Neprijatelj manje

 

Tre­nut­kom hap­še­nja svrg­nu­tog irač­kog dik­ta­to­ra Sada­ma Huse­i­na svet je dobio nepri­ja­te­lja manje, a sam Sadam pra­vo na pra­ved­no suđe­nje, upra­vo ono pra­vo koje je Sadam uskra­tio sto­ti­na­ma hilja­da svo­jih poli­tič­kih nepri­ja­te­lja ina­če suna­rod­ni­ka rasu­tim po divljim gro­blji­ma na teri­to­ri­ji Ira­ka. Sadam je bio sreć­ni­ji i od sto­ti­ne hilja­da Kur­da na seve­ru Ira­ka koje je više od dece­ni­ju divljač­ki pro­ga­njao. Sadam je bio sreć­ni­ji i od više hilja­da sta­nov­ni­ka zema­lja sa koji­ma se Irak gra­ni­či, koji su živo­te izgu­bi­li pod ska­do­vi­ma ispa­lje­nim sa teri­to­ri­je koju je on kon­tro­li­sao. Sada­mo­ve žrtve za razli­ku od nje­ga nisu ima­le pra­vo na pošte­no i pra­ved­no suđe­nje, nji­ma je Sadam sudio lič­no, vođen dik­ta­tor­skom pomra­če­nom svešću.

Goto­vo da nema ozbilj­ni­je drža­ve čija diplo­ma­ti­ja nije pozdra­vi­la hap­še­nje Sada­ma Huse­i­na. Sada­mo­vo hap­še­nje sa odo­bra­va­njem doče­ka­le su i one zemlje čija je zva­nič­na poli­ti­ka bila pro­tiv ame­rič­ke inter­ven­ci­je u Ira­ku. Poseb­no ohra­bru­ju saop­šte­nja mini­star­sta­va spolj­nih poslo­va Nemač­ke i Fran­cu­ske koje pozdra­vlja­ju Sada­mo­vo pri­vo­đe­nje prav­di, upra­vo onih zema­lja koje su se pro­ti­vi­le, sva­ka na svoj način, ame­rič­koj inter­ven­ci­ji u Ira­ku. Sto­ga se ove dve zemlje ne mogu podi­či­ti dosled­nim vođe­njem poli­ti­ke u odno­su na Irak, jer Sada­mo­vo hap­še­nje ne bi bilo mogu­će bez inter­ven­ci­je, a male su šan­se da bi se dik­ta­tor poput Sada­ma dobro­volj­no predao.

Sada­mo­vo hap­še­nje neće svet oslo­bo­di­ti od tero­ri­stič­ke poša­sti ali je korak napred u tom sme­ru. Dokle god bude auto­ri­tat­nih i dik­ta­tor­skih reži­ma u sve­tu i dik­ta­to­ra koji se ispod gomi­le naba­ca­nog đubre­ta u isko­pa­nim jazbi­na­ma kri­ju od svog naro­da i odgo­vor­no­sti za zlo­či­ne koje su pro­u­zro­ko­va­li, dotle će biti i nevi­nih žrta­va pro­u­zro­ko­va­nih od stra­ne onih fana­ti­ka koji su sta­li pod dik­ta­to­rev kišobran.

Broj­ne pala­te koje je Sadam za sobom osta­vio nisu nje­go­va pra­va sli­ka već samo maska sagra­đe­na na kosti­ma svog naro­da. Pra­va sli­ka Sada­ma Huse­i­na je počet­kom decem­bra obi­šla svet. Film koji je na kon­fe­ren­ci­ji za novi­na­re u Bag­da­du emi­to­van, nepo­sred­no po Sada­mo­vom pri­vo­đe­nju prav­di, pred­sta­vio je dik­ta­to­ra u svo­joj pra­voj ode­ždi. Na njoj Sadam izgle­da pri­rod­no dok se nad njim oba­vlja sani­tar­ni pre­gled i tra­že gnji­de u nje­go­voj masnoj i prvlja­voj kosi. To je jedi­ni sni­mak kojim se Sadam može pono­si­ti, jer je mno­go auten­tič­ni­ji od nje­go­vih sni­ma­ka na koji­ma on vitla mačem u sred svo­je pala­te ili otpo­zdra­vlja deci.

