Branitelji slobodnog društva o liberalizmu i konzervativizmu

Slič­no­sti i razli­ke izme­đu poj­mo­va "libe­ra­li­zam" i "kon­zer­va­ti­vi­zam" su često veo­ma zbu­nju­ju­će. Ovaj rad ima za cilj da pred­sta­vi sta­vo­ve poje­di­nih bra­ni­te­lja slo­bod­nog dru­štva o ovoj dile­mi. Ter­min "bra­ni­te­lji slo­bod­nog dru­štva" biće kori­šćen jer je veo­ma teško opi­sa­ti ih jed­nom reč­ju a da takva eti­ke­ta ne otvo­ri dalje pro­ble­me veza­ne za defi­ni­sa­nje tih novih ter­mi­na. Neki od njih sebe su nazi­va­li libe­ra­li­ma, liber­ta­ri­jan­ci­ma, kon­zer­va­tiv­ci­ma, fuzi­o­ni­sti­ma, objektivistima.

Budu­ći da je veći­na tek­sto­va koje sam kori­stio pišu­ći ovaj rad dostup­na islju­či­vo ili naj­lak­še pre­ko inter­ne­ta, dakle, na engle­skom jezi­ku, sma­trao sam da nije potreb­no pre­vo­di­ti izve­sne delo­ve koje sam kori­stio kao citate.

Tra­di­ci­ja, pore­dak i sloboda

Slo­bo­da je maj­ka, a ne ćer­ka poret­ka! — Marej N. Rotbard

Ter­min "kon­zer­va­ti­vi­zam" vezu­je se za dva poj­ma, pojam tra­di­ci­je i pojam poret­ka.. Kon­zer­va­ti­vac bra­ni tra­di­ci­o­nal­ne vred­no­sti dru­štva u kojem živi. Sistem vred­no­sti koji je u jed­nom dru­štvu usta­no­vljen i usta­no­vlja­van u dužem peri­o­du se mora pošto­va­ti i sva­ka kon­kret­na akci­ja koja negi­ra tra­di­ci­ju za kon­zer­va­tiv­ca je nepri­hva­tlji­va. Pojam poret­ka se vezu­je za kon­kret­no ure­đe­nje, ali je i sam pore­dak posle­di­ca dugo­go­di­šnje tra­di­ci­je, tj – tra­di­ci­ja je stvo­ri­la pore­dak. Na prvi pogled, jed­no­stav­no je odre­di­ti šta u kon­kret­nom slu­ča­ju kon­zer­va­ti­vac podr­ža­va a šta kri­ti­ku­je. Među­tim, pro­blem nasta­je kada se želi dati pre­ci­zna defi­ni­ci­ja kon­zer­va­ti­vi­zma kao ideologije.

Ide­o­lo­gi­ja je van­ver­men­ska. Ovo ne zna­či da ide­o­lo­gi­ja posto­ji odvo­je­no od vre­me­na, već da osnov­ni postu­la­ti ide­o­lo­gi­je ne sme­ju zavi­si­ti od tre­nut­ne situ­a­ci­je. Kada se ovo ima na umu, teško je dati odgo­vor na pita­nje "Ko je bio 1970. kon­zer­va­ti­vac u Sovjet­skom Save­zu?". Da li je to pri­sta­li­ca cari­zma? U tom slu­ča­ju, može­mo govo­ri­ti o reak­ci­o­nar­nom kon­zer­va­ti­vi­zmu, budu­ći da takav čovek podr­ža­va tra­di­ci­ju, ali ne i aktu­el­ni pore­dak koji tu tra­di­ci­ju negi­ra. Da li je sva­ka oso­ba na vla­sti nakon odre­đe­nog peri­o­da posta­je kon­zer­va­ti­vac, budu­ći da bra­ni pore­dak i vred­no­sti koje sve više posta­ju domi­nant­ne u odno­stu na one tra­di­ci­o­nal­ne, "pre­te­ći" da i same posta­nu deo izme­nje­ne tradicije?

Ova pita­nja upu­ću­ju na osnov­ni nedo­sta­tak ide­o­lo­gi­je kon­zer­va­ti­vi­zma, nepo­sto­ja­nje "osnov­nih prin­ci­pa koji su uvek isti". Hajek izra­ža­va sum­nju da zbog ovog pro­ble­ma uop­šte posto­ji poli­tič­ka filo­zo­fi­ja koja odgo­va­ra kon­zer­va­ti­vi­zmu. 1

