Put u slobodu

Zahva­lju­ju­ći požr­tvo­va­no­sti Han­nes Gis­su­rar­son i nje­nog tima, oku­pi­li smo se ovde da uži­va­mo u trod­nev­noj raspra­vi i raz­me­ni ide­ja na temu “Slo­bo­da i svo­ji­na u XXI veku”. Dozvo­li­te da vas ovom pri­li­kom pod­se­tim na cilj Dru­štva Mont Pele­rin. Osno­va­ni smo da bismo oču­va­li i raz­vi­li kla­sič­ni libe­ra­li­zam kao živ sistem mišlje­nja. Zašto? Zato što od toga zavi­si naša slo­bo­da i slo­bo­da naših potomaka.

Upr­kos padu SSSR‑a, upr­kos vidlji­vom uspe­hu Tačer­ki­nog i Rega­no­vog vre­me­na, upr­kos šire­nju prin­ci­pa slo­bod­nog trži­šta na biv­še komu­ni­stić­ke i tvr­de soci­ja­li­stič­ke reži­me u Evr­ro­pi, Indi­ji i Kini, i upr­kos brzoj inte­gra­ci­ji svet­ske eko­no­mi­je, mi se još uvek nala­zi­mo na putu u rop­stvo. Ovo može da izgle­da kao para­doks, ali, upr­kos tome što je soci­ja­li­zam mrtav, Levi­ja­tan je i dalje živ. U stva­ri, nje­mu ide sasvim dobro jer lju­di još uvek veru­ju u eta­ti­stič­ka, pri­nud­na reše­nja bilo kog pro­ble­ma koji se poja­vi. Filo­zo­fi­ja koja leži u osno­vi soci­ja­li­zma je tako­đe još uvek vital­na u mek­šoj, raz­bla­že­noj ver­zi­ji koju je raz­vi­la moder­na levica.

Cilj Dru­štva Mont Pele­rin je da stvo­ri inte­le­kru­al­ne argu­men­te koji će razo­ri­ti dana­šnja sta­ti­stič­ka reše­nja i obez­be­di­ti ube­dlji­ve alter­na­ti­ve. Nepri­ja­te­lj se pro­me­nio. Osni­va­či našeg Dru­štva su se 1947. bori­li pro­tiv orto­dok­snog komu­ni­zma, pla­ni­ra­nja i kejn­zi­jan­stva. Hajek je u svom poziv­nom pismu čla­no­vi­ma osni­vač­ke skup­šti­ne (1946) napi­sao da nas “domi­nant­na vero­va­nja i pogra­šna shva­ta­nja sve više gura­ju u prav­cu tota­li­ta­ri­zma”. Ovde ću nabro­ja­ti neko­li­ko sada­šnjih “domi­nant­nih vero­va­nja i pogre­šnih shva­ta­nja” koja nas još uvek gura­ju u istom pravcu:
  • Dobro­volj­na raz­me­na je nepra­ved­na uko­li­ko se vrši među nejed­na­ki­ma. Svi­ma nam je bli­ska ova optu­žba. Ona poro­i­zla­zi iz mark­si­stič­ke teo­ri­je eksplo­a­ta­ci­je i nala­zi­mo je u teme­lju svih zako­na koji šti­te sla­be (zapo­sle­ne, zakup­ce, potro­ša­če) a pro­tiv jakih (šefo­va, zemljo­vla­sni­ka, pro­i­zvo­đa­ča). U sva­kom slu­ča­ju, nju je sada usvo­ji­la Evrop­ska Uni­ja da bi oprav­da­la har­mo­ni­za­ci­ju zako­na i regu­la­ti­va na čita­vom kon­ti­nen­tu. Sve kao tre­ba da se ujed­na­či u ime slo­bod­nog pro­to­ka roba, uslu­ga, kapi­ta­la i lju­di. Teško da se može naći per­ver­zni­ji argu­ment u pri­log cen­tra­li­za­ci­je i nestan­ka slobode.
  • Uko­li­ko veru­je­te da je dobro­volj­na raz­me­na igra sa pozi­tiv­nom sumom, žrtva ste “lažne svest” ili napro­sto naiv­ni. To je odu­vek bio stan­dard­ni mark­si­stič­ki odgo­vor na nade koje lju­di pola­žu u svoj sva­kod­nev­ni posao i u pobolj­ša­nje nji­ho­ve situ­a­ci­je. Njih su nasa­ma­ri­li luka­vi kapi­ta­li­sti. Kako je lako obma­nu­ti lju­de u tome da su bili obma­nu­ti! Nama u Dru­štvu Mont Pele­rin oči­gled­no tre­ba još psihologa.
  • Trgo­vi­na je eksplo­a­ta­tor­ska, naro­či­to među­na­rod­na trgo­vi­na, jer je to mesto gde nala­zi­mo naj­ve­će kor­po­ra­ci­je kako cepa­ju zemlju uzduž i popreko.
  • Mode­ran život je pre­pun stra­ho­ta, i pri tome ne mislim samo na tero­ri­zam kao takav. Ima­mo bolest ludih kra­va, ptič­ji grip, pro­me­ne kli­me, neza­po­sle­nost, sta­ro­sni pro­blem, o koji­ma mora­mo bri­nu­ti. Lista je bes­ko­nač­na. I sva­ki put je odgo­vor – drža­va, a Levi­ja­tan sa zado­volj­stvom negu­je ovo sta­nje stra­ha. Mogli bismo da zasnu­je­mo novu disci­pli­nu pod nazi­vom “eko­no­mi­ja stra­ha”, sa svim lažnim reše­nji­ma za nepo­sto­je­će pro­ble­me koji su stal­no pred­met rasprave.
  • U obla­sti filo­zo­fi­je mora­mo se bori­ti pro­tiv post­mo­der­ni­stič­kog rela­ti­vi­zma, nihi­li­zma, cini­zma, her­me­ne­u­ti­ke, dekon­struk­ti­vi­zma – i nji­ho­vih suprot­no­sti: fun­da­men­ta­li­zma, ekstre­mi­zma i apso­lu­ti­zma. Lju­di tra­že eti­ku, a sve što dobi­ja­ju su opse­nju­ju­ći poj­mo­vi kolek­tiv­ne dru­štve­ne odgo­vor­no­sti i soci­jal­ne prav­de. Gde su naši moder­ni filo­zo­fi poli­ti­ke i mora­la? Nije dovolj­no reći da je Adam Smit sve već rekao. Mora­mo osa­vre­me­ni­ti nje­go­ve uvi­de i uči­ni­ti ih relevantnima.

