Ujedinjene nacije

Uje­di­nje­ne Naci­je pred­sta­vlja­ju jed­nu od dve teko­vi­ne vla­da­vi­ne pred­sed­ni­ka Fran­kli­na Dela­no Ruzvel­ta. Dru­ga teko­vi­na, Nju Dil, dove­la je u pita­nje opsta­nak ame­rič­ke eko­no­mi­je. No, po sve­mu sude­ći, iako nje­go­ve posle­di­ce osta­ju do dana dana­šnjeg, ame­rič­ka eli­ta se odre­kla logi­ke Nju Dila i danas, pola­ko stva­ra slo­bod­ni­ju eko­no­mi­ju. Dakle, po sve­mu sude­ći, Nju Dil nije traj­no i nepo­pra­vlji­vo uni­štio Ame­ri­ku. Dru­ga je, pak, teko­vi­na, mno­go žila­vi­ja i otpor­ni­ja. Govo­rim o Uje­di­nje­nim Naci­ja­ma. Nasta­le od anti-Hitle­rov­ske koa­li­ci­je tokom Dru­gog svet­skog rata, zasno­va­ne na sve­toj dok­tri­ni ekvi­di­stan­ce, one dan-danas pred­sta­vlja­ju »moral­ni vrh« poli­ti­ke. No, kakva je nji­ho­va realnost?

Ide­ja UN je pote­kla od Ruzvel­ta. Ta orga­ni­za­ci­ja bi oku­plja­la sve suve­re­ne drža­ve i bila posve­će­na oču­va­nju mira i ljud­skih pra­va u sve­tu. Uje­di­nje­nim Naci­ja­ma je nazva­na koa­li­ci­ja pro­tiv Hitle­ra tokom rata. Ta koa­li­ci­ja je jed­na veo­ma zani­mlji­va tvo­re­vi­na. Nasta­la je 1941. Hitle­ro­vim napa­dom na SSSR. Nje­ni glav­ni čla­no­vi su jako zani­mlji­vi. Dve zapad­ne, uglav­nom trži­šne, demo­kra­ti­je i komu­ni­stič­ka Rusi­ja. Da li iko ovde pri­me­ću­je neku razli­ku??? Oko čega bi se ova­kva koa­li­ci­ja mogla oku­pi­ti? Nje­ni cilj je bio uni­šte­nje Hitle­ra. Jasna je Sta­lji­no­va želja za tim. Hitler je bio nje­gov save­znik do te godi­ne, kada se okre­nuo pro­tiv nje­ga. Manje je jasna moti­va­ci­ja Zapad­nih Save­zni­ka. Ako je Hitler zlo­či­nac, šta je tek onda Sta­ljin? Do 1941, Hitle­ro­ve žrtve se mogu bro­ja­ti u dese­ti­na­ma i sto­ti­na­ma hilja­da lju­di; Sta­ljin je pobio mili­o­ne. Hitler jeste bio agre­sor, i zapo­čeo osva­jač­ki rat, ali to je bio i Sta­ljin, koji je oku­pi­rao bal­tič­ke drža­ve (i pobio ili depor­to­vao polo­vi­nu nji­ho­vih gra­đa­na), Besa­ra­bi­ju, poveo osva­jač­ki rat pro­tiv Fin­ske, i oku­pi­rao veću  polo­vi­nu Polj­ske, a potom stre­ljao nje­nu eli­tu u Katin­skoj Šumi. To sva­ka­ko nije pona­ša­nje koje se oče­ku­je od zapad­nog save­zni­ka. Bri­ta­ni­ja je jed­no vre­me raz­ma­tra­la obja­vu rata Sta­lji­nu, zbog nje­go­ve agre­si­je na Finsku.