Ovaj nedo­sta­tak ne posto­ji kod ide­o­lo­gi­je libe­ra­li­zma. Osnov­ni prin­ci­pi su jasni. Oni su naj­e­fi­ka­sni­je izra­že­ni u radu Oče­va osni­va­ča, koji su se posve­ti­li tri­ma slo­bo­da­ma, eko­nom­skoj slo­bo­di, poli­tič­koj slo­bo­di, i slo­bo­di govo­ra i reli­gi­je. U Dekla­ra­ci­ji o neza­vi­sno­sti pomi­nju se tri pra­va, pra­vo na život, pra­vo na slo­bo­du i pra­vo na tra­ga­nje za sre­ćom. Teo­ri­je koje pola­ze od ide­je pri­rod­nog pra­va, kao npr teo­ri­ja Džo­na Loka o pra­vu na život, telo, slo­bo­du i imo­vi­nu, nala­ze se u osno­vi libe­ra­li­zma. Ovo sve uka­zu­je na pred­nost libe­ra­li­zma jer je mogu­će pred­vi­de­ti kakav će odgo­vor dosle­dan libe­ral dati na bilo koje posta­vlje­no mu pita­nje. Ova ide­o­lo­gi­ja pose­du­je kohe­rent­nost i van­vre­men­ska je u smi­slu da, neza­vi­sno od isto­rij­skog tre­nut­ka, dru­štve­no-eko­nom­skog siste­ma, vla­da­ra, prav­nog poret­ka, uvek ima isti odgo­vor i iste zahte­ve – pošto­va­nje indi­vi­du­al­nih pra­va sva­kog pojedinca.

Kon­zer­va­ti­vi­zam, napro­tiv, pose­du­je nedo­sta­tak koji se mani­fe­stu­je u činje­ni­ci da uvek mora biti posta­vljen u kon­kret­no okru­že­nje. Zago­vor­nik Bri­tan­ske tra­di­ci­je, a ne tra­di­ci­je kao takve, će podr­ža­ti pro­me­ne koje van gra­ni­ca nje­go­ve zemlje idu u prav­cu uspo­sta­vlja­nja vred­no­sti koje su u skla­du sa tom Bri­tan­skom tra­di­ci­jom. Ima­ju­ći na umu spe­ci­fič­no­sti te tra­di­ci­je, on će u Bri­ta­ni­ji biti nazvan kon­zer­va­tiv­cem dok će u nekoj dru­goj zemlji biti doče­kan kao pro­gre­si­vac, libe­ral, pro­tiv­nik "anci­ent regi­me". Kon­zer­va­ti­vi­zam mora da pose­du­je refe­rent­ni sistem; bra­ni­ti ide­je kon­zer­va­ti­vi­zma nije svu­da i uvek isto.

Kon­zer­va­ti­vac se, podr­ža­va­ju­ći tra­di­ci­ju, suprod­sta­vlja sva­koj radi­kal­noj pro­me­ni. Ali, pove­re­nje u tra­di­ci­ju nije toli­ko zna­ča­jan fak­tor, koli­ko sum­nja u ono što tu tra­di­ci­ju može da zame­ni. Jed­na od fun­da­men­tal­nih karak­te­ri­sti­ka kon­zer­va­ti­vi­zma je strah od pro­me­ne i nepo­ver­lji­vost pre­ma novom, kao takvom. 2 Kon­zer­va­ti­vac veru­je da je vre­me pro­tiv nje­ga 3 i jedi­na vera u uspeh nala­zi se u ovom kon­kret­nom tre­nut­ku i iz ovog tre­nut­ka tre­ba izvu­ći mak­si­mum. Kon­zer­va­ti­vac je pesi­mi­sta; 4 on nema pove­re­nja u ljud­sku akci­ju usme­re­nu ka pro­me­ni poret­ka. On ne ume da ponu­di alter­na­ti­vu sada­šnjem prav­cu kre­ta­nja. 5 Kon­zer­va­ti­vi­zam se pla­ši novih ide­ja jer ne pose­du­je sop­stve­ne koji­ma bi im se suprod­stva­vio. 6 Libe­ral, pak, veru­je u moguć­nost pro­me­ne poret­ka i veru­je u spo­sob­nost čove­ka da to uči­ni; on je spre­man da pokre­ne pro­me­ne i omo­gu­ći im da idu svo­jim tokom, čak iako ne može pred­vi­de­ti nji­hov tok. 7 Sama pro­me­na poret­ka, nije uvek dobra, libe­ral se sa tim može sagla­si­ti, među­tim, kon­zer­va­ti­vac neće odbi­ti moguć­nost da upo­tre­bi meha­ni­zme držav­ne vla­sti u cilju spre­ča­va­nja pro­me­ne. 8 Libe­ral se ne zado­vo­lja­va postig­nu­tim, 9 niti želi povra­tak u pro­šlost. 10 On ne žali za pro­šlim vre­me­ni­ma samo zato što su ta vre­me­na deo tradicije.

Tre­ba napo­me­nu­ti da libe­ral želi dru­štvo izve­sno­sti. Izve­snost je neo­stva­ri­va izvan poret­ka. Sta­bil­nost i pore­dak za libe­ra­la jesu vred­no­sti koji­ma teži. On želi pore­dak zasno­van na ide­ji slo­bo­de i spre­man je da ga bra­ni od nasr­ta­ja svih onih koji nivo usta­no­vlje­nih slo­bo­da žele da uma­nje. Isto tako, spre­man je da podr­ži i pokre­ne sva­ku akci­ju koja teži uve­ća­nju dostig­nu­tog nivoa slo­bo­de. Za libe­ra­la cilj je jasan; to je dru­štvo slo­bod­nih indi­vi­dua, može­mo reći – sta­bi­lan pore­dak slobode.

