Rezolucija Predstavničkog doma Čilea

22 AVGUST 1973 godine.

Uzev­ši u obzir:

1. Da, ako tre­ba da posto­ji vla­da­vi­na pra­va, jav­ne vla­sti mora­ju spro­vo­di­ti svo­je delo­va­nje i vrši­ti svo­ju dužnost u gra­ni­ca­ma koje im posta­vlja Ustav i zako­ni zemlje, poštu­ju­ći u pot­pu­no­sti prin­cip uza­jam­ne neza­vi­sno­sti kojim su veza­ni, i da se svim sta­nov­ni­ci­ma zemlje mora omo­gu­ći­ti uži­va­nje garan­ci­je slo­bo­da i osnov­nih pra­va koje im garan­tu­je Ustav;

2. Da legi­tim­nost čile­an­ske drža­ve poči­va na nje­nom naro­du, koji je, tokom godi­na, ula­gao u ovu legi­tim­nost, i da napad na ovu legi­tim­nost uni­šta­va ne samo kul­tur­no i poli­tič­ko nasle­đe naše naci­je, već uskra­ću­je, u prak­si, sva­ku moguć­nost demo­krat­skog života;

3. Da prin­ci­pi i vred­no­sti izra­že­ni u Usta­vu, po čla­nu 2, poka­zu­ju da suve­re­nost poči­va u naci­ji, i da vla­sti ne mogu da ima­ju više ovla­šće­nja od onih koje im je naci­ja pove­ri­la; i da je, iz čla­na 3 može zaklju­či­ti da je vla­da, koja za sebe uzi­ma više vla­sti nego što joj je od naro­da pove­re­no, izvr­ši­la pobunu;

4. Da je sada­šnji Pred­sed­nik Repu­bli­ke iza­bran od punog Kon­gre­sa, u skla­du sa Zako­nom demo­krat­skih garan­ci­ja uvr­šće­nim u Ustav baš radi osi­gu­ra­nja da će postup­ci nje­go­ve admi­ni­stra­ci­je biti pod­vrg­nu­ti pri­ci­pi­ma i nor­ma­ma vla­da­vi­ne pra­va, čije je pošto­va­nje on sve­ča­no obećao;

5. Da je činje­ni­ca da je tre­nut­na vla­da Repu­bli­ke, od samog počet­ka, hte­la da osvo­ji apso­lut­nu vlast sa oči­gled­nim ciljem pod­vr­ga­va­nja svih gra­đa­na naj­stro­žoj držav­noj poli­tič­koj i eko­nom­skoj kon­tro­li i, time, ispu­ni svoj cilj uspo­sta­vlja­nja tota­li­tar­ne vla­sti: pot­pu­ne suprot­no­sti pred­stav­nič­koj demo­kra­ti­ji koju je uspo­sta­vio Ustav;

6. Da, da bi posti­gla svoj cilj, admi­ni­stra­ci­ja je izvr­ši­la, ne samo povre­me­ne, povre­de Usta­va i zako­na zemlje, već je uči­ni­la takve povre­de traj­nom odli­kom nje­nog pona­ša­nja, što dovo­di do takvih ekstre­ma da ona siste­mat­ski zapo­sta­vlja i ome­ta pra­ve ulo­ge osta­lih gra­na vla­sti, redov­no krše­ći ustav­ne garan­ci­je svih gra­đa­na Repu­bli­ke, dozvo­lja­va­ju­ći i poma­žu­ći stva­ra­nje nele­gi­tim­nih para­lel­nih moći koje su izu­zet­na opa­snost za naci­ju, čime je uni­šti­la osnov­ne ele­men­te legi­tim­no­sti insti­tu­ci­ja i vla­da­vi­ne prava;

7. Da je admi­ni­stra­ci­ja poči­ni­la sle­de­će napa­de na pra­vu ulo­gu naci­o­nal­nog kon­gre­sa, kao sedi­šta zako­no­dav­nih ovlašćenja:

a) Uzir­pi­ra­la je glav­nu ulo­gu Kon­gre­sa kao zako­no­dav­ca, putem usva­ja­nja raz­nih mera veli­ke važno­sti za dru­štve­ni i eko­nom­ski život ove zemlje, koje su bes­po­go­vor­no pred­met zako­no­dav­stva, ili putem poseb­nih dekre­ta koji su nasta­li kao zlo­u­po­tre­ba moći, ili putem pro­ste “admi­ni­stra­tiv­ne rezo­lu­ci­je” koja kori­sti rupe u zako­nu. Tre­ba pri­me­ti­ti da je sve ovo uči­nje­no uz otvo­re­nu i jasnu name­ru zame­ne ustav­nih struk­tu­ra, uspo­sta­vlje­nih sada­šnjim zako­no­dav­stvom, sa apso­lut­nim auto­ri­te­tom izvr­šne, i eli­mi­na­ci­jom zako­no­dav­ne vlasti;

