Birokratija

 O auto­ru knjige

Ludvig fon Mizes (Ludwig von Mises), autor ove knji­ge, rodio se 1881. godi­ne u srcu Evro­pe, u tom ogrom­nom mul­ti­kul­tur­nom i mul­ti­je­zič­kom kon­glo­me­ra­tu zva­nom Austro-Ugar­ska. U vre­me Prvog svet­skog rata borio se pro­tiv Rusi­je na istoč­nom fron­tu. Nakon rata Car­stvo se ras­pa­lo, a Mizes je ostao da živi u Austriji.

Osta­tak svog živo­ta Mizes je u pot­pu­no­sti posve­tio pro­u­ča­va­nju eko­nom­ske nau­ke i poku­ša­ji­ma da dru­gi­ma obja­sni eko­nom­ske prin­ci­pe. Na Beč­kom uni­ver­zi­te­tu nika­da nije dobio stal­no pro­fe­sor­sko mesto, već je držao pre­da­va­nja kao Pri­vat­do­zent, neslu­žbe­ni pre­da­vač. Radio je u Austrij­skoj pri­vred­noj komo­ri kao savet­nik Vla­de. Pred­vi­dev­ši sko­re nevo­lje i novi rat u Evro­pi nakon Hitle­ro­vog dola­ska na vlast u Nemač­koj, 1934. godi­ne pri­hva­ta mesto na Dok­tor­skom insti­tu­tu za među­na­rod­ne odno­se (Gra­du­a­te Insti­tu­te of Inter­na­ti­o­nal Stu­di­es) u Žene­vi. Godi­ne 1940. odla­zi u Sje­di­nje­ne Drža­ve, gde nasta­vlja da pre­da­je i piše knji­ge. Ame­rič­ko drža­vljan­stvo dobi­ja 1946. godine.

Ludvig fon Mizes je bio ozbi­ljan i save­stan stu­dent. Tako je usvo­jio inter­ven­ci­o­ni­stič­ke i soci­ja­li­stič­ke ide­je o koji­ma se u tada­šnje vre­me pre­da­va­lo na svim ško­la­ma i uni­ver­zi­te­ti­ma. Pri­hva­tao je pre­o­vla­đu­ju­će shva­ta­nje pre­ma kome drža­va tre­ba da inter­ve­ni­še, regu­li­še i upra­vlja broj­nim područ­ji­ma trgo­vi­ne i pro­i­zvod­nje da bi trži­šte moglo isprav­no da funk­ci­o­ni­še. Ipak, još kao mla­di stu­dent pro­či­tao je knji­gu jed­nog dru­gog Austri­jan­ca, eko­no­mi­ste Kar­la fon Men­ge­ra (Carl von Men­ger), koji je izneo sasvim druk­či­ji pogled o funk­ci­o­ni­sa­nju pri­vre­de. Men­ger je obja­snio da sva­ko od nas ima svo­je lič­ne, subjek­tiv­ne vred­no­sti, da na osno­vu njih delu­je i da, zahva­lju­ju­ći trži­štu, može da isko­ri­sti ono što pose­du­je – vre­me, ener­gi­ju i osta­la sred­stva – kako bi ostva­rio svo­je cilje­ve i želje. Mi delu­je­mo, pla­ni­ra­mo, sara­đu­je­mo i trgu­je­mo sa dru­gim lju­di­ma, a pri tome sva­ko nasto­ji da pobolj­ša svo­je sta­nje. Neki uzga­ja­ju žito ili pamuk da bi to pro­da­li dru­gi­ma, te da bi za novac koji su zara­di­li kupi­li hra­nu, ode­ću i reši­li stam­be­no pita­nje. Neki pre­du­zet­ni­ci izvo­ze ode­ću ili uvo­ze auto­mo­bi­le da bi zara­di­li novac potre­ban za pre­ži­vlja­va­nje. I tako dalje. Drža­va ne tre­ba lju­di­ma govo­ri­ti što tre­ba da rade. Sva­ko delu­je na način koji sma­tra naj­bo­ljim u odre­đe­nim okol­no­sti­ma, a posle­di­ca bez­broj­nih pote­za svih lju­di u dru­štvu jeste pro­i­zvod­nja i nabav­ka robe i uslu­ga oso­ba­ma koje ih žele i tre­ba­ju. Te ide­je, koje je Mises nau­čio od Men­ge­ra, okre­nu­le su nje­go­va raz­mi­šlja­nja i pro­u­ča­va­nja u dru­gom prav­cu. Počeo je da piše knji­ge u kojim je obja­šnja­vao svo­ja nova shvatanja.