Pita­nje slo­bo­de je ono što raz­dva­ja kon­zer­va­ti­vi­zam i libe­ra­li­zam. Da li čove­ko­va delat­nost u cilju samo­o­stva­re­nja tre­ba biti kon­tro­li­sa­na ili pre­pu­šte­na slo­bod­noj volji poje­din­ca? Po Rot­bar­du, 11 ovde posto­je samo dva odgo­vo­ra koja se među­sob­no isklju­ču­ju, ne posto­ji "sred­nje reše­nje". Prvu solu­ci­ju oda­bra­će tra­di­ci­o­na­li­sti-kon­zer­va­tiv­ci, a dru­gu – dosled­ne pri­sta­li­ce libe­ra­li­zma. Da bi čove­ko­vo dela­nje bilo svr­sis­hod­no, ono mora biti slo­bod­no. 12 Frenk Mejer kaže da čovek mora biti jed­na­ko slo­bo­dan da iza­be­re loše i da iza­be­re dobro. 13 Samim činom pri­nu­de, Mejer nasta­vlja, oso­bi je one­mo­gu­će­no moral­no dela­nje. Pri­nu­da pre­ma poje­din­cu je dozvo­lje­na samo u cilju spu­ta­va­nja onog delo­va­nja koje ugro­ža­va pra­va dru­gih poje­di­na­ca. Kon­zer­va­tiv­ci su, već je reče­no, sprem­ni da upi­tre­be pri­si­lu u cilju spre­ča­va­nja pro­me­na, ali isto tako i da namet­nu vred­no­sti koje oni sma­tra­ju "moral­nim", "dru­štve­no pri­hva­tlji­vim". Ono što raz­dva­ja libe­ra­le i kon­zer­va­tiv­ce jeste da prvi nika­da neće svo­je vred­no­sti name­ta­ti dru­gi­ma i da su moral i vred­no­sti stvar izbo­ra i lič­nih pre­fe­ren­ci­ja, te da ne sme­ju biti uspo­sta­vlja­ni kri­te­ri­ju­mi za gra­du­i­ra­nje legi­tim­no­sti ide­ja. 14 Libe­ral je spre­man da pri­zna koli­ko malo zna, zato i ne name­ra­va da name­će svo­je vred­no­sti kao isti­ni­te. 15 Kon­zer­va­tiv­ci idu dalje od toga, i sprem­ni su da svo­je inter­pre­ta­ci­je mora­la, vrli­ne i isti­ne oza­ko­ne kao legi­tim­ni­je ili jedi­ne legi­tim­ne. Zajed­ni­ca (dru­štvo, drža­va) je za kon­zer­va­tiv­ca cen­tral­ni objekt inte­re­so­va­nja, za libe­ra­la dru­štvo nije više od dobro­volj­nog udru­že­nja indi­vi­dua. 16

Kako je kon­zer­va­ti­vac spre­man da držav­nom apa­ra­tu pri­nu­de name­ni ulo­gu "zaštit­ni­ka vred­no­sti", može­mo ga sma­tra­ti eli­ti­stom. Mala gru­pa oda­bra­nih lju­di spo­sob­na je da čuva poje­di­ne vred­no­sti koje mase mogu uni­šti­ti mno­go lak­še nego što su te vred­no­sti stva­ra­ne i čuva­ne. Kon­zer­va­ti­vac sum­nja u spo­sob­nost masa da dela­ju, što je direkt­na posle­di­ca pesi­mi­stič­kog pogle­da na pro­me­nu spon­ta­nih odno­sa. Za libe­ra­le, nepri­ja­te­lj je drža­va. Libe­ral je, Rot­bard nasta­vlja, "izu­zet­no rea­li­sti­čan, jer jedi­no on u pot­pu­no­sti shva­ta pri­ro­du drža­ve i nje­nu žeđ za moći". 17

To sve ne zna­či da libe­ral negi­ra potre­bu za drža­vom. Jedi­no drža­va može pre­u­ze­ti pra­va indi­vi­due, dru­ga indi­vi­dua to ne može, ili ako to uči­ni ulo­ga drža­ve ( jedi­na ulo­ga drža­ve) jeste da takvo naru­ša­va­nje slo­bo­de spre­či ili sank­ci­o­ni­še uko­li­ko se već dogo­di­lo. Dakle, i pored ozbilj­nih nasr­ta­ja na slo­bo­du indi­vi­due od stra­ne drža­ve, upra­vo je drža­va garant istih tih pra­va. "Drža­va pred­sta­vlja sred­stvo pomo­ću kojeg se upo­tre­ba fizič­ke sile sta­vlja pod objek­tiv­nu kontrolu…njeno dela­nje mora biti stro­go odre­đe­no, ogra­ni­če­no i pro­pi­sa­no; u toj delat­no­sti ne sme biti ni tra­ga pro­i­zvolj­no­sti". 18

Pri­vr­že­nost tra­di­ci­ji kao takvoj je suprod­sta­vlje­na aktiv­noj ulo­zi razu­ma. Vero­va­nje u tra­di­ci­ju i vero­va­nje u razum su dve među­sob­no isklju­či­ve opci­je. 19 Ovo ne zna­či da je sva­ka tra­di­ci­ja i sve u tra­di­ci­ji suprot­no razu­mu. Budu­ći da posto­ji više tra­di­ci­ja, razum pra­vi izbor izme­đu njih. I pri ras­po­zna­va­nju dobrog i lošeg u tra­di­ci­ji cen­tral­nu ulo­gu ima razum. Isto tako, kori­ste­ći razum, libe­ral je u sta­nju da da odgo­vor na "šta tre­ba", neza­vi­sno od "šta jeste".

