Bohinjska deklaracija

Liber­tar­ni klub iz Lju­blja­ne i Kata­lak­si­ja pokre­nu­li su sasta­vlja­nje Bohinj­ske dekla­ra­ci­je – kla­sič­no libe­ral­nog pozi­va na radi­kal­ne pro­me­ne u regi­o­nu. Uki­da­nje pogub­ne eta­ti­stič­ko kolek­ti­vi­stič­ke para­dig­me, na kojoj poči­va poli­tič­ka stvar­nost „novih demo­kra­ti­ja“, pred­sta­vlja osnov­ni impe­ra­tiv izgrad­nje slo­bod­nih i pro­spe­ri­tet­nih dru­šta­va na ovim pro­sto­ri­ma. Na Zapad­nom Bal­ka­nu Ber­lin­ski zid još uvek nije pao – poru­ču­je dekla­ra­ci­ja. Neka vaši pot­pi­si budu prvi kora­ci u nje­go­vom rušenju!

 Redak­ci­ja Katalaksije

Bohinj­ska deklaracija

U pro­te­klih dva­de­set godi­na na pro­sto­ru Zapad­nog Bal­ka­na sve je ispro­ba­no, samo kapi­ta­li­zam nije, a za pora­zne rezul­ta­te ekspe­ri­me­na­ta optu­žen je kapi­ta­li­zam. Eta­ti­zam, soci­ja­li­zam, naci­o­na­li­zam, kolek­ti­vi­zmi svih vrsta i boja – sve je viđe­no i sve doži­ve­lo neu­speh. Komu­ni­stič­ka ide­o­lo­gi­ja zame­nje­na je novim sadr­ža­ji­ma sa istim ciljem – kon­ti­nu­a­ci­ja siste­ma sve­moć­ne drža­ve. Naci­o­na­li­zam se poka­zao samo kao posled­nji sta­di­jum komu­ni­zma. Neka­da­šnji komu­ni­sti, koji su posta­li ili naci­o­na­li­sti ili pro­sve­će­ni evro-soci­ja­li­sti, još uvek domi­ni­ra­ju poli­tič­kim živo­tom čita­vog regiona.

Rato­vi, eko­nom­ski suno­vra­ti i neli­be­ral­na demo­kra­ti­ja – kao pokri­će za držav­no spon­zo­ri­sa­ne kra­đe, pre­va­re i pove­ća­nje admi­ni­stra­ci­ja, oču­va­li su poli­tič­ke siste­me u koji­ma je poje­di­nac nebi­tan a drža­va sve­moć­na, u kome poli­ti­ka kre­i­ra život a ne obrat­no, i u kome se simu­li­ra­na bor­ba naci­o­na­li­sta i soci­ja­li­sta stal­no vodi, impli­ci­ra­ju­ći da alter­na­ti­ve nema i da se može bira­ti samo izme­đu levi­ce i desni­ce. Ovaj pri­vid­ni sukob kori­sti se da bi se pri­kri­lo nji­ho­vo dubin­sko sla­ga­nje i blo­ki­ra­la istin­ska alter­na­ti­va. I jed­ni i dru­gi se sla­žu da je kapi­ta­li­zam zlo a slo­bod­no trži­šte mit i da je drža­va neza­men­ljiv meha­ni­zam za upra­vlja­nje živo­ti­ma lju­di. Kao naj­no­vi­ja lažna alter­na­ti­va javlja se evro-soci­ja­li­zam, neo­gra­ni­če­no vero­va­nja u mudrost poli­tič­ke kon­tro­le i regu­la­ci­je od stra­ne cen­tra­li­zo­va­nih usta­no­va EU.

Kapi­ta­li­zam je reše­nje a ne izvor pro­ble­ma. Drža­va je izvor pro­ble­ma, a ne rešenja.

Mi, pot­pi­sni­ci ove Dekla­ra­ci­je, pri­vr­že­ni tra­di­ci­ji kla­sič­nog libe­ra­li­zma, pozi­va­mo na pri­hva­ta­nje i ener­gič­no zastu­pa­nje, ovom kolek­ti­vi­stič­kom koa­li­ci­jom poti­snu­tih i ugro­že­nih, indi­vi­du­al­nih slo­bo­da i odgo­vor­no­sti. Naš stav je – odba­ci­ti naci­o­na­li­zam i soci­ja­li­zam, bilo u nji­ho­voj rustič­noj, bilo ugla­đe­noj evrop­skoj for­mi, i pri­hva­ti­ti sistem pri­rod­ne slo­bo­de u kome će se nesme­ta­no i nespu­ta­no odvi­ja­ti život uspo­sta­vlja­ju­ći nove i obna­vlja­ju­ći sta­re tra­di­ci­je, u kome će poje­di­nac biti slo­bo­dan, ali i odgo­vo­ran, u kome će trži­šte a ne biro­kra­ti­ja biti arbi­tar vred­no­sti i u kome će ulo­ga drža­ve biti minimalna.