U prvoj veli­koj knji­zi o eko­nom­skoj teo­ri­ji, The­o­ry of Money and Cre­dit (1. izda­nje na nemač­kom 1912. godi­ne; engle­ski pre­vod 1934.), pri­me­nio je Men­ge­ro­vu teo­ri­ju vred­no­sti na mone­tar­no područ­je i raz­vio mone­tar­nu teo­ri­ju poslov­nih ciklu­sa. Nada­lje, 1919. godi­ne je napi­sao knji­gu Nati­on, Sta­te, and Eco­no­my, u kojoj je kri­ti­ko­vao nemač­ki naci­zam i pre no što je on dobio svo­je dana­šnje ime. Jed­na od nje­go­vih naj­va­žni­jih knji­ga, Die Geme­insc­haft (u engle­skom pre­vo­du Soci­a­lism: An Eco­no­mic and Soci­o­lo­gi­cal Ana­lysis), obja­vlje­na 1922. godi­ne, pred­sta­vlja žesto­ku kri­ti­ku soci­ja­li­zma i komu­ni­zma u kojoj je opi­sao razne ver­zi­je soci­ja­li­zma i upo­zo­rio na nemo­guć­nost nje­go­vog opstan­ka. Soci­ja­li­zam nije pri­zna­vao pri­vat­no vla­sni­štvo, a bez pri­vat­nog vla­sni­šta, trži­šta i cena nije mogu­ća eko­nom­ska kal­ku­la­ci­ja. Jedi­ni razlog zbog kojeg je SSSR pre­ži­veo više od 70 godi­na, sve do 1989. godi­ne, bilo je krše­nje vla­sti­tih nače­la i osla­nja­nje na pomoć sa stra­ne. Napi­sao je 1927. i knji­gu Libe­ra­lism, u kojoj opi­su­je ulo­gu drža­ve i trži­šta u slo­bod­nom i boga­tom dru­štvu. Nakon što se pre­se­lio u Švaj­car­sku, napi­sao je obim­nu knji­gu Nati­o­na­löko­no­mie (1940.), kojom je obu­hva­tio celo područ­je eko­no­mi­je, ali se ona poja­vi­la usred rata, pa prak­tič­no i nije bila čita­na. Kad se pre­se­lio u SAD, morao je da je pono­vo piše na engle­skom jeziku.

Nedu­go nakon dola­ska u SAD Mizes je dobio mesto u Naci­o­nal­nom birou za eko­nom­ska istra­ži­va­nja (Nati­o­nal Bure­au of Eco­no­mic Rese­arch), što mu je omo­gu­ći­lo da 1944. godi­ne napi­še Biro­kra­ti­ju (Bure­a­u­cra­cy). U njoj oštro raz­gra­ni­ča­va dva nači­na na koja mogu da se uspo­sta­ve odno­si među lju­di­ma. Prvi način je pro­fit­ni menedžment, koji omo­gu­ća­va miro­lju­bi­vu sarad­nju na trži­štu, na korist ili tro­šak svih nepo­sred­no uklju­če­nih akte­ra. Dru­gi je biro­krat­ski menedžment, sistem držav­nog upra­vlja­nja i regu­la­ci­je koji poma­že jed­ni­ma na šte­tu dru­gih i čini uslo­ve sarad­nje loši­ji­ma nego što bi bili bez nje­ga. Držav­na vlast koja delu­je na biro­krat­ski način je neop­hod­na radi zašti­te živo­ta i vla­sni­štva lju­di nad koji­ma ima nadle­žnost, ali u sva osta­la područ­ja ne bi sme­la da se upli­će. Miro­lju­bi­vo delo­va­nje i raz­me­na poje­di­na­ca koji rade, trgu­ju i sara­đu­ju jed­ni s dru­gi­ma na dobro­volj­noj osno­vi tre­ba­lo bi da se ostva­ru­je unu­tar siste­ma pro­fit­nog menedžmenta.