Radi­kal­na pro­me­na i pozi­ci­o­ni­ra­nje ideologija

Libe­ra­lism wis­hes for what ought to be, irre­spec­ti­ve of what is. 20Lord Acton

U kon­ti­nen­tal­noj evro­pi, libe­ra­li­zam je nastao kao ide­o­lo­gi­ja koja se suprod­sta­vlja sred­nje­ve­kov­nom feu­da­li­zmu, pri­vi­le­gi­ja­ma, arbi­trar­noj vla­sti monar­ha. Libe­ral­na ide­o­lo­gi­ja zahte­va­la je radi­kal­nu pro­me­nu posto­je­ćeg. Rot­bard ovu hori­zon­tal­nu pode­lu vidi tako što kon­zer­va­ti­vi­zam zau­zi­ma pozi­ci­ju desni­ce, zaštit­ni­ka aktu­el­nog poret­ka, a libe­ra­li­zam – levu pozi­ci­ju. 21 Tako je soci­ja­li­zam, kada se poja­vio, zau­zeo pozi­ci­ju cen­tra jer je želeo da ostva­ri ide­a­le za koje se libe­ra­li­zam borio, ali sred­stvom kojim se slu­ži kon­zer­va­ti­vi­zam – drža­vom. 22

Da li je libe­ra­li­zam i dalje radi­kal­na ide­o­lo­gi­ja? Da li i dalje zago­va­ra odluč­nu akciju?

Po Rot­bar­du, dva su razlo­ga napu­šta­nja radi­kal­nog kur­sa, i oba su veza­na za poli­tič­ku misao XIX veka. Prvi je pri­hva­ta­nje uti­li­ta­ri­zma koji daje pri­mat efi­ka­sno­sti i kori­sno­sti nad prin­ci­pom pri­rod­nog pra­va. Uko­li­ko se pri­rod­na pra­va gra­đa­na krše onda se nika­kav kom­pro­mis ne sme pra­vi­ti sa oni­ma koji ta pra­va ugro­ža­va­ju, pod izgo­vo­rom da je ostva­ren uti­li­ta­ri­stič­ki ide­al "naj­ve­će sre­će za naj­ve­ći broj lju­di". 23

Dru­gi uzrok "dera­di­ka­li­za­ci­je" libe­ral­ne misli je i jača­nje evo­lu­ci­o­ni­zma, odno­sno soci­jal-dar­vi­ni­zma. Libe­ra­li su poče­li zane­ma­ri­va­ti činje­ni­cu da niti jed­na vlast u isto­ri­ji nije sama i dobro­volj­no uma­nji­la svo­je nadle­žno­sti. Ume­sto revo­lu­ci­o­nar­nih ide­ja, ume­sto ostva­ri­va­nja apso­lut­nog cilja radi­kal­nim sred­stvi­ma, pro­gres je tre­ti­ran kao nemi­nov­nost. Dodu­še spo­ra, ali dosti­žna u jed­nom tre­nut­ku, slo­bo­da dola­zi spon­ta­no. Her­bert Spen­ser je u svo­jim prvim rado­vi­ma, pri­vr­žen izvor­no libe­ral­nim vred­no­sti­ma, zago­va­rao radi­kal­nu pro­me­nu posto­je­ćeg, da bi zatim napu­stio takvo shva­ta­nje i pri­klo­nio se ide­ji "gra­du­al­ne evo­lu­ci­je". 24

Hajek je, zago­va­ra­ju­ći povra­tak libe­ra­li­zma na radi­kal­ni kurs, pisao: "Mi mora­mo izgrad­nju slo­bod­nog dru­štva pono­vo uči­ni­ti inte­lek­tu­al­nom pusto­lo­vi­nom, činom hrabrosti…Potrebne su nam inte­lek­tu­al­ne vođe sprem­ne da se odu­pru slat­ko­re­či­vo­sti moć­ni­ka i uti­caj­nih lju­di, sprem­ne da rade za ide­al, ma koli­ko mali izgle­di bili za nje­go­vu sko­ra­šnju realizaciju.…Ali, ako bismo pono­vo zado­bi­li pove­re­nje u moć ide­ja, što je bilo obe­lež­je libe­ra­li­zma u nje­go­vim naj­bo­ljim dani­ma, bit­ka ne bi bila izgu­blje­na. 25 "Soci­ja­li­zam je i ostva­rio toli­ko uspe­ha baš zato što je stal­no nagla­ša­vao ide­ju "ide­al­nog cilja". Rot­bard sma­tra da bi istin­ski borac za ostva­ri­va­nje libe­ral­nih vred­no­sti "tre­ba­lo da bude oso­ba koja bi pri­ti­snu­la dug­me, kada bi ono posto­ja­lo, za tre­nut­no uki­da­nje svih nasr­ta­ja na slobodu…za nje­no ostva­ri­va­nje naj­br­žim i naj­de­lo­tvor­ni­jim sred­stvi­ma." 26 Ipak, libe­ral je sve­stan da se cilj ne može ostva­ri­ti odjed­nom, već seri­jom akcija.