Upr­kos svim tim jasnim povre­da­ma među­na­rod­nog pra­va, kada je zapo­čeo rat izme­đu Nemač­ke i SSSR, Čer­čil i Ruzvelt nisu gubi­li ni časa i odmah su podr­ža­li Ruse. Kami­o­ni, ode­ća, hra­na, pa čak i oruž­je su u ogrom­nim koli­či­na­ma dopre­ma­ni u Rusi­ju. »Veli­ka Tro­ji­ca« se sasta­la u Tehe­ra­nu, Jal­ti, Pots­da­mu. Dva demo­krat­ski iza­bra­na lide­ra su postu­pa­li sa jed­nim zlo­čin­cem kao sa sebi rav­nim. Kakva im je bila moti­va­ci­ja, to samo može­mo naga­đa­ti. Ako je cilj bio pobe­da nad tota­li­tar­nom dik­ta­tu­rom, naci­zmom, da li je ona toli­ko bit­na da se dozvo­li zame­na jed­ne vrste dik­ta­tu­re dru­gom? Čer­čil i Ruzvelt su raz­vi­li takvu fik­sa­ci­ju pre­ma naci­sti­ma, da nisu mogli, ili nisu hte­li, da uvi­de da su se udru­ži­li sa đavo­lom. Ruzvelt je Sta­lji­na nazi­vao »Ujka Džo.« Čer­čil je toli­ko želeo pobe­du nad naci­sti­ma, da je bio spre­man da se odrek­ne lojal­nog save­zni­ka, Dra­že Mihaj­lo­vi­ća, u korist Tita i nje­go­vih komu­ni­sta, radi zane­ma­ri­ve kori­sti od nji­ho­vih mizer­nih napa­da na Nem­ce. Oni koji su naci­o­nal-soci­ja­li­ste, s pra­vom, pro­ga­nja­li kao dušma­ne i zlo­čin­ce, sa soci­jal­nim-naci­o­na­li­sti­ma su postu­pa­li kao s naj­bli­žim rodom. To nije moglo osta­ti bez posledica.

Ide­o­lo­ški gle­da­no, Dru­gi svet­ski rat je stvo­rio jedi­no distink­ci­ju izme­đu tota­li­ta­ra­ca koja je pot­pu­no sulu­da. »Naci­sti« ili »faši­sti« su zlo­čin­ci i mora­ju biti istre­blje­ni, a »komu­ni­sti« su loši, ali šta da se radi. Mogu­će je da to ima neka­kve veze se pre­o­vla­đu­ju­ćom ide­o­lo­gi­jom toga doba, soci­ja­li­zmom, koji su pro­pa­gi­ra­li svi čla­no­vi »veli­ke tro­ji­ce.« Ali tu ide­lo­gi­ju su pro­pa­gi­ra­li i naci­sti. NSDAP je skra­će­ni­ca za Nemač­ku naci­o­nal-soci­ja­li­stič­ku rad­nič­ku par­ti­ju. Naci­zam je sva­ka­ko tre­bao biti uni­šten, ali to isto važi i za komu­ni­zam. Napre­vlje­na je jed­na pot­pu­no veštač­ka razli­ka koja će pro­ga­nja­ti zapad­ni, slo­bod­ni, svet do dan-danas.

Hlad­ni rat i for­mi­ra­nje UN

Dok su demo­kra­ti­je shva­ti­le šta se dogo­di­lo, Sta­ljin je već oku­pi­rao celu istoč­nu Evro­pu, a u Kini je zavla­da­la komu­ni­stič­ka ban­da Mao Cetun­ga. U među­vre­me­nu, 1945, uspo­sta­vlje­ne su Ujed­ni­nje­ne Naci­je, kao orga­ni­za­ci­ja suve­re­nih drža­va, posve­će­na oču­va­nju mira i pro­mo­vi­sa­nju ljud­skih pra­va. Ple­me­ni­ta ide­ja, ali kada date vuko­vi­ma da čuva­ju ovce, od mira i ljud­skih pra­va neće biti ništa. Kao prvo, Uje­di­nje­ne Naci­je su pogre­šan i obma­nju­ju­ći naziv. Pre­ci­zni­je ime bi bilo Uje­di­nje­ne Vla­sti. Naro­di i gra­đa­ni nisu pred­st­vlje­ni u UN. Nema pred­stav­ni­ka Kine, Kube, Ira­na, itd. U UN sede pred­stav­ni­ci vla­sti Kine, Kube, Ira­na… Takve vla­sti nema­ju nika­kvu legi­ti­ma­ci­ju. Niti su demo­krat­ski iza­bra­ne, niti su posve­će­ne oču­va­nju vla­da­vi­ne pra­va. Kako onda one mogu biti jed­na­ke sa vla­sti­ma koje su iza­bra­ne i u čijim drža­va­ma posto­ji vla­da­vi­na pra­va i trži­šna ekonomija?