Dece­ni­ja­ma nakon što je došao u Sje­di­nje­ne Drža­ve Mises je puto­vao zemljom i podu­ča­vao; pre­da­vao je u Mek­si­ku, Peruu i Argen­ti­ni, a nakon rata pose­ći­vao je često i Evro­pu. Dobio je mesto pre­da­va­ča na Dok­tor­skoj ško­li poslov­ne eko­no­mi­je na Uni­ver­zi­te­tu New York (New York University’s Gra­du­a­te Scho­ol of Busi­ness). Nasta­vio je da piše knji­ge. Pre­veo je svo­ju Nati­o­na­löko­no­mie na engle­ski jezik. To je posta­lo nje­go­vo život­no delo, koje je 1949. godi­ne obja­vlje­no je kao Human Acti­on: An Eco­no­mic Tre­a­ti­se. Napi­sao je još dve važne knji­ge u tom peri­o­du: The­o­ry and Histo­ry, 1957. i The Ulti­ma­te Foun­da­ti­ons of Eco­no­mic Sci­en­ce, 1962. Mno­ge nje­go­ve knji­ge pre­ve­de­ne su na dru­ge jezi­ke – fran­cu­ski, špan­ski, por­tu­gal­ski, ruski, japan­ski, kine­ski, korej­ski, ita­li­jan­ski, grč­ki itd. Na hrvat­skom jezi­ku, u knji­zi O slo­bod­nom trži­štu, obja­vlje­na su četi­ri pogla­vlja iz raz­nih Mise­so­vih knji­ga, izme­đu osta­log i peto pogla­vlje Biro­kra­ti­je. Još od vre­me­na kada se kao mla­dić počeo inte­re­so­va­ti za eko­nom­sku nau­ku, Mises je uvi­deo da svet srlja u pro­past zbog poli­ti­ka koje su pro­vo­di­le držav­ne vla­sti. Što više je pro­u­ča­vao i shva­tao osnov­na nače­la ljud­skog delo­va­nja, više je nasto­jao da dru­gi­ma pre­ne­se svo­je shva­ta­nje eko­nom­ske nau­ke, pri čemu je davao sve od sebe. Čvr­sto je vero­vao u to da bi vla­de mogle, kada bi neko uspeo da lju­de nave­de na spo­zna­ju isti­ne o osnov­nim eko­nom­skim nače­li­ma, da usvo­je poli­ti­ke slo­bod­nog trži­šta i slo­bod­ne trgo­vi­ne. Tada bi pre­vla­da­la miro­lju­bi­va sarad­nja i ne bi bilo među­na­rod­nih sukoba.

Godi­ne 1922., u doba uspo­na komu­ni­zma, Mizes je napi­sao: “Sva­ko nosi delić dru­štva na svo­jim leđi­ma; niko­ga se ne može oslo­bo­di­ti nje­go­vog dela odgo­vor­no­sti. I niko ne može za sebe naći sigu­ran izlaz ako dru­štvo srlja u pro­past. Zato sva­ko na svom područ­ju mora da se odluč­no uklju­či u inte­lek­tu­al­nu bor­bu.” A Mizes se doi­sta odluč­no uklju­čio u tu inte­lek­tu­al­nu bit­ku – podu­ča­va­ju­ći, pre­da­ju­ći i pišu­ći. Mize­so­ve ide­je o slo­bod­nom trži­štu za koje se zala­gao bile su u odre­đe­nim vre­me­ni­ma nadvla­da­ne infla­ci­o­ni­stič­kom dok­tri­nom veli­ke drža­ve. Danas je, među­tim, jasno da je vera u moć upli­ta­nja drža­ve na zala­sku i da će trži­šna reše­nja dobi­ti pri­li­ku. Mizes je nedvo­smi­sle­no mno­go dopri­neo takvom trendu.