Kri­te­ri­jum koji Rot­bard uspo­sta­vlja za uvr­đi­va­nje legi­tim­no­sti kon­kret­nih akci­ja u cilju ostva­ri­va­nja vrhun­skih vred­no­sti libe­ra­li­zma jeste:

  • Da, ma o kakvom se tran­zi­ci­o­nom zahte­vu radi­lo, kraj­nji cilj slo­bo­de mora uvek biti držan ispred sebe kao želje­ni cilj.
  • Da niti jedan korak niti sred­stvo nika­da ne sme­ju, ni impli­cit­no ni ekspli­cit­no, biti u suprot­no­sti sa kraj­njim ciljem. 27

Ejn Rend pri­me­ću­je da je ume­re­nja­štvo, cen­tri­stič­ka poli­ti­ka, posta­la domi­nant­na u dana­šnje vre­me. Sva­ko ko se dosled­no drži izvor­nih prin­ci­pa, biva pro­gla­šen ekstre­mi­stom. "…izja­vi­ti da je sva­ki ekstrem zlo jer je ekstrem, sma­tra­ti stu­pa­nj neke oso­bi­ne, bez obzi­ra kakve, za rđav – pred­sta­vlja besmi­sli­cu (upr­kos neka­kvom pogre­šno shva­će­nom ari­sto­te­li­zmu). Sra­zme­re, same po sebi, nema­ju vred­no­sti niti zna­če­nja, dobi­ja­ju ga iz pri­ro­de ono­ga što se meri." 28 Dru­gim reči­ma, dosled­nost se odba­cu­je, hva­li se kom­pro­mis, bez obzi­ra na sta­vo­ve koje dru­ga stra­na zago­va­ra. Ova­kav stav poči­va na ide­ji da isti­na mora biti "negde izme­đu". U tom smi­slu, Hajek odba­cu­je pode­lu po kojoj kon­zer­va­ti­vi­zam zau­zi­ma pozi­ci­ju desni­ce, soci­ja­li­zam levi­ce, dok libe­ra­li­zam balan­si­ra izme­đu dve pome­nu­te ide­o­lo­gi­je, dakle u cen­tru. Cen­tri­stič­ka poli­ti­ka uvek mora da oslu­šku­je šta se doga­đa sa obe "ekstrem­ne stra­ne" i da svo­ju poli­ti­ku, ide­ju, ide­o­lo­gi­ju for­mu­li­še zavi­sno od tuđih. 29 "Ovoj zemlji nije potreb­no jed­nin­stvo, već inte­lek­tu­al­na dosled­nost. Ta dosled­nost se može posti­ći samo uskla­đi­va­njem sa osnov­nim nače­li­ma, a ne kom­pro­mi­som lju­di; dakle, pri­ma­tom ide­ja." 30

New Deal

Peo­ple who lack life’s neces­si­ti­es are not free — F.D. Roosevelt

Bra­ni­te­lji tra­di­ci­je Sje­di­nje­nih Ame­rič­kih Drža­va pri­vr­že­ni su vred­no­sti­ma koje su izvor­no libe­ral­ne. Tri­de­se­tih godi­na XX veka, s poli­ti­kom Ruzvel­ta, dola­zi do deli­mič­nog napu­šta­nja tih vred­no­sti, do jača­nja ulo­ge drža­ve. Sma­tra se da je naj­ve­ći isko­rak napra­vljen ono­ga tre­nut­ka kada je pri­hva­ćen stav da se ne može biti slo­bo­dan u siro­ma­štvu. Time je pot­pu­no pro­me­nje­no zna­če­nje ter­mi­na "slo­bo­da". Slo­bo­da je pre­tvo­re­na u nešto što drža­va dozvo­lja­va, čije je uži­va­nje nagra­da drža­ve. Dru­gim reči­ma, domi­nant­no shva­ta­nje posta­lo je ono koje vred­nu­je drža­vu ne više kao garan­ta, već kao daro­dav­ca slo­bo­de; pra­va se pose­du­ju ne na osno­vu kon­cep­ta pra­va koje pred­ho­di drža­vi, već na osno­vu držav­nog dopu­šte­nja da se kon­zu­mi­ra­ju pra­va. Sma­tra­lo se da je pore­dak pro­i­ste­kao iz ide­ja Oče­va osni­va­ča poka­zao svo­je mane i da je vre­me da se uspo­sta­vi hum­na­ni­ji, pra­vič­ni­ji pore­dak, daka­ko, uz pomoć drža­ve. Mno­ge slo­bo­de, naro­či­to u obla­sti eko­no­mi­je su redu­ko­va­ne i izme­šte­ne iz ruku pri­vred­ni­ka u ruke države.