Temelj­ni prin­ci­pi za koje se mi zala­že­mo, a bez čijeg pošto­va­nja je nemo­gu­će uspo­sta­vi­ti dru­štvo slo­bod­nih lju­di, jesu:

      1. Ogra­ni­če­nje ulo­ge drža­ve na pru­ža­nje kva­li­tet­nih uslu­ga zašti­te spro­vo­đe­nja dobro­volj­nih ugo­vo­ra koji ne idu na šte­tu tre­će stra­ne, odbra­nu od nasi­lja i zašti­tu vla­snič­kih prava.
      1. Slo­bod­no trži­šte i uki­da­nje svih držav­nih inter­ven­ci­ja u eko­no­mi­ji kao glav­nog instru­men­ta poro­blja­va­nja indi­vi­due i čita­vih naro­da, odba­ci­va­nje svih insti­tu­ci­o­nal­nih osta­ta­ka soci­ja­li­stič­kog eko­nom­skog mode­la, uklju­ču­ju­či bez­u­slov­nu resti­tu­ci­ju ote­te imo­vi­ne, kao i denacionalizaciju.
      1. Ustav­no defi­ni­sa­nje indi­vi­du­al­nih slo­bo­da i odgo­vor­no­sti, ute­me­lje­nih na para­dig­mi kla­sič­nog libe­ra­li­zma, na vla­da­vi­ni pra­va izvan dome­na naci­o­na­li­stič­ke, soci­ja­li­stič­ke i osta­lih kolek­ti­vi­stič­kih para­dig­mi, kao garan­ci­ju da naci­o­na­li­zam, soci­ja­li­zam i deri­va­ti nika­da više ne budu osnov na kome se poku­ša­va izgra­di­ti društvo.
      1. Uki­da­nje odno­sa u kome je poje­di­nac podre­đen drža­vi kao nezre­la i nesa­mo­stal­na oso­ba i veči­ti abo­nent pater­na­li­stič­kih držav­nih inter­ven­ci­ja. Poje­di­nac je kul­tur­ni, eko­nom­ski i idej­ni suve­ren a ne drža­va. Indi­vi­du­a­li­zam je moral­na vred­nost – a sla­vlje­nje kolek­tiv­nih "vred­no­sti" put u moral­ni nihi­li­zam i rop­stvo. Slo­bod­no i odgo­vor­no dru­štvo mogu sagra­di­ti samo slo­bod­ne i odgo­vor­ne individue.

Bohi­nj, sep­tem­bar 2010.

 

Ivan Jan­ko­vić     Rado Pezdir     Miro­slav Pro­ko­pi­je­vić
Janez Šušter­čić     Alek­san­dar Nova­ko­vić     Tomaž Štih
Andrej Sta­ni­mi­ro­vić     Vik­tor Tri­fu­nov­ski     Bori­slav Ristić     Boris Meglič
Milu­tin Pavi­će­vić     Luka Gubo     Slo­bo­dan Radosavljević


Bohi­nj Declaration

In the past twen­ty years eve­ryt­hing has been tri­ed in the Western Bal­kans except capi­ta­lism, and yet capi­ta­lism has been bla­med for the disa­stro­us results of the expe­ri­ments. Sta­tism, soci­a­lism, nati­o­na­lism — col­lec­ti­vism of all kinds and colors – all have been tri­ed and all have fai­led. The ide­o­lo­gy of com­mu­nism has been sup­ple­men­ted with new con­tent but its ulti­ma­te goal rema­i­ned unc­han­ged – con­ti­nu­a­ti­on of the all-power­ful sta­te system. Nati­o­na­lism tur­ned out to be mere­ly the final sta­ge of com­mu­nism. For­mer com­mu­nists, now styled as nati­o­na­lists or enligh­te­ned Euro-soci­a­lists, still domi­na­te poli­tics in the regi­on.