b) Stal­no je izvr­ga­va­la ruglu nad­zor­nu ulo­gu Naci­o­nal­nog kon­gre­sa, efek­tiv­no uki­da­ju­ći nje­go­vu moć da for­mal­no optu­ži mini­stre koji povre­de Ustav i zako­ne zemlje, ili koji poči­ne dru­ge povre­de koje pomi­nje Ustav, i;

c) Na kra­ju, što je izu­zet­no opa­sno, vla­da je pot­pu­no uklo­ni­la uzvi­še­nu ulo­gu Kon­gre­sa kao regu­lar­no uspo­sta­vlje­ne vla­sti putem odbi­ja­nja Ustav­ne refor­me tri područ­ja eko­no­mi­je koja je odo­bre­na u jasnom pošto­va­nju nor­mi koje uspo­sta­vlja Ustav.

8. Da je poči­ni­la sle­de­će napa­de na sudstvo:

a) Sa ciljem pot­ko­pa­va­nja auto­ri­te­ta sudo­va i nji­ho­ve neza­vi­sno­sti, pove­la je zlo­gla­snu kam­pa­nju bla­će­nja Vrhov­nog suda, i omo­gu­ći­la je veo­ma ozbilj­ne napa­de na sudi­je i nji­hov autoritet;

b) Prav­du je izvr­gla ruglu u slu­ča­je­vi­ma kada su delin­kven­ti pri­pad­ni­ci poli­tič­kih par­ti­ja ili gru­pa pove­za­nih sa admi­ni­stra­ci­jom, bilo putem zlo­u­po­tre­be amne­sti­je ili namer­nim nepo­što­va­njem nalo­ga za hapšenje;

c) Povre­di­la je jasne zako­ne, i pot­pu­no odba­ci­la prin­cip pode­le vla­sti, nespro­vo­đe­njem kazni i odlu­ka suda koje su suprot­ne nje­nim cilje­vi­ma a, kada ga je za to optu­žio pred­sed­nik Vrhov­nog suda, Pred­sed­nik Repu­bli­ke je oti­šao tako dale­ko da je na sebe pre­u­zeo pra­vo da pro­ce­nju­je sud­ske odlu­ke i da odlu­ču­je kada ih tre­ba poštovati;

9. Da je, povo­dom ulo­ge Gene­ral­nog kon­tro­lo­ra – neza­vi­sne insti­tu­ci­je bit­ne za legi­ti­mi­tet admi­ni­stra­ci­je – admi­ni­stra­ci­ja siste­mat­ski krši­la ured­be i aktiv­no­sti koje uka­zu­ju na neza­ko­ni­tost postu­pa­ka izvr­šne vla­sti ili enti­te­ta koji od nje zavise;

10. Da se među stal­nim napa­di­ma admi­ni­stra­ci­je na garan­ci­je osnov­nih pra­va koja uspo­sta­vlja Ustav, isti­ču sledeća:

a) Povre­da prin­ci­pa jed­na­ko­sti pred zako­nom putem sek­ta­ške dis­kri­mi­na­ci­je zašti­te koju vla­sti tre­ba da pru­že živo­tu, pra­vi­ma i imo­vi­ni svih žite­lja, putem aktiv­no­sti koje se tiču hra­ne i život­nih sred­sta­va, i na mno­go­broj­ne dru­ge nači­ne. Tre­ba ista­ći da je Pred­sed­nik Repu­bli­ke sam uči­nio ove dis­kri­mi­na­ci­je delom nor­mal­nog delo­va­nja svo­je vla­de obzna­nji­va­njem od počet­ka da sebe ne sma­tra pred­sed­ni­kom svih čileanaca;