Bra­ni­te­lji tra­di­ci­o­nal­nog shva­ta­nja kon­cep­ta slo­bo­de oku­pi­li su se u jedan tabor koji je nazvan kon­zer­va­tiv­nim. Ipak, kon­zer­va­tiv­ni pokret je imao mno­go unu­tra­šnjih razli­ka. Budu­ći da je nastao kao reak­ci­ja na new-deal, defi­ni­san je više u odno­su na ono čemu se pro­ti­vio, nego na ono što je podr­ža­vao. 31 Pro­ti­vlje­nje ega­li­ta­ri­zmu, pri­sil­nom pojed­nja­če­nju uz pomoć sred­sta­va držav­ne pri­nu­de – bili su glav­ni razlo­zi takve "koa­li­ci­je" vred­no­sno razli­či­tih gru­pa i poje­di­na­ca. Nika­da nije raz­ja­šnje­no da li se tre­ba pro­ti­vi­ti kon­cep­tu "new-deal" u pot­pu­no­sti ili samo u poje­di­nač­no­sti­ma koje je tek tre­ba­lo defi­ni­sa­ti. U okvi­ru ovok pokre­ta vre­me­nom su razli­ke poče­le da izla­ze na vide­lo i da se pre­po­zna­ju dva tabo­ra; jedan u kojem su oku­plje­ni pošto­va­o­ci ide­je slo­bo­de, i dru­gi, gde je tra­di­ci­ja tre­ti­ra­na kao vrhov­na vrednost.

Bra­ni­te­lji slo­bod­nog dru­štva napa­da­li su inter­ven­ci­o­ni­zam u pri­vre­di. Sma­tra­li su da je nedo­zvo­lje­no meri­ti odnos pre­tr­plje­ne šte­te jed­ne oso­be i ostva­re­ne kori­sti dru­ge oso­be ili gru­pe lju­di. Ova­kvim uti­li­ta­ri­stič­kim mera­ma suprod­sta­vi­li su se sta­vom da nepri­ko­sno­ve­nost indi­vi­du­al­nih pra­va i slo­bo­da ne sme biti ugro­že­na voljom drža­ve. "Ustav pred­sta­vlja ogra­ni­če­nje za drža­vu, a ne za pri­vat­na lica, on ne pro­pi­su­je upra­vu nad pri­vat­nim lici­ma, već samo upra­vlja­nje drža­vom; on nije pove­lja za držav­nu moć, već pove­lja kojom se gra­đa­ni šti­te od drža­ve." 32 "Kada nije spu­ta­na i ogra­ni­če­na indi­vi­du­al­nim pra­vi­ma, drža­va pred­sta­vlja čove­ko­vog naj­smr­to­no­sni­jeg nepri­ja­te­lja." 33 Eko­nom­ske slo­bo­de ovi misli­o­ci su tre­ti­ra­li kao bra­nu od nasr­ta­ja na sve dru­ge slo­bo­de, uz kon­sta­ta­ci­ju da "ne posto­ji takva stvar kao pre­te­ra­no zala­ga­nje za eko­nom­sku slo­bo­du." 34

Ejn Rend pre­po­zna­je sle­de­će argu­men­te koje ame­rič­ki "kon­zer­va­tiv­ci" kori­ste za odbra­nu poretka:

"Ose­ća­ju­ći sop­stve­nu potre­bu za moral­nim pola­zi­štem, mno­gi "kon­zer­va­tiv­ci" su se opre­de­li­li za reli­gi­ju kao moral­no oprav­da­nje; oni tvr­de da se ame­rič­ki kapi­ta­li­zam 35 zasni­va na veri u Boga…zasnivanje neči­jih razlo­ga na pove­re­nju zna­či pri­zna­va­nje da je razum na stra­ni nepri­ja­te­lja." 36 Vero­va­ti u nešto zna­či near­gu­men­to­va­nu tvrd­nju, zasno­va­nu na unu­tra­šnjem ose­ća­ju da to nešto postoji.

Odbra­na poret­ka sa sta­no­vi­šta tra­di­ci­je zna­či da je sistem dobar " ne zbog nje­go­ve isprav­no­sti već samo zato što su ga naši pre­ci oda­bra­li, ne zato što je dobar već zato što je star." Lju­di ova­kvog sta­no­vi­šta ape­lu­ju na vred­no­va­nje ide­je samo zato što je drev­na. "To je mol­ba koja se obra­ća samo onom naj­go­rem u čove­ku, a odba­cu­je naj­bo­lje: obra­ća se stra­hu, tro­mo­sti, kuka­vič­lu­ku, kon­for­mi­za­ci­ji, sum­nji u sebe a odba­cu­je kre­a­tiv­nost, izvor­nost, hra­brost, neza­vi­snost, samouverenost…Ameriku su stvo­ri­li lju­di koji su raski­nu­li sa svim poli­tič­kim tra­di­ci­ja­ma i koji su izgra­di­li sistem bez prem­ca u isto­ri­ji, osla­nja­ju­ći se samo na moć sop­stve­nog inte­lek­ta." 37 Ame­rič­ki kon­zer­va­tiv­ci se, dru­gim reči­ma, pozi­va­ju na slav­nu pro­šlost, ne shva­ta­ju­ći da je ta pro­šlost tako slav­na baš zbog želje odre­đe­nih lju­di da radi­kal­no pro­me­ne aktu­el­ne dru­štve­ne odnose.

