Veličina zapadne civilizacije

U ovom dobu obo­ža­va­nja razli­či­to­sti, sma­tra se mal­te­ne za aksi­om da su sve kul­tu­re jed­na­ke. Zapad­na kul­tu­ra, tvr­de inte­lek­tu­al­ci, nika­ko nije supe­ri­or­na nad afrič­kim tri­ba­li­ma ili eskim­skim lov­ci­ma na foke. Nema objek­tiv­nih stan­dar­da, kažu nam oni, koji mogu biti upo­tre­blje­ni da se oce­ni moral­ne vred­no­sti razli­či­tih gru­pa. Oni tvr­de da je pori­ca­nje jed­na­ko­sti svih kul­tu­ra naj­go­ri od svih inte­lek­tu­al­nih gre­ho­va: “etno­cen­tri­zam.” To ne krše­nje sve­tog prin­ci­pa kul­tur­nog rela­ti­vi­zma. Ja se ne sla­žem sa rela­ti­vi­sti­ma — apsolutno.

Posto­je tri osnov­na ele­men­ta po koji­ma je Zapad­na kul­tu­ra objek­tiv­no naj­bo­lja. Oni su suštin­ske vred­no­sti ili suštin­ska dostig­nu­ća Zapad­ne civi­li­za­ci­je, i ono što je uči­ni­lo Ame­ri­ku velikom.

Razum. Grci su bili prvi koji su filo­zof­ski otkri­li da se zna­nje sti­če putem razu­ma i logi­ke koji su suprot­nost misti­ci­znu (vera, otkro­ve­nje, dog­ma). Pro­ći­će dva mile­ni­ju­ma, uklju­ču­ju­ći Sred­nji vek i Rene­san­su, pre nego što se ostva­ri puna impli­ka­ci­ja grč­ke misli. Vla­da­vi­na razu­ma je dosti­gla svoj vrhu­nac na zapa­du tokom 18. veka – Doba Pro­sve­će­no­sti. “Prvi put u savre­me­noj isto­ri­ji,” pisao je jedan filo­zof, “stvar­no pošto­va­nje pre­ma razu­mu je posta­lo odli­ka cele kul­tu­re.” Ame­ri­ka je pro­i­zvod Prosvećenja.

Indi­vi­du­al­na pra­va. Neza­me­nji­vo dostig­nu­će koje je stvo­ri­lo Pro­sve­će­nje je bilo pre­po­zna­va­nje kon­cep­ta indi­vi­du­al­nih pra­va. Džon Lok je poka­zao da poje­din­ci ne posto­je da slu­že vla­sti­ma, već da vla­sti posto­je da slu­že indi­vi­du­a­ma. Indi­vi­dua, kaže Lok, ima neo­tu­đi­vo pra­vo na život, slo­bo­du, i potra­gu za svo­joj sre­ćom. Rezul­tat su bile Sje­di­nje­ne Ame­rič­ke Drža­ve (Kata­stro­fal­ne gre­ške su napra­vlje­ne na zapa­du – na pri­mer rop­stvo, koje je izmi­šlje­no drug­de, i Naci­zam – ali one su bile u pre­ve­li­kom neskla­du sa suštin­skim zapad­nim vred­no­sti­ma da bi potra­ja­le i bile su popra­vlje­ne, sve u ime suštin­skih prin­ci­pa razu­ma i prava).

