Samonametnuto siromaštvo

Da li ste uči­li da su Sje­di­nje­ne Ame­rič­ke Drža­ve boga­te zbog obi­lja pri­rod­nih resur­sa koje ima­ju? To je pot­pu­na besmi­sli­ca. Afri­ka i Južna Ame­ri­ka su vero­vat­no kon­ti­nen­ti naj­bo­ga­ti­ji u pri­rod­nim resur­si­ma, ali na nji­ma žive nasi­ro­ma­šni­ji lju­di na sve­tu. Sa dru­ge stra­ne, Japan, Hong-Kong, Taj­van i Engle­ska su siro­ma­šni u pri­rod­nim resur­si­ma, ali lju­di koji tamo žive spa­da­ju među naj­bo­ga­ti­je u svetu.

Možda ste od pro­fe­so­ra na fakul­te­tu uči­li kako nasle­đe kolo­ni­ja­li­zma obja­šnja­va siro­ma­štvo Tre­ćeg Sve­ta. To je tako­đe pot­pu­na besmi­sli­ca. Kana­da je bila kolo­ni­ja, kao i Austra­li­ja, Hong-Kong ili Novi Zeland. Zapra­vo, naj­bo­ga­ti­ja zemlja na sve­tu, Sje­di­nje­ne Drža­ve je neka­da bila kolo­ni­ja. Nasu­prot tome, Eti­o­pi­ja, Libe­ri­ja, Tibet, Sikim, Nepal i Butan nika­da nisu bile kolo­ni­je, ali su dom naj­si­ro­ma­šni­jim lju­di­ma na svetu.

Ne posto­ji pot­pu­no obja­šnje­nje zašto su neke zemlje boga­te a neke siro­ma­šne, ali posto­je neki tra­go­vi koji nas mogu dove­sti do odgo­vo­ra. Napra­vi­te spi­sak zema­lja i zatim ih ran­gi­raj­te pre­ma tome da li su bli­že slo­bod­noj trži­šnoj pri­vre­di ili su bli­že soci­ja­li­stič­koj i plan­skoj pri­vre­di. Zatim ran­gi­raj­te te iste zemlje pre­ma dohot­ku po sta­nov­ni­ku. Naći ćemo uop­šten, ne pot­pu­no savr­šen obra­zac, pre­ma kome one zemlje koje ima­ju veći ste­pen pri­vred­nih slo­bo­da omo­gu­ća­va­ju viši život­ni stan­dard svo­jim gra­đa­ni­ma u odno­su na stan­dard gra­đa­na u soci­ja­li­stič­kim zemlja­ma koje su na kra­ju spiska.

Ono što je još važni­je je, da ako ran­gi­ra­mo zemlje ona­ko kako Fre­e­dom Hou­se ili Amne­sty Inter­na­ti­o­nal oce­nju­ju sta­nje ljud­skih pra­va, vide­će­mo da gra­đa­ni zema­lja sa trži­šnom pri­vre­dom ne samo da su boga­ti­ji, već uži­va­ju veći ste­pen zašti­te ljud­skih pra­va. Iako nema pot­pu­nog obja­šnje­nja za kore­la­ci­ju izme­đu slo­bod­nog trži­šta, većeg bogat­stva i zašti­te ljud­skih pra­va, sasvim je sigur­no da ova kore­la­ci­ja nije pro­sta slučajnost.

Izu­zev sve­ga par slu­ča­je­va, Afrič­ke zemlje nisu slo­bod­ne, i veći­nom su u teškim pro­ble­mi­ma. Moj kole­ga, John Blun­dell, direk­tor Lon­don­skog insti­tu­ta za eko­nom­ske stu­di­je osve­tlja­va neke od ovih pro­ble­ma u svom član­ku ''Afrič­ki pro­ble­mi se neće zavr­ši­ti stra­nom pomo­ći '' u časo­pi­su Scot­sman 14. jula.

Neka­da izvo­znik hra­ne, Zim­bab­ve se danas nala­zi na rubu gla­di. Nedav­no je pred­sed­nik Robert Muga­be obja­vio da će izvr­ši­ti pot­pu­nu naci­o­na­li­za­ci­ju poljo­pri­vred­nog zemlji­šta. Nije potreb­na veli­ka pamet da bi shva­ti­li da će posle­di­ca biti pogor­ša­nje situ­a­ci­je u Zim­bab­veu i još veća glad. Sie­ra Leo­ne, bogat mine­ra­li­ma, naro­či­to dija­man­ti­ma, sa veo­ma plod­nom zemljom i sa naj­bo­lje loci­ra­nim luka­ma u Zapad­noj Afri­ci je uto­nuo u još veći očaj. Slič­na pri­ča je i u sko­ro celoj pod­sa­har­skoj Afri­ci. U ovim zemlja­ma lju­di­ma je gore sada nego što im je bilo u vre­me kolo­ni­ja­li­zma, kako po pita­nju život­nog stan­dar­da, tako i po pita­nju ljud­skih prava.

John Blun­dell kaže da su insti­tu­ci­je koje se na Zapa­du uzi­ma­ju zdra­vo za goto­vo pot­pu­no odsut­ne u naj­ve­ćem delu Afri­ke. Afri­kan­ci nisu nespo­sob­ni, oni su isti kao i mi. Bez vla­da­vi­ne pra­va, neza­vi­snog sud­stva, pri­vat­nih vla­snič­kih pra­va, ogra­ni­če­ne vla­de i infra­struk­tu­re za osnov­ni trans­port, bez vode, stru­je i sred­sta­va za komu­ni­ka­ci­ju i mi bismo tako­đe bili bole­stan, izglad­neo i slo­mljen narod.

Šta Zapad može da ura­di kako bi pomo­gao? Naj­go­ra stvar je još više stra­ne pomo­ći. Naj­ve­ćim delom stra­na pomoć je pomoć jed­ne vla­de dru­goj vla­di, i kao takva pru­ža finan­sij­ska sred­stva korum­pi­ra­nim Afrič­kim reži­mi­ma koja im omo­gu­ća­va­ju da kupu­ju voj­nu opre­mu, pla­ća­ju poslu­šni­ke i nasta­ve da ugnje­ta­va­ju svoj narod.

Ova­kva pomoć pru­ža sred­stva lide­ri­ma za otva­ra­nje ''pen­zi­o­nih'' raču­na u Švaj­car­skim ban­ka­ma. Čak i tako­zva­na huma­ni­tar­na pomoć je često pre­u­sme­re­na. John Blun­dell izve­šta­va da Muga­be­o­vi razboj­ni­ci cepa­ju ozna­ke koje se nala­ze na Evrop­skim i Ame­ri­škim pošilj­ka­ma kuku­ru­za i pše­ni­ce, i zatim lepe svo­je ozna­ke kako bi ih pred­sta­vi­li kao dobro­čin­stvo diktatora.

Naj­ve­ći deo onog što je potreb­no u Afri­ci, Zapad ne može obez­be­di­ti, a to je vla­da­vi­na pra­va, neza­vi­sno sud­stvo, ogra­ni­če­na vla­da i pri­vat­na vla­snič­ka pra­va. Zai­sta važan način na koji mi sa Zapa­da može­mo pomo­ći je sma­nje­nje uvo­znih barijera.

Vol­ter Vilijams

Pre­vod: Milan Petro­vić