b) Grub napad na slo­bo­du govo­ra, pri­me­nom svih eko­nom­skih pri­ti­sa­ka na one medij­ske orga­ni­za­ci­je koje ne podr­ža­va­ju vla­du bez­u­slov­no, pro­tiv­za­ko­ni­to zatva­ra­nje novin­skih i radio sta­ni­ca; name­ta­nje nele­gal­nih smet­nji posled­njim; pro­tiv­u­stav­no zatva­ra­nje opo­zi­ci­o­nih novi­na­ra; pri­me­na luka­vih mane­va­ra da bi ostva­ri­la mono­pol na štam­pu; i otvo­re­no krše­ći zakon­ska pra­vi­la koji­ma je pod­vrg­nu­ta naci­o­nal­na tele­vi­zij­ska mre­ža putem pre­da­je mesta izvr­šnog direk­to­ra jav­nom funk­ci­o­ne­ru koga nije posta­vio Senat, kako zakon nala­že, i pre­tva­ra­njem mre­že u instru­ment za par­tij­sku pro­pa­gan­du i napad na poli­tič­ke protivnike;

c) Povre­da prin­ci­pa auto­no­mi­je uni­ver­zi­te­ta i ustav­nog pra­va uni­ver­zi­te­ta da osni­va­ju i odr­ža­va­ju tele­vi­zij­ske sta­ni­ce, putem ohra­bri­va­nja pre­u­zi­ma­nja Kana­la 9 čile­an­skog Uni­ver­zi­te­ta, napa­dom na novi Kanal 6 tog uni­ver­zi­te­ta putem nasi­lja i pro­tiv­za­ko­ni­tih hap­še­nja, i ome­ta­njem šire­nja na pro­vin­ci­je kana­la koji drži Kato­lič­ki uni­ver­zi­tet Čilea;

d) Vla­da je ome­ta­la, one­mo­gu­ća­va­la i nekad silom spre­ča­va­la gra­đa­ne koji ne podr­ža­va­ju režim, u nji­ho­vom pra­vu na slo­bo­du udru­ži­va­nja. Za to vre­me, ona je stal­no omo­gu­ća­va­la gru­pa­ma – često nao­ru­ža­nim – da se oku­plja­ju i pre­u­zi­ma­ju uli­ce i auto-pute­ve, krše­ći zakon, radi zasta­ši­va­nja građana;

e) Napa­la je obra­zov­nu slo­bo­du putem pro­tiv­za­ko­ni­te i potaj­ne pri­me­ne tako­zva­nog Dekre­ta o demo­kra­ti­za­ci­ji uče­nja, obra­zov­nog pla­na čiji je cilj mark­si­stič­ka indoktrinacija;

f) Siste­mat­ski je krši­la ustav­ne garan­ci­je imo­vin­skih pra­va dozvo­lja­va­njem više od 1,500 nele­gal­nih “pre­u­zi­ma­nja” far­mi, i pod­sti­ca­njem “pre­u­zi­ma­nja” sto­ti­na indu­strij­skih i trgo­vin­skih pre­du­ze­ća, da bi ih kasni­je pre­u­ze­la ili pro­tiv­za­ko­ni­to pode­li­la, i time, kroz pljač­ku, uspo­sta­vi­la držav­nu kon­tro­lu nad eko­no­mi­jom; ovo je bilo jedan od odlu­ču­ju­ćih fak­to­ra u stva­ra­nju neza­pam­će­nog pada pro­i­zvod­nje, nesta­ši­ce doba­ra, crnog trži­šta i uža­snog rasta cene živo­ta , ban­kro­ta naci­o­nal­nih finan­si­ja, i uop­šte, eko­nom­ske kri­ze koja vla­da zemljom i pre­ti osnov­nom pre­ži­vlja­va­nju, i veo­ma ozbilj­no ugro­ža­va naci­o­nal­nu bezbednost.

g) Orga­ni­zo­va­la je česta, poli­tič­ki moti­vi­sa­na, hap­še­nja, uz već pome­nu­ta hap­še­nja novi­na­ra, i dozvo­lja­va­la je biče­va­nje i muče­nje svo­jih žrtava;

h) Igno­ri­sa­la je pra­va rad­ni­ka i nji­ho­ve sin­di­ka­te, pod­vr­ga­va­ju­ći ih, kao u slu­ča­ju El Teni­en­te (jed­nog od naj­ve­ćih rud­ni­ka bakra) i trans­port­nog sin­di­ka­ta, pro­tiv­za­ko­ni­toj represiji;