U godi­na­ma izme­đu dva svet­ska rata Mizes je nadah­nuo mno­ge mla­de lju­de da sle­de nje­gov put pro­u­ča­va­nja eko­nom­ske nau­ke i da poku­ša­ju da una­pre­de razu­me­va­nje eko­nom­skih pro­ble­ma. Kada je Hitler zau­zeo Austri­ju, ti mla­di lju­di su se rase­li­li širom sve­ta, nose­ći sa sobom svo­je zna­nje i shva­ta­nje eko­no­mi­je. Naj­u­ti­caj­ni­ji iz te gru­pe je bio Fri­drih fon Hajek (Fri­e­drich A. von Hayek). Nakon što je Hajek napu­stio Beč, pre­da­vao je u Lon­do­nu i Chi­ca­gu i napi­sao broj­ne knji­ge, među koji­ma su naj­po­zna­ti­je Put u rop­stvo (The Road to Serf­dom) (1944.), razor­na kri­ti­ka naci­o­nal­nog soci­ja­li­zma, i Pore­dak slo­bo­de (The Con­sti­tu­ti­on of Liber­ty) (1960.). Hajek je 1974. godi­ne dobio Nobe­lo­vu nagra­du za ekonomiju.

Nakon dola­ska u SAD Mizes se zbli­žio s broj­nim lju­di­ma, a oni su nasta­vi­li pre­no­si­ti nje­go­va uče­nja. Među naj­ak­tiv­ni­jim i naj­plod­ni­jim bili su Izra­el Kir­zner (Isra­el Kir­sner) sa Sve­u­či­li­šta New York i Mur­ray N. Roth­bard, koji je pre­da­vao na Sve­u­či­li­štu u Neva­di. Zahva­lju­ju­ći nji­ma i nji­ho­vim dje­li­ma, sve je više stu­de­na­ta upo­zna­va­lo Ludwi­ga von Mise­sa i nje­go­ve eko­nom­ske teo­ri­je. Osno­va­no je neko­li­ko orga­ni­za­ci­ja koje su pro­mi­ca­le Mise­so­ve ide­je slo­bod­nog trži­šta, npr. Foun­da­ti­on for Eco­no­mic Edu­ca­ti­on (Irving­ton-on-Hud­son, N.Y.), The Insti­tu­te for Huma­ne Stu­di­es (Fair­fax, Vir­gi­nia), The Uni­ver­si­dad Fran­ci­sco Mar­ri­qu­ín (Gua­te­ma­la), The Ludwig von Mises Insti­tu­te (Auburn, Ala­ba­ma), kao i gru­pe mize­so­va­ca u Argen­ti­ni, Bra­zi­lu i Meksiku.

Mises je ceo svoj život posve­tio pro­mo­ci­ji eko­nom­skih nače­la kako ih je on shva­tao. Nje­go­va zaslu­ga je da se mone­tar­na teo­ri­ja poslov­nih ciklu­sa, koju je raz­vio, danas zove austrij­ska teo­ri­ja poslov­nih ciklu­sa, a eko­nom­ske teo­ri­je koje je tako upor­no doka­zi­vao nazva­ne su austrij­ska eko­no­mi­ja. Umro je 1973. godi­ne, nedu­go nakon svog 92. rođendana.

Beti­na Bjan Grejvs  (Bet­ti­na Bien Gre­a­ves)