Pa, posto­ji način da se sta­vi znak jed­na­ko­sti izme­đu pot­pu­no nejed­na­kih stva­ri. Pra­va dru­ge i tre­će gene­ra­ci­je, dok­tri­ne suve­re­no­sti, lega­li­zma, mul­ti­kul­tu­ra­li­zma i ekvi­di­stan­ce, sve ima­ju za cilj da oprav­da­ju posto­ja­nje dik­ta­tor­skih reži­ma i sta­ve ih u istu ravan sa libe­ral­no-demo­krat­skim. Pra­va dru­ge i tre­će gene­ra­ci­je »kolek­tiv­na« i »eko­nom­ska« pra­va su pot­pu­na nega­ci­ja ljud­skih pra­va. Ljud­ska pra­va su defi­ni­sa­na nega­tiv­no, tj. ono što nam niko ne sme odu­ze­ti i pri­pa­da­ju pojed­ni­ci­ma. Kolek­tiv­na pra­va ne pri­pa­da­ju poje­din­ci­ma, već neka­kvim dru­štve­nim gru­pa­ma. Te gru­pe: naci­je, vere, rase, su pro­i­zvolj­na stvar. Zašto bi je tre­bao ima­ti neka­kva pra­va zbog moje boje kože? Kao da ja tre­bam ima­ti neka­kva pra­va zbog moje boje oči­ju. Eko­nom­ska pra­va su pot­pu­na nega­ci­ja trži­šne pri­vre­de: pra­vo na rad, pra­vo na »pošte­nu nadni­cu«… To su pra­va koja name­ću oba­ve­ze dru­gim lju­di­ma. Na stra­nu što su takva pra­va tako­đe pro­i­zvolj­na. Ako imam pra­vo na »pošte­nu nadni­cu« zašto ne bi imao pra­vo na bes­plat­no ško­lo­va­nje, infor­mi­sa­nje, mani­kir i pedi­kir, odr­ža­va­nje kuće, itd… Suve­re­nost se shva­ta tako da dopu­šta da sva­ka kri­mi­nal­na ban­da koja zavla­da drža­vom ima pra­vo na jed­na­kost sa legi­tim­nim vla­sti­ma. Afrič­ki kra­lje­vi-dik­ta­to­ri su navod­no jed­na­ki sa pred­sed­ni­kom SAD. Svi zna­ju da to nije slu­čaj, ali takvo šizo­fre­no sta­nje nemi­nov­no osta­vlja posle­di­ce. Lega­li­zam (prav­na drža­va) je nega­ci­ja vla­da­vi­ne pra­va. Zakon je zakon, ma koli­ko nepra­ve­dan i tla­či­telj­ski. Ta dok­tri­na ide ruku uz ruku sa dok­tri­nom suve­re­no­sti. Niko ne sme da se meša u unu­tra­šnje poslo­ve suve­re­ne drža­ve. Gre­ška. Niko ne može da se meša u unu­tra­šnje poslo­ve SAD, Bri­ta­ni­je, Nemač­ke ili Dan­ske. Te drža­ve poči­va­ju na pri­stan­ku svo­jih gra­đa­na, koji redov­no biva­ju pita­ni za svo­je mišlje­nje i čija su pra­va zašti­će­na. Ko može da obo­ri vla­du SAD? Da li iko može da zami­sli voj­ni puč u Nemač­koj? Glu­po­sti. Libe­ral­ne demo­kra­ti­je su suve­re­ne zato što poči­va­ju na volji svo­jih gra­đa­na. Kina nije suve­re­na. Iran nije suve­ren. Ti reži­mi ne poči­va­ju na volji gra­đa­na, već na tero­ru i pri­nu­di. Mul­ti­kul­tu­ra­li­zam je nastao na ovom pogre­šnom tuma­če­nju. Sve kul­tu­re su navod­no jed­na­ke, sto­ga drža­va tre­ba da ih sve jed­na­ko poštu­je. OK, zna­či drža­va tre­ba da žrtvu­je lju­de u Mek­si­ku, jer je to nji­ho­va pra­sta­ra kul­tu­ra? Ili možda kul­tu­ra Kine­za čini nemo­gu­ćim demo­kra­ti­ju i trži­šnu pri­vre­du? Ha! Drža­ve ne poči­va­ju na kul­tu­ri. Nji­ma je posao da odr­ža­va­ju i poštu­ju ljud­ska pra­va na život, slo­bo­du i potra­gu za sre­ćom. Ko želi da umre? Ko želi da bude rob ili kmet? Ko želi da bude nesre­ćan? Činje­ni­ca je da se zapad­ne vla­de nisu pre­tr­gle da zašti­te lju­de u nji­ho­vim pra­vi­ma: mobi­li­za­ci­ja, odu­zi­ma­nje zara­đe­nog i dava­nje dru­gi­ma, broj­na pra­vi­la koja lju­di­ma sto­je na putu. Ali to je posle­di­ca moral­ne magle koja je pro­i­zvod izjed­na­ča­va­nja pot­pu­no suprot­nih prin­ci­pa. Ekvi­di­stan­ca? Čudo nevi­đe­no! Posto­ji više sto­ti­na rezo­lu­ci­ja UN koje osu­đu­ju Izra­el. Niti jed­na ne osu­đu­je drža­ve koje poma­žu tero­ri­ste. Počeo je rat u Jugo­sla­vi­ji? Fino, tre­ba uve­sti embar­go na uvoz oruž­ja. To što to poma­že nao­ru­ža­noj stra­ni nije bit­no. Bit­no je da su svi isti. Ame­rič­ka inter­ven­ci­ja u Gre­na­di i Sovjet­ska u Avga­ni­sta­nu? Isto. Oba­ra­nje i uspo­sta­vlja­nje dik­ta­tu­re? Isto.

