Američka krivica

Rat pro­tiv tero­ri­zma zahte­va više od voj­ne ili oba­ve­štaj­ne delat­no­sti, on zahte­va pobe­du u ide­o­lo­škoj bor­bi. Ne napo­lju, nego kod kuće.

Jed­nom sam pisao o nači­nu na koji je uči­te­lj avga­ni­stan­ske osnov­ne ško­le obja­šnja­vao poli­tič­ku nau­ku i isto­ri­ju. Uči­te­lj je poka­zao gra­fik sa pode­lje­nim kola­čem, od kojeg je Ame­ri­ka ima­la odro­man deo, a Avga­ni­stan samo malu mrvi­cu. Nje­go­va poen­ta? Avga­ni­stan­ci pate zato je Ame­ri­ka zgr­nu­la svo bogatstvo.

Nedav­no je uči­te­lj u držav­noj ško­li Fret­nej Strit u Mil­vo­ki­ju hteo da poka­že svo­joj deci kako da shva­te kako tero­ri­sta raz­mi­šlja. Uči­te­lj kaže da “ne kri­vi Ame­ri­ku,” ali želi da pri­ka­že svo­jim uče­ni­ci­ma kako pre­na­se­lje­nost i siro­ma­štvo stva­ra­ju nove tero­ri­ste. Zamo­lio je svo­je peta­ke da usta­nu, i postro­jio ih je po broj­no­sti sta­nov­ni­štva, na jed­noj ogrom­noj pod­noj mapi sve­ta. Onda im je pode­lio kola­če po sva­či­jem bru­to pro­i­zvo­du. Đaci u Azi­ji su, na pri­mer, dobi­li jedan kolač na njih 16. Tro­je u Afri­ci su pode­li­li pola kola­ča izme­đu sebe. Ali, u Sever­noj Ame­ri­ci, jedan đak je dobio osam kolača.

Nazo­vi­mo ovo teo­ri­jom eksplo­a­ta­ci­je: Ame­ri­ka se boga­ti na račun dru­gih zema­lja. Ame­ri­ka uzi­ma; dru­gi ima­ju manje. Da nije ame­rič­ke jače, zle kul­tu­re, i nje­nog oti­ma­nja bogat­stva od dru­gih, osta­tak sve­ta bi živeo u pro­spe­ri­te­tu i sre­ći. Ame­rič­ko bogat­stvo iza­zi­va siro­ma­štvo kod dru­gih. Mi dobi­ja­mo. Oni gube.

Ali, Izve­štaj o napret­ku arap­skog sve­ta, pisan od arap­skih poli­tič­kih nauč­ni­ka i istra­ži­va­ča, ima dru­ga­či­ji zaklju­čak. Nauč­ni­ci su pisa­li o rela­tiv­noj zao­sta­lo­sti 22 arap­ske drža­ve, čije je sta­nov­ni­štvo sko­ro 300 mili­o­na lju­di. Arap­ske zemlje ima­ju naj­go­ri rezul­ta­te u celom sve­tu po pita­nju slo­bo­de, poli­tič­kog napret­ka, ljud­skih pra­va, gra­đan­skih pra­va i neza­vi­sno­sti medi­ja, Izve­štaj je utvr­dio da posto­ji 65 mili­o­na odra­slih koji su nepi­sme­ni. Polo­vi­na arap­skih žena i dalje nije u sta­nju da čita ili piše. Deset mili­o­na dece, uzra­sta od 6 do 15 godi­na, ne ide u ško­lu. Izve­štaj opi­su­je “težak nedo­sta­tak” novih autor­skih dela. Tokom posled­njih 1000 godi­na, Ara­pi su pre­ve­li toli­ko knji­ga koli­ko Špa­ni­ja pre­ve­de tokom godi­ne dana. Samo 1.2 % sta­nov­ni­štva kori­sti kom­pju­ter, a samo polo­vi­na njih ima pri­stu internetu.

