Jututunska juhahaha pod lupom

Naj­vi­še pole­mi­ke oko pre­dlo­ga novog Usta­va Srbi­je iza­zva­la je pro­ble­ma­tič­na pro­ce­du­ra nje­go­vog dono­še­nja (odsu­stvo ozbilj­ne, pa sko­ro i bilo kakve raspra­ve), kao i pro­ble­ma­tič­ne poli­tič­ke kon­se­kven­ce koje novo­po­stig­nu­to "držav­no jedin­stvo" ima po poli­tič­ku sce­nu Srbi­je. Oni sa nešto dužim i nepot­ku­plji­vi­jim pam­će­njem lako će se seti­ti slič­nih oda nevi­ðe­nom naci­o­nal­nom jedin­stvu i "slo­zi" s počet­ka 90-ih kad je dono­šen Milo­še­vi­ćev Ustav, kakve i danas slu­ša­mo, a neće im pro­ma­ći ni da je pre­mi­jer Koštu­ni­ca ovih izja­vio da je ste­pen naci­o­nal­ne slo­ge koji je postig­nut oko dono­še­nja novog Usta­va takav "da veko­vi­ma nije bio postig­nut u ovom narodu".

Neka­ko u sen­ci toga, osta­lo je samo pita­nje kva­li­te­ta novog Usta­va. Posto­je dve osnov­ne ulo­ge koje sva­ki dobar Ustav tre­ba da vrši u jed­nom dru­štvu: da opi­še osnov­ne vred­no­sti i nače­la na koji­ma se zasni­va poli­tič­ki i eko­nom­ski sistem neke zemlje i još važni­je, da posta­vi jasne gra­ni­ce vla­sti u pogle­du obi­ma zako­no­dav­ne inter­ven­ci­je u živo­te lju­di. Kako i srp­ska eti­mo­lo­gi­ja ter­mi­na kaže, Ustav je tu da "usta­vlja", odno­sno zau­sta­vlja vlast, da spre­ča­va da ona zako­ni­ma i dru­gim akti­ma zadi­re u slo­bo­du lju­di. Ustav pred­sta­vlja gra­ni­cu unu­tar koje mora­ju da se kre­ću zako­no­dav­stvo i politika.

Ovaj Ustav ne ostva­ru­je ni jed­nu od ovih funk­ci­ja. Koje prin­ci­pe on defi­ni­še kao temelj­ne za naše dru­štvo? To niko pozda­no ne zna. Kad ga pro­či­ta­te, sti­če­te uti­sak da je novo­pre­dlo­že­ni Ustav Srbi­je pra­va gale­ri­ja poli­tič­ki korekt­nih fra­za, koje su uz to i često meðu­sob­no kon­tra­dik­tor­ne. S jed­ne stra­ne, tu su "srp­sko-patri­ot­ske" odred­be o oba­ve­znoj ćiri­li­ci (član 10), pre­ko čuve­ne man­tre o Koso­vu u sasta­vu Srbi­je, ili već sme­ho­tvor­ne zakle­tve gde se pred­sed­nik drža­ve zakli­nje da će "šti­ti­ti teri­to­ri­jal­ni inte­gri­e­tet zemlje čiji je sastav­ni deo pokra­ji­na Koso­vo i Meto­hi­ja" (član 114) do kva­zi­te­o­krat­ske odred­be da je drža­va ne seku­lar­na kako bi se oče­ki­va­lo nego "sve­tov­na" (član 11), što je čisto crkve­ni izraz za sve ono što nije crkva, tj drža­vu i društvo.