Arafatov najveći doprinos miru

Od kako je dobio Nobe­lo­vu nagra­du za mir 1994 godi­ne, Jase­ru Ara­fa­tu se do ovog tre­nut­ka nije uka­za­la ova­ko sjaj­na pri­li­ka da tu nagra­du i oprav­da, odno­sno na prav­di Boga zaslu­ži. Sada, 48 godi­na pošto je zapo­čeo svo­ju kari­je­ru kolja­ča i dece­u­bi­ce, for­mi­ra­njem tero­ri­stič­ke gru­pe Al Fatah, i dece­ni­ja­ma nakon što je orga­ni­zo­vao egze­ku­ci­ju ame­rič­kih i bel­gij­skih diplo­ma­ta i tero­ri­stič­ki masakr na Olim­pi­ja­di u Min­he­nu, i posle bez­broj­nih bom­ba­ških napa­da i ubi­sta­va koja su nad jevrej­skom decom poči­ni­le nje­go­ve koljač­ke ban­de, ovaj “borac za slo­bo­du” konač­no ima šan­su da, među svo­jim iskre­nim pri­ja­te­lji­ma u Fran­cu­skoj, uči­ni jedi­nu pra­vu stvar za svet­ski mir – da kre­ne na svoj zaslu­že­ni put ka paklu.

Mada teh­nič­ki još uvek nije mrtav, pou­zda­ni izvo­ri tvr­de da je “Sta­ri” zapao u dubo­ku komu iz koje se izve­sno neće izvu­ći, pri­klju­čen na apa­ra­te za veštač­ko disa­nje. Nje­gov naj­ve­ći mirov­ni dopri­nos se oče­ku­je usko­ro, kad sa tih apa­ra­ta bude zau­vek isklju­čen. Taj tre­nu­tak će ozna­či­ti poče­tak jed­ne nove ere na Bli­skom isto­ku, i prvi nago­ve­štaj slo­bo­de i mira kako za jevrej­ski, tako i pale­stin­ski narod. Sa Ara­fa­tom umi­re veli­ki deo poli­tič­ke tra­di­ci­je XX veka na Bli­skom isto­ku čiji je naj­bo­lji izraz terorizam.

Upra­vo zato, tre­ba oče­ki­va­ti stra­ho­vi­tu pani­ku i metež po teo­ri­stič­kim jazbi­na­ma u Pale­sti­ni, Siri­ji i Ira­nu, jer gospo­da­ri tero­ra ose­ća­ju da ih vre­me pola­ko gazi, a zadah smr­ti sa leša glav­nog arhi­tek­te tero­ri­zma poče­će da se širi kroz sve seg­men­te nje­go­ve ubi­lač­ke mašinerije.

Smrt je došla po jed­nog od nje­nih naj­ver­ni­jih apo­sto­la na Bli­skom isto­ku! Neka zajed­no s njim, povu­če sa sobom u pakao i nje­go­vu ide­ju, nje­go­ve sled­be­ni­ke i otvo­re­ne ili pri­kri­ve­ne obo­ža­va­o­ce širom sveta.

I neka se Bog smi­lu­je duša­ma nje­go­vih žrtava!

Redak­ci­ja Katalaksije