Špa­ni­ja, zemlja sa 41 mili­on sta­nov­ni­ka, ima veći bru­to doma­ći pro­i­zvod (BDP) nego što je uku­pan BDP svih 22 arap­ske zemlje! Upr­kos pri­su­tvu naf­te u mno­gim arap­skim zemlja­ma, ta regi­ja osta­je nera­zvi­je­na. Rast pri­ho­da po gla­vi sta­nov­ni­ka tokom posled­njih 20 godi­na je samo malo iznad sub-sahar­ske Afri­ke. Jedan od pet Ara­pa živi sa manje od $2 dnev­no, a neke pro­ce­ne neza­po­sle­no­sti su oko 15%. Pro­duk­tiv­nost opa­da, istra­ži­va­nje i pobolj­ša­nja su sla­ba ili nepo­sto­je­ća, a nau­ka i teh­no­lo­gi­ja su u zim­skom snu. Inte­lek­tu­al­ci beže iz ove repre­siv­ne poli­tič­ke i dru­štve­ne kli­me koja guši “kre­a­tiv­nost.”

U arap­skom sve­tu mno­gi Ame­ri­ku nazi­va­ju “Veli­kim Sata­nom.” Pita­nje: da li je Ame­ri­ka ili nije, od 1945 do 1949, ima­la mono­pol na atom­sku bom­bu, tada naj­ve­ći izvor uni­šte­nja u isto­ri­ji čove­čan­stva. Šta je Ame­ri­ka uči­ni­la sa tom svo­jom moći? Bom­bar­do­va­la svo­je nepri­ja­te­lje? Ukra­la bogat­stvo dru­gih zema­lja? Anek­ti­ra­la neči­ju teritoriju?

Pre dva­de­set godi­na, jedan kanad­ski radio komen­ta­tor je govo­rio o suštin­skoj dobro­ti Ame­ri­ke i nje­nim dopri­no­si­ma svetu:

Ovaj Kana­đa­nin misli da je vre­me da poč­ne­mo bra­ni­ti Ame­ri­kan­ce kao naj­da­re­žlji­vi­ji i vero­vat­no naj­ma­nje cenje­ni narod na svetu.

Nemač­ka, Japan I, u manjoj meri Bri­ta­ni­ja i Ita­li­ja, podig­nu­te su iz rat­nih ruše­vi­na od stra­ne Ame­ri­ka­na­ca, koji su im pomo­gli mili­jar­da­ma dola­ra a opro­sti­li im dru­ge mili­jar­de duga. Niti jed­na od ovih zema­lja danas ne pla­ća kama­tu na svo­je pre­o­sta­le dugo­ve pre­ma Sje­di­nje­nim Drža­va­ma. Kada je posto­ja­la opa­snost da će Fran­cu­ska pro­pa­sti 1956, Ame­ri­kan­ci su joj pomo­gli, a za nagra­du su vre­đa­ni i pljač­ka­ni na uli­ca­ma Pari­za. Bio sam tamo. Video sam.

Kada su zemljo­tre­si pogo­di­li dale­ke gra­do­ve, SAD su te koje trče da pomog­nu. Ovog pro­le­ća, 59 ame­rič­kih zajed­ni­ca su uni­šte­ne od tornada.

Niko nije pomogao.

Mar­ša­lov Plan i Tru­ma­no­va Poli­ti­ka su upum­pa­li mili­jar­de dola­ra u obes­hra­bre­ne zemlje. Sada novi­ne u tim zemlja­ma pišu o deka­dent­nim, rato­bor­nim Amerikancima…

Mogu da vam nabro­jim 5000 pri­me­ra kada su Ame­ri­kan­ci potr­ča­li da pomog­nu dru­gi­ma u nevo­lji. Može­te li mi ime­no­va­ti makar jedan pri­mer kada je neko dru­gi potr­čao da pomog­ne Ame­ri­kan­ci­ma u nevolji?…

Naši suse­di su se sa svi­me suo­ča­va­li sami, i ja sam jedan Kana­đa­nin koji je pro­kle­to umo­ran od slu­ša­nja kako ih neko nipo­da­šta­va. Oni će na kra­ju tri­jum­fo­va­ti u ovo­me. A kada to ura­de, slo­bod­no mogu da sa visi­ne gle­da­ju zemlje koje sada liku­ju zbog nji­ho­ve tre­nut­ne nevolje…

Ame­ri­ko, budi ponosna!


Leri Elder — pre­u­ze­to sa saj­ta Capi­ta­lism Maga­zi­nePre­vod: Andre­ja Vražalić