Nau­ka i teh­no­lo­gi­ja. Tri­jumf razu­ma i pra­va je omo­gu­ćio puni razvoj i pri­me­nu nau­ke i teh­no­lo­gi­je i time moder­nog indu­strij­skog dru­štva. Razum i pra­va su oslo­bo­di­le čove­kov um od tira­ni­je reli­gi­o­zne dog­me i oslo­bo­di­le čove­kov pro­i­zvod­ni kapa­ci­tet od tira­ni­je držav­ne kon­tro­le. Nauč­ni i teh­no­lo­ški pro­gres je išao u neko­li­ko među­za­vi­snih kora­ka. Čove­čan­stvo je poče­lo razu­me­va­ti zako­ne pri­ro­de. Ono je stvo­ri­lo bes­kra­jan niz novih pro­i­zvo­da. Bavi­lo se u pro­i­vod­nji na veli­ko, to jest stva­ra­njem bogat­stva, koje je dalje finan­si­ra­lo i moti­vi­sa­lo dalje izu­me i pro­i­zvod­nju. Kao rezul­tat, konj­ska zapre­ga je zame­nje­na auto­mo­bi­li­ma, kol­ski pute­vi čelič­nim šina­ma, sve­će stru­jom. Na kra­ju, posle mile­ni­ju­ma bor­be, čovek je zavla­dao prirodom.

Rezul­tat suštin­skih postig­nu­ća Zapad­ne civi­li­za­ci­je je bilo uve­ća­nje slo­bo­de, bogat­stva, zdra­vlja, udob­no­sti, i život­nog veka, koje nema pre­se­da­na u isto­ri­ji sve­ta. Ta dostig­nu­ća su bila naj­ve­ća u zemlji u kojoj su prin­ci­pi razu­ma i pra­va spro­vo­đe­ni naj­do­sled­ni­je – Sje­di­nje­nim Ame­rič­kim Drža­va­ma. Nasu­prot tome, baš u onim istoč­nim i afrič­kim zemlja­ma koje nisu pri­hva­ti­le razum, pra­va i teh­no­lo­gi­ju, su lju­di naj­vi­še pati­li (i pate) od pri­rod­nih i ljud­skih kata­stro­fa (glad, siro­ma­štvo, bolest, dik­ta­tu­ra) i gde je život­ni vek bio (i jeste) naj­kra­ći. Reče­no je da pri­mi­tiv­ci žive u “har­mo­ni­ji sa pri­ro­dom,” ali, oni su u stvar­no­sti pro­sto žrtve pro­me­nji­vo­sti pri­ro­de – ako ih neki dik­ta­tor prvo ne ubije.

Veli­či­na Zapa­da nije “etno­cen­trič­na” pre­dra­su­da; to je objek­tiv­na činje­ni­ca. Ova oce­na je zasno­va­na na jedi­nom pra­vom meri­lu po kojem tre­ba pro­ce­nji­va­ti vlast ili dru­štvo: ste­pen u kome su nji­ho­ve vred­no­sti pri­ja­telj­ske ili nepri­ja­telj­ske pre­ma ljud­skom živo­tu. Pri­ja­telj­ske kul­tu­re pri­zna­ju i poštu­ju čove­ko­vu pri­ro­du kao raci­o­nal­nog bića koje mora da otkri­je i stvo­ri uslo­ve koje zahte­va­ju nje­go­vo pre­ži­vlja­va­nje i sre­ća – što zna­či da one zastu­pa­ju razum, pra­va, slo­bo­du i teh­no­lo­ški napredak.

Upr­kos svo­jim nespor­nim tri­jum­fi­ma, Zapad­na civi­li­za­ci­ja ni u kom slu­ča­ju nije sigur­na. Nje­ni suštin­ski prin­ci­pi su napad­nu­ti iz svih pra­va­ca – od reli­gi­o­znih fana­ti­ka, dik­ta­to­ra i naj­sra­mot­ni­je, od zapad­njač­kih inte­lek­tu­a­la­ca, koji se odri­ču razu­ma u korist skep­tu­ic­ma, pra­va u korist “spe­ci­jal­nih pra­va,” i pro­gre­sa u korist eko­lo­škog pokre­ta. Mi ubr­za­no ide­mo ka ćor­so­ka­ku nihilizma.

Suštin­ske vred­no­sti i dostig­nu­ća Zapa­da i Ame­ri­ke mora­ju se gla­sno poka­zi­va­ti i bra­ni­ti do smr­ti. Naši živo­ti zavi­se od njih.


Edvin A. Lok  — pre­u­ze­to sa saj­ta www.CapitalismMagazine.com Pre­vod: Andre­ja Vražalić