i) Pre­kr­ši­la je svo­je obe­ća­nje nak­na­de rad­ni­ci­ma koji su nepra­ved­no pro­ga­nja­ni, kao oni­ma iz Suma­ra, Hel­ve­tia, Ban­co Cen­tra­la, El Teni­en­tea i Chu­qu­i­ca­ma­te; ima­la je arbi­trar­nu poli­ti­ku kod pre­da­je držav­nih far­mi selja­ci­ma, čime je nepo­sred­no krši­la Zakon o agrar­noj refor­mi; rad­ni­ci­ma je one­mo­gu­ći­la par­ti­ci­pa­ci­ju, koju im garan­tu­je Ustav; one­mo­gu­ća­va­la je slo­bo­du sin­di­ka­ta uspo­sta­vlja­ju­ći para­lel­ne poli­tič­ke orga­ni­za­ci­je sindikata;

j) Bit­no je povre­di­la ustav­ne garan­ci­je slo­bod­nog izla­ska iz zemlje, uspo­sta­vlja­ju­ći uslo­ve koji ne posto­je ni u jed­nom zakonu;

11. Da je vla­da dala bitan dopri­nos ras­pa­du vla­da­vi­ne pra­va dava­njem zašti­te i pod­stre­ka­va­njem stva­ra­nja i odr­ža­va­nja odre­đe­nog bro­ja pre­vrat­nič­kih orga­ni­za­ci­ja u spro­vo­đe­nju ovla­šće­nja koja im ne daju niti Ustav niti zako­ni zemlje, otvo­re­no krše­ći član 10, stav 16 Usta­va. Nji­ma pri­pa­da­ju koman­do­si zajed­ni­ce, seljač­ka veća, komi­te­ti za bud­nost, JAP, itd; svi name­nje­ni stva­ra­nju tako­zva­ne “narod­ne vla­sti” sa ciljem zame­ne legi­tim­no iza­bra­nih vla­sti i uspo­sta­vlja­nju tota­li­tar­ne dik­ta­tu­re. Ove činje­ni­ce je jav­no pri­znao Pred­sed­nik Repu­bli­ke u svom posled­njem obra­ća­nju naci­ji i pri­zna­ju ih svi vla­di­ni medi­ji i stratezi;

12. Da je poseb­no opa­san ras­pad vla­da­vi­ne pra­va putem stva­ra­nja i upo­tre­be oru­ža­nih gru­pa pod zašti­tom vla­de, koje, uz to što pre­te bezbed­no­sti gra­đa­na nji­ho­vim pra­vi­ma i dru­štve­nom miru, idu u prav­cu suko­blja­va­nja sa voj­skom. Isto tako ozbilj­no je činje­ni­ca da je poli­ci­ja spre­če­na da izvr­ši svo­je naj­va­žni­je dužno­sti koje se tiču kri­mi­nal­nog divlja­nja koje spro­vo­de nasil­ne gru­pe oda­ne vla­di. Uzev­ši u obzir ekstrem­nu teži­nu situ­a­ci­je, ne može se ćuta­ti pred jav­nim i oči­gled­nim poku­ša­ji­ma da se voj­ska i poli­ci­ja isko­ri­ste radi par­tij­skih cilje­va, da se uni­šti nji­ho­va insti­tu­ci­o­nal­na hije­rar­hi­ja, i da se izvr­ši poli­tič­ka infil­tra­ci­ja u nji­ho­ve redove;

13. Da je stva­ra­nje novog mini­stra­stva, uz uče­šće viso­kih funk­ci­o­ne­ra voj­ske i poli­ci­je, oka­rak­te­ri­sa­no od Pred­sed­ni­ka Repu­bli­ke kao jača­nje “od naci­o­nal­ne bezbed­no­sti,” a nje­gov man­dat “uspo­sta­vlja­nje poli­tič­kog poret­ka” i “uspo­sta­vlja­nja eko­nom­skog poret­ka,” i da se takav man­dat jedi­no može zami­sli­ti kao pot­pun povra­tak zakon­ski i ustav­nim nor­ma­ma koje čine insti­tu­ci­o­nal­ni pore­dak Republike;

14. Da voj­ska i poli­ci­ja jesu, i mora­ju biti, po svoj pri­ro­di, garan­ci­ja svim Čile­an­ci­ma a ne samo jed­noj gru­pi naci­je ili poli­tič­koj koa­li­ci­ji. U skla­du s tim, vla­da ne sme da kori­sti nji­ho­vu podr­šku radi zašti­te neke manjin­ske, par­tij­ske, poli­ti­ke. Ume­sto toga, nji­ho­vo pri­su­stvo mora biti usme­re­no ka punom povrat­ku ustav­ne vla­sti i vla­da­vi­ne pra­va, demo­krat­skog suži­vo­ta koji je neza­me­njiv garant čile­an­ske insti­tu­ci­o­nal­ne sta­bil­no­sti, gra­đan­skog mira, bezbed­no­sti i razvoja;