Dru­štvo Mont Pele­rin pred­sta­vlja sigur­no uto­či­šte za one koji delu­ju u ovim obla­sti­ma, za auto­re budu­ćih veli­kih knji­ga o kla­sič­nom libe­ra­li­zmu. Pod­se­ti­ću vas da je Dru­štvo Mont Pele­rin aka­dem­ska zajed­ni­ca, klub koji čine mno­ge indi­vi­due koje se bave razli­či­tim disci­pli­na­ma, nasto­je­ći da razvi­ju moder­nu filo­zo­fi­ju slo­bo­de za XXI vek. Kao što zna­te, naše Dru­štvo nema stal­no zapo­sle­no oso­blje, nji­me se upra­vlja na dobro­volj­noj osno­vi, a nje­go­vi sastan­ci se spon­ta­no orga­ni­zu­ju na ini­ci­ja­ti­vu nje­nih čla­no­va, pri čemu Uprav­ni odbor tu nasto­ji samo da obez­be­di razum­nu geo­graf­sku rav­no­te­žu i balans vre­men­skih inter­va­la izme­đu sasta­na­ka. Zahva­lju­ju­ći ovim sastan­ci­ma DMP nasta­vlja da svo­jim čla­no­vi­ma nudi pod­sti­caj za inte­lek­tu­al­nu i filo­zof­sku raspra­vu zajed­no sa, da se poslu­žim sreć­no oda­bra­nim izra­zom Maxa Har­twel­la, “pri­ja­telj­stvom i pri­jat­nim druženjem”.

Naš glav­ni dugo­roč­ni cilj je da na naše sastan­ke pri­vla­či­mo mla­de nauč­ni­ke, nada­ju­ći se da će oni jed­nom posta­ti uči­te­lji libe­ra­li­zma, poma­žu­ći nam da oču­va­mo vital­nom našu filo­zo­fi­ju slo­bo­de i da je dalje razvi­ja­mo. To čini­mo tako što im pla­ća­mo tro­ško­ve koje finan­si­ra­mo iz čla­na­ri­na i veli­ko­du­šnih dona­ci­ja od fon­da­ci­ja koje nas podr­ža­va­ju, poje­di­na­ca, fir­mi i pri­vat­nih insti­tu­ci­ja. Oni su nam na tome iskre­no zahval­ni. Dru­štvo Mont Pele­rin nije usa­mlje­no na putu u slo­bo­du. Ništa nije savr­še­no, pa sigur­no ni DMP. U pro­šlo­go­di­šnjem izda­nju Newslet­ter-a sam vas zamo­li­la da date vaše mišlje­nje o tome šta bi moglo da se ura­di kako bi delo­va­nje DMP posta­lo efi­ka­sni­je. Ovom pri­li­kom pona­vljam istu ponu­du. Tre­nut­no saku­pljam i vršim selek­ci­ju ide­ja za sasta­nak koji će se sle­de­će godi­ne odr­ža­ti u Gva­te­ma­li. Dru­štvo Mont Pele­rin mora i u ovom novom veku osta­ti rele­van­tan čini­lac i biti spo­sob­no za bit­ku za slobodu.

_______________________________________________________________________________________________________
Vik­to­ri­ja Kar­zon-Prajs /Vic­to­ria Cur­zon-Pri­ce je direk­tor Evrop­skog insti­tu­ta na Uni­ver­zi­te­tu u Žene­vi. Pre­vod: Bori­slav Ristić
_______________________________________________________________________________________________________