Izvo­ri bli­ski ame­rič­koj voj­sci u Ira­ku posve­do­či­li su svet­skim medi­ji­ma da se u tre­nut­ci­ma hap­še­nja Huse­in pozvao na legal­nost i legi­ti­mi­tet svo­je dosko­ra­šnje funk­ci­je. Sadam Huse­in je tvr­dio da je on legal­no iza­bra­ni pred­sed­nik Ira­ka i da zahte­va pre­go­vo­re sa pred­sed­ni­kom SAD Džor­džom Bušom lično.

Sadam Huse­in bi zbi­lja bio upra­vu kad bi govo­rio isti­nu. Sadam Huse­in jeste bio pred­sed­nik Ira­ka ali se o nje­go­voj legi­ti­mi­te­tu kao pred­sed­ni­ka i lega­li­te­tu nje­go­vog borav­ka na toj funk­ci­ji može izne­ti niz argu­me­na­ta koji mu nika­ko ne idu u pri­log. U posled­njih četr­na­est godi­na Sadam Huse­in nije ras­pi­sao ni jed­ne slo­bod­ne i demo­krat­ske izbo­re na koji­ma bi ste­kao legi­ti­mi­tet kao predsednik.

U tih četr­na­est godi­na u Ira­ku izbo­ra jeste bilo ali nji­hov legi­ti­mi­tet nije pri­znat u među­na­rod­noj zajed­ni­ci, nije bilo rele­vant­nih posma­tra­ča, tako da je bilo mogu­će da Sadam za sebe na nji­ma pri­ba­vi goto­vo sto­po­ro­cent­nu podr­šku. Na izbo­ri­ma u Ira­ku u tom peri­o­du nije uče­stvo­vao ni jedan Sada­mov opo­nent, tako da je Sada­mo­va funk­ci­ja sva­ku kop­ču sa lega­li­te­tom i legi­ti­mi­te­tom odav­no izgu­bi­la. Dakle Sadam se lažno pred­sta­vljao u tre­nut­ku hap­še­nja. U suprot­nom sva­ka­ko bi se sa njim u tre­nu­ci­ma hap­še­nja pre­go­va­ra­lo o nje­go­voj predaji.

Zani­mlji­vo je i to šta je Sadam u tim ima­gi­nar­nim pre­go­vo­ri­ma sa Džor­džom Bušom mogao ponu­di­ti sem svo­je jazbi­ne koja se sasto­ja­la od tri kva­drat­na metra, tri kala­šnji­ko­va, dva pišto­lja i 750 000 dola­ra ote­tih od irač­kog naro­da. Dakle, vrlo zani­mljiv ulog u pre­go­vo­ri­ma. Možda je Sadam oče­ki­vao da ulog tram­pi za sop­stve­nu slo­bo­du. Ovo sve­do­či o tome da je Huse­in izgu­bio vezu sa realnošću.

Tra­gi­ko­mič­no tako­đe delu­je Sada­mo­vo pozi­va­nje na islam, naro­či­to kad se uzme u obzir nje­go­vo anga­žo­va­nje u soci­ja­li­stič­kom pokre­tu svo­je zemlje. Sadam je vla­dao Ira­kom uz pomoć svo­je BAAS par­ti­je, čija je ide­o­lo­gi­ja soci­ja­li­stič­ka, i u ime te ide­o­lo­gi­je pale su žrtve mno­gih musli­ma­na u Ira­ku i okol­nim zemlja­ma. Sada­mo­ve žrtve su uglav­nom muslimani.

Pred kraj svo­je vla­da­vi­ne Sadam se pozi­vao na islam kao na slam­ku spa­sa, raču­na­ju­ći na podr­šku ekstrem­nih tero­ri­stič­kih musli­man­skih orga­ni­za­ci­ja. Sadam je sa isla­mi­sti­ma poku­šao da napra­vi pakt pro­tiv zajed­nič­kog nepri­ja­te­lja — SAD. Cenu tog pak­ta Sadam Huse­in je pla­tio, kao što će je pla­ti­ti i oni sa koji­ma je pakt pravljen.

Dar­ko Velimirović