Wars, eco­no­mic col­lap­se and illi­be­ral demo­cra­cy — as covers for sta­te-spon­so­red theft, fra­ud and the enlar­ge­ment of bure­a­u­cra­cy — have pre­ser­ved poli­ti­cal systems of the utter­ly insig­ni­fi­cant indi­vi­du­al and the all-power­ful sta­te, in which poli­tics dic­ta­tes life and not vice ver­sa and a simu­la­ted bat­tle betwe­en nati­o­na­lists and soci­a­lists con­ti­nu­es, implying the­re is no alter­na­ti­ve but the cho­i­ce betwe­en the left and the right. This vir­tu­al con­flict is used to dis­gu­i­se the­ir fun­da­men­tal agre­e­ment and block any real alter­na­ti­ves. They both agree that capi­ta­lism is evil, that the free maket is just a myth, and that the sta­te is an indi­spen­sa­ble mec­ha­nism for run­ning people’s lives. The latest fal­se alter­na­ti­ve is Euro-soci­a­lism, the uncon­di­ti­o­nal trust in the wis­dom of poli­ti­cal con­trol and regu­la­ti­on by cen­tra­li­zed EU insti­tu­ti­ons.

Capi­ta­lism is the solu­ti­on to pro­blems rat­her than the­ir sour­ce. The sta­te is the sour­ce of pro­blems rat­her than the­ir solu­ti­on.

We, the sig­na­to­ri­es to this Dec­la­ra­ti­on, devo­ted to the tra­di­ti­on of clas­si­cal libe­ra­lism, demand power­ful advo­ca­cy and uni­ver­sal accep­tan­ce of indi­vi­du­al fre­e­doms and respon­si­bi­li­ty, which are now repres­sed and thre­a­te­ned by this col­lec­ti­vist coa­li­ti­on. Our posi­ti­on: we reject both nati­o­na­lism and soci­a­lism, eit­her in the­ir cru­de or sop­hi­sti­ca­ted Euro­pe­an vari­ant;  we embra­ce the system of natu­ral fre­e­dom, whe­re human life is unham­pe­red and unre­pres­sed, whe­re new tra­di­ti­ons are esta­blis­hed and old ones resto­red, whe­re eve­ry indi­vi­du­al is free as well as respon­si­ble, whe­re the mar­ket and not sta­te bure­a­u­cra­cy is the jud­ge of valu­es and whe­re the role of the sta­te is mini­mal.

Fun­da­men­tal prin­ci­ples we uphold and con­si­der indi­spen­sa­ble for the soci­e­ty of free peo­ple are as follows:

    1. Limi­ta­ti­on of the sta­te role to pro­vi­ding high qua­li­ty pro­tec­ti­on ser­vi­ces of volun­ta­ry con­tracts which are not to the detri­ment of third par­ti­es, defen­se aga­inst vio­len­ce and pro­tec­ti­on of pro­per­ty rights.
    2. Free mar­ket and abo­li­ti­on of all sta­te inter­fe­ren­ce with the eco­no­my as the main vehic­le of ensla­ve­ment of both indi­vi­du­als and enti­re nati­ons, rejec­ti­on of all insti­tu­ti­o­nal relics of soci­a­list eco­no­my, uncon­di­ti­o­nal resti­tu­ti­on of plun­de­red pri­va­te pro­per­ty as well as denationalization.

    3. Con­sti­tu­ti­o­nal pro­vi­si­on for indi­vi­du­al fre­e­doms and respon­si­bi­li­ti­es, based on the para­digm of clas­si­cal libe­ra­lism and rule of law out­si­de the realm of nati­o­na­list, soci­a­list and other col­lec­ti­vist para­digms, as a gua­ran­tee that no soci­e­ty will ever aga­in be foun­ded on nati­o­na­lism or soci­a­lism or the­ir derivatives.

    4. Abo­li­ti­on of subju­ga­ti­on by the sta­te of the indi­vi­du­al as an imma­tu­re and depen­dent per­son, fore­ver an object of pater­na­list sta­te inter­ven­ti­on. The indi­vi­du­al rat­her than the sta­te, is a cul­tu­ral, eco­no­mic and ide­o­lo­gi­cal sove­re­ign. Indi­vi­du­a­lism is a moral value, whe­re­as glo­ri­fi­ca­ti­on of col­lec­ti­vist „valu­es“ is the road to ethi­cal nihi­lism and sla­ve­ry. Free and respon­si­ble soci­e­ty can only be built by free and respon­si­ble individuals.
  1.  

 

Bohi­nj, Sep­tem­ber 2010.



Ivan Jan­ko­vić     Rado Pezdir     Miro­slav Pro­ko­pi­je­vić
Janez Šušter­čić     Alek­san­dar Nova­ko­vić     Tomaž Štih
Andrej Sta­ni­mi­ro­vić     Vik­tor Tri­fu­nov­ski     Bori­slav Ristić     Boris Meglič
Milu­tin Pavi­će­vić     Luka Gubo     Slo­bo­dan Radosavljević