Hajek je još pre­ci­zni­ji: "The dif­fe­ren­ce betwe­en libe­ra­lism and con­ser­va­ti­vism must not be obscu­red by the fact that in the Uni­ted Sta­tes it is still pos­si­ble to defend indi­vi­du­al liber­ty by defen­ding long-esta­blis­hed insti­tu­ti­ons. To the libe­ral they are valu­a­ble not main­ly beca­u­se they are long esta­blis­hed or beca­u­se they are Ame­ri­can but beca­u­se they cor­re­spond to the ide­als which he che­ris­hes.” 38

Zaklju­čak

Sama činje­ni­ca da zago­vor­ni­ci izvor­no libe­ral­nih vred­no­sti danas mora­ju da pro­na­la­ze dru­ge nazi­ve za svo­je sta­vo­ve, govo­ri da je taj ter­min danas uzur­pi­ran i da se ne želi inte­lek­tu­al­na i prak­tič­na sarad­nja sa "pri­sta­li­ca­ma mera koje bi uni­šti­le slo­bo­du". 39

"Libe­ral­no" kao eti­ke­ta sva­kim danom posta­je sve više popu­lar­na. Ipak, libe­ra­li­zam, kao sistem vred­no­sti, kao poli­tič­ka filo­zo­fi­ja, ide­o­lo­gi­ja, sve više se napu­šta i sma­tra retro­grad­nom. Domi­nant­ne posta­ju dru­ge ide­o­lo­gi­je, pre sve­ga ide­o­lo­gi­ja soci­ja­li­zma u obla­sti eko­no­mi­je anti­tr­ži­šnim mera­ma poli­ti­ke eko­nom­skog naci­o­na­li­zma, tj pro­tek­ci­o­ni­zma, a zatim i nedo­volj­no struk­tu­i­ra­na, ali za mno­ge veo­ma pri­vlač­na, ide­o­lo­gi­ja kon­zer­va­ti­vi­zma u izva­ne­ko­nom­skim pitanjima.

