku­stvo je poka­za­lo da ako nema­te kohe­ren­tan skup uve­re­nja i prin­ci­pa, spo­ta­ći ćete se. Vi pret­hod­no mora­te zna­ti šta želi­te, i zašto želi­te, i kako naj­bo­lje da to ostva­ri­te, uko­li­ko ika­da želi­te da se suo­či­te sa hilja­du i jed­nom kri­zom s koji­ma ćete se na vla­sti suočiti.

To je razlog zašto su tru­sto­vi mozgo­va poput Heri­te­dža od suštin­ske važno­sti. Jasno­ća vaše vizi­je, zasno­va­na na mudrom razu­me­va­nju ono­ga što je zada­tak ogra­ni­če­ne vla­de u slo­bod­noj zemlji, omo­gu­ći­la je Heri­te­džu da pru­ži izvan­re­dan dopri­nos Ame­ri­ci. Jed­no od obe­lež­ja uspe­šnog poli­tič­kog razvo­ja neke zemlje jeste da li nje­ni poli­ti­ča­ri uzi­ma­ju ozbilj­no pre­po­ru­ke Heri­te­džo­vih struč­nja­ka za leče­nje naci­o­nal­nih bolj­ki. I ja sam sigur­na, Ed (Edvin Feul­ner, pred­sed­nik Heri­tedž fon­da­ci­je – prim. prev.) da će te se Vi slo­ži­ti sa tim.

Heri­tedž je zakle­ti nepri­ja­te­lj pre­te­ra­ne regu­la­ci­je, viso­kih pore­za, soci­jal­nog inže­nje­rin­ga, faši­zma zdrav­stve­ne zašti­te i eko­lo­ške histe­ri­je. On je pri­ja­te­lj pru­ža­nja šan­si, pod­sti­ca­ja, slo­bod­ne trgo­vi­me, efi­ka­sne vla­da­vi­ne pra­va, naci­o­nal­nog suve­re­ni­te­ta i sna­žne odbra­ne. I time je pri­ja­te­lj svih nas!

Nastu­pio bi tužan dan kada bi kon­zer­va­tiv­ci pre­sta­li da shva­ta­ju koli­ko je ovaj pri­stup doneo izu­zet­ne rezul­ta­te. I bilo bi neo­bja­šnji­vo da se to desi u tre­nut­ku kada su i naši pro­tiv­ni­ci pri­nu­đe­ni da pri­zna­ju zaslu­ge kon­zer­va­tiv­nih shva­ta­nja i poli­ti­ke. Na sre­ću, vero­vat­no­ća da će se takva glu­post desi­ti sma­nju­je se sva­ki put kada Heri­te­džov Back­gro­un­der stig­ne na sto poli­ti­ča­ra. Neka tamo i ostane.

Ame­ri­ka danas

Pri­ja­te­lji: uvek je dobro doći u Ame­ri­ku. Dok vas dru­ge zemlje pod­se­ća­ju na pro­ble­me, Ame­ri­ka vas uči o vašim mogućnostima.

Ame­ri­ka je danas jedi­na glo­bal­na super-sila. Svi­đa­lo se to nekom ili ne – a da budem jasna, meni se svi­đa – to je činje­ni­ca. Samo Ame­ri­ka ima pute­va i nači­na da se izbo­ri sa Osa­mom Bin Lade­nom ili Sada­mom Huse­i­nom, ili nekim dru­gim divljim psi­ho­pa­tom koji će pre ili kasni­je zau­ze­ti nji­ho­vo mesto. Osta­tak sve­ta može i tre­ba da uči­ni više. Ali vrlo često, boga­te zemlje koje bi mogle puno da ponu­de (a još više da izgu­be) samo sede sa stra­ne, ili zanovetaju.

Za one koji vole slo­bo­du, uspeh Ame­ri­ke tre­ba da bude još važni­ji nego u godi­na­ma koje su pro­šle. Reći ću veče­ras to na svoj način, kroz reči pesni­ka Longfeloua:

Nasta­vi da plo­viš, o Držav­ni Brode!
Nasta­vi da plo­viš, O Uni­jo, veli­ka i snažna!
Čove­čan­stvo sa svim svo­jim strahovima,
Sa svim nada­ma budu­ćih godina,
Pra­ti­će bez daha tvo­ju sudbinu.

Hva­la vam na ovoj div­noj nagradi.

(Apla­uz)


Mar­ga­ret Thatc­her je jedan od vode­ćih svet­skih držav­ni­ka dru­ge polo­vi­ne XX veka. Osta­la je pozna­ta po svo­joj hra­bro­sti, dosled­noj bor­bi za nače­la slo­bo­de poje­din­ca i bes­kom­pro­mi­snom suprot­sta­vlja­nju komu­ni­stič­kom tota­li­ta­ri­zmu. U unu­tra­šnjoj bri­tan­skoj poli­ti­ci, izvr­ši­la je pra­vu revo­lu­ci­ju u prav­cu uvo­đe­nja mno­go većeg ste­pe­na eko­nom­skih slo­bo­da i oži­vlja­va­nja prin­ci­pa tra­di­ci­o­nal­nog libe­ra­li­zma u upra­vlja­nju drža­vom. Zajed­no sa Ronal­dom Rega­nom, bila je glav­ni poli­tič­ki kre­a­tor rene­san­se kla­sič­nog libe­ra­li­zma 80-ih godi­na pro­šlog veka, i jed­na od naj­za­slu­žni­jih oso­ba za slom komu­ni­zma. Kao takva, osta­je inte­lek­tu­al­ni i sim­bo­lič­ki stub poli­ti­ke slo­bo­de za poje­din­ca i u XXI veku. Ovaj njen govor obja­vlju­je­mo povo­dom nje­nog 80. rođen­da­na. Tekst je pre­ve­den iz Heri­ta­ge Lec­tu­res, no.771, decem­ber 2002.