15. Na kra­ju, pri­me­nju­ju­ći pra­vo koje mu daje član 39 Ustava,

Pred­stav­nič­ki dom (The Cham­ber of Depu­ti­es) se slaže:

Prvo: Da se Pred­sed­ni­ku Repu­bli­ke, mini­stri­ma i čla­no­vi­ma voj­ske i poli­ci­je ukrat­ko pred­sta­vi zakon­ski i ustav­ni pore­dak Repu­bli­ke, i činje­ni­ce i okol­no­sti koje su opi­sa­ne u čla­no­vi­ma 5 do 12, vide­ti gore;

Dru­go: Da se tako skre­ne pažnja svi­ma, da je, po pri­ro­di nji­ho­vih odgo­vor­no­sti, nji­ho­ve zakle­tve date na Ustav i zako­ne zemlje, i u slu­ča­ju mini­sta­ra, po pri­ro­di insti­tu­ci­ja čiji su viso­ki funk­ci­o­ne­ri i nje­ga čije su ime pri­zva­li po pre­u­zi­ma­nju dužno­sti, nji­ho­va dužnost da odmah one­mo­gu­će sva ovde pome­nu­ta deša­va­nja koja krše Ustav i zako­ne zemlje, sa ciljem vra­ća­nja zemlje na put zako­na i osi­gu­ra­nja ustav­nog poret­ka naše naci­je i neop­hod­ne demo­krat­skog suži­vo­ta među Čileancima;

Tre­će: Da obzna­ne da li bi, ako se to čini, pri­su­stvo tih mini­sta­ra u vla­di dalo kori­sti Repu­bli­ci. U suprot­nom, to je opa­sno ugro­ža­va­nje naci­o­nal­nog i pro­fe­si­o­nal­nog karak­te­ra voj­ske i poli­ci­je, otvo­re­no se suprot­sta­vlja­ju­ći čla­nu 22 Usta­va i ozbilj­no reme­te­ći ugled tih insti­tu­ci­ja; i

Četvr­to: Da pre­ne­su ovaj dogo­vor Nje­go­voj ekse­len­ci­ji Pred­sed­ni­ku Repu­bli­ke, i mini­stri­ma eko­no­mi­je, naci­o­nal­ne odbra­ne, jav­nih rado­va i trans­por­ta, i zemlje i kolonizacije.

Komen­tar: Ovo je pot­pun tekst rezo­lu­ci­je koju je čile­an­ski Pred­stav­nič­ki dom odo­brio sa 81 gla­som nasu­prot 47, 22 avgu­sta 1973. Rezo­lu­ci­ja sadr­ži listu povre­da zakon­skih i ustav­nih odred­bi od stra­ne mark­si­stič­ke vla­de Pred­sed­ni­ka Sal­va­do­ra Aljen­dea. U nemo­guć­stvu spro­vo­đe­nja pro­ce­du­re impič­men­ta sadr­ža­ne u Usta­vu, ona “daje na uvid” voj­sci, pored osta­lih vla­sti, ovaj “težak ras­pad ustav­nog i zakon­skog poret­ka Repu­bli­ke.” Isto tako, ona ih “pod­se­ća da je, po pri­ro­di nji­ho­vih odgo­vor­no­sti, nji­ho­ve zakle­tve na Ustav i zako­ne zemlje… nji­ho­va dužnost da odmah one­mo­gu­će sva ovde pome­nu­ta deša­va­nja koja krše Ustav i zako­ne zemlje.” Posle ovog pozi­va na “tre­nut­nu” akci­ju od ekvi­va­len­ta Pred­stav­nič­kog doma SAD ili Donjeg doma Velik Bri­ta­ni­je, čile­an­ska voj­ska, vođe­na od armij­skog koman­dan­ta gene­ra­la Augu­sta Pino­čea je, 11 sep­tem­bra 1973 – samo 18 dana posle pozi­va , odlu­či­la da i Pred­sed­ni­ka, optu­že­nog za krše­nje čile­an­skog Usta­va, sklo­ni sa vla­sti. Kao što je rekao Ben­dža­min Fran­klin: “Otpor tira­ni­ma je poslu­šnost Bogu.”

Pre­vod: Andre­ja Vražalić