Uroš Mišlje­no­vić

  1. F.A.Hayek, “Why I am not a con­ser­va­ti­ve”. “In this sen­se I doubt whet­her the­re can be such a thing as a con­ser­va­ti­ve poli­ti­cal phi­lo­sop­hy.”[]
  2. Hayek, isto[]
  3. Mur­ray N.Rothbard, “Why con­ser­va­ti­ves love war and sta­te” []
  4. Roth­bard, isto: “The error of pes­si­mism is first step down the slip­pe­ry slo­pe that leads to Con­ser­va­ti­vism.” []
  5. Hayek, isto[]
  6. Hayek, isto[]
  7. Hayek, isto. Ipak ovde Hayek doda­je da libe­ral mora ima­ti na umu i posle­di­ce svog delo­va­nja a ne pro­me­nu per se: “Wit­ho­ut pre­fer­ring new mere­ly beca­u­se it is new….” “What the libe­ral must ask, first of all, is not how fast or how far we sho­uld move, but whe­re we sho­uld move.” []
  8. Hayek, isto[]
  9. Hayek, isto: “But the main point abo­ut libe­ra­lism is that it wants to go else­whe­re, not to stand still.” []
  10. Hayek, isto: “It (libe­ra­lism) has never been a bac­kward loo­king doc­tri­ne.” []
  11. Roth­bard, The tro­u­ble with con­ser­va­ti­ves. U ovom tek­stu, Rot­bard deli kon­zer­va­tiv­ni spek­tar na liber­ta­ri­jan­ce I tra­di­ci­o­na­li­ste. Radi jed­no­stav­ni­jeg pri­ka­za i foku­si­ra­nja na naj­va­žni­ja zapa­ža­nja Rot­bar­da, u daljem tek­stu kori­sti­će se ter­mi­ni “libe­ral”, odno­sno “kon­zer­va­ti­vac”. []
  12. Roth­bard, isto: “By attemp­ting to com­pel vir­tue, we eli­mi­na­te its pos­si­bi­li­ty.” []
  13. Frank S. Meyer, citi­ra­no u: Rot­bard, The tro­u­ble. Mejer sebe defi­ni­še kao “fuzi­o­ni­stu”, tj izme­đu tra­di­ci­o­na­li­ste i liber­ta­ri­jan­ca, tvr­de­ći da pre­u­zi­ma pozi­tiv­ne oso­bi­ne obe stra­ne. Rot­bard u ovom tek­stu poka­zu­je da je fuzi­o­ni­zam “mit” i da ne posto­ji sred­nje reše­nje, tj da je Mejer liber­ta­ri­ja­nac. []
  14. Hajek, Why – “What distin­gu­is­hes the libe­ral from the con­ser­va­ti­ve here is that, howe­ver pro­fo­und his own spi­ri­tu­al beli­efs, he will never regard him­self as enti­tled to impo­se them to others, and that for him the spi­ri­tu­al and the tem­po­ral are dif­fe­rent sphe­re which ought not to be con­fu­sed.”[]
  15. Hajek, isto[]
  16. Roth­bard, The tro­u­ble. “the only enti­ty that thinks, valu­es, makes cho­i­ces, is the indi­vi­du­al.” []
  17. Marej Rot­bard, “Argu­ment za radi­kal­ni ide­a­li­zam”[]
  18. Ejn Rend, Kapi­ta­li­zam: nepo­zna­ti ide­al, Glo­bal Book, 1994, str: 371 []
  19. Mur­ray N. Roth­bard, The tro­u­ble[]
  20. Rot­bard za Lord Ekto­na kaže da je “one of the few figu­res in the histo­ry of tho­ught who, char­min­gly, grew more radi­cal as he grew older”. Rot­bard, isto[]
  21. U zemlja­ma sever­ne Evro­pe neke par­ti­je libe­ral­ne ori­jen­ta­ci­je ima­ju u svom nazi­vu ter­min ”ven­stre” – “levo”: “Radi­ka­le Ven­stre” i “Ven­stre” u Dan­skoj”. Slič­no je I u Nor­ve­škoj[]
  22. Roth­bard, Why[]
  23. Roth­bard, Why. “Utilitarians…in aban­do­ning justi­ce for expe­di­en­cy, also aban­don imme­di­a­cy for qui­et stag­na­ti­on and ine­vi­ta­bly end up as objec­ti­ve apo­lo­gists for the exi­sting order.” []
  24. Roth­bard, Why. Spen­ser se u jed­nom tre­nut­ku odre­kao svog dela iz rani­jeg, “radi­kal­nog” peri­o­da “The right to igno­re the sta­te”[]
  25. Hajek, citi­ra­no u: Rot­bard, “Argu­ment…”[]
  26. Rot­bard, “Argu­ment”: “Zago­va­ra­nje gra­du­a­li­zma u teo­ri­ji zna­či prak­tič­no ote­za­nje u nedo­gled…"[]
  27. Rot­bard, isto []
  28. Ejn Rend, Kapi­ta­li­zam… str.195, dalje se doda­je : “Kakav je moral­ni sta­tus čove­ka ume­re­nog inte­gri­te­ta?”[]
  29. Hajek, “Why…“…with the result that they have shif­ted the­ir posi­ti­on eve­ry time a more extre­me move­ment appe­a­red on eit­her wing”[]
  30. Rend, Kapi­ta­li­zam…, str. 260 , U svom tek­stu “Novi faši­zam: vla­da­vi­na kon­sen­zu­som” Ejn Rend je vla­da­vi­nu kon­sen­zu­son nazva­la “anti­i­de­o­lo­gi­jom”[]
  31. Rot­bard, The tro­u­ble[]
  32. Rend, Kapi­ta­li­zam…, str. 376[]
  33. Rend, Isto. str. 365[]
  34. Ludvig Fon Mizes, Od pla­na do hao­sa, Glo­bal book, 1999. str. 40[]
  35. Rend sma­tra da je pojam “slo­bo­de” I ame­rič­kog nači­na živo­ta neo­dvo­jiv od kapi­ta­li­zma i da je sva­ko podr­ža­va­nje dru­ga­či­jeg ure­đe­nja eko­nom­skih odno­sa suprot­sta­vlje­no ide­ji slo­bo­de I mora­la. Isto tako, naru­ša­va­nje vred­no­sti koje su uspo­sta­vi­li “Oče­vi osni­va­či” inter­ven­ci­o­ni­stič­kim postup­ci­ma drža­ve, naru­ša­va pojam slo­bo­de i pre­ti da dru­štvo odve­de ka “sta­ti­zmu”. []
  36. Ejn Rend, Kapi­ta­li­zam…, str. 217 dalje – “Poli­tič­ki, takva je tvrd­nja u suprot­no­sti sa osnov­nim nače­li­ma Sje­di­nje­nih Drža­va: u Ame­ri­ci se reli­gi­ja sma­tra pri­vat­nom stva­ri čije upli­ta­nje u poli­tič­ka pita­nja nije dopu­šte­no[]
  37. Rend, Isto. str. 218–219 []
  38. Hayek, The Con­sti­tu­ti­on of Liber­ty, citi­ra­no u: Vic Jones: The clas­si­cal libe­ral tra­di­ti­on[]
  39. Mil­ton Frid­man, Kapi­ta­li­zam i slo­bo­da, Glo­bal Book, 1997. iz Uvo­da[]