Uje­di­nje­ne Naci­je zama­glju­ju sušti­nu, i time poma­žu Zlo. One se zala­žu za kom­pro­mis. Ako je spor izme­đu dve demo­kra­ti­je, spolj­no meša­nje nije potreb­no. Ako je spor izme­đu dve dik­ta­tu­re, zar je bit­no? Nji­ho­vi naro­di iona­ko pate. Ali, ako se radi o spo­ru izme­đu demo­kra­ti­je i dik­ta­tu­re, kako može biti kom­pro­mi­sa? »Ako se napra­vi kom­pro­mis izme­đu hra­ne i otro­va, pobe­di­će otrov,« po reči­ma Ejn Rend. Dakle izme­đu Dobra i Zla ne sme biti kom­pro­mi­sa. Komu­ni­sti, tira­ni i tero­ri­sti su sve­sni da nisu u sta­nju da pobe­de Dobro. Dobro je jače baš iz razlo­ga što je ono ide­al veli­ke veći­ne lju­di. Ali, ako se pita­nja zama­gle, ako »dobri lju­di ništa ne uči­ne, Zlo će tri­jum­fo­va­ti« (E. Berk).

Zapad­ne demo­kra­ti­je mora­ju shva­ti­ti kakva im pret­nja dola­zi iz UN. To je orga­ni­za­ci­ja koja slu­ži zama­glji­va­nju moral­ne sve­sti i izjed­na­ča­va­nju demo­kra­ti­ja i dik­ta­tu­ra, vla­dav­ne pra­va i zako­ni­tog tla­če­nja. SAD su ube­dlji­vo naj­ve­ći finan­si­jer UN, a u nje­mu sede reži­mi koji otvo­re­no poma­žu napa­da­či­ma ame­rič­kih gra­đa­na, inte­re­sa i save­zni­ka. Komi­te­tom za Ljud­ska pra­va pred­se­da­va Libi­ja, a u nje­mu sede Sudan, Iran, i slič­ni, a SAD su izba­če­ne iz tog komi­te­ta. Jedi­no pra­vo reše­nje je povla­če­nje SAD i zapad­nih demo­kra­ti­ja iz UN i osni­va­nje koa­li­ci­je drža­va koje ima­ju iste vred­no­sti, radi odbra­ne tih vred­no­sti. Sva­ki novi član bi prvo morao da doka­že svo­ju miro­lju­bi­vost, da poštu­je vla­da­vi­nu pra­va i da se nje­go­va vlast sme­nju­je izbo­ri­ma, a ne nasi­ljem. Dakle, koa­li­ci­ja dobrih momaka.

Nemoj­te mi pri­ča­ti da oni ne postoje.

Andre­ja Vražalić