Izveštaj o stanju nacije

(Govor je odr­zan u pred­stav­nič­kom domu Kon­gre­sa 20. janu­a­ra 2004.)

Gospo­di­ne pred­se­da­va­ju­ći, pod­pred­sed­ni­če Čej­ni, čla­no­vi Kon­gre­sa, uva­že­ni gosti i dra­gi sugra­đa­ni: Ove veče­ri Ame­ri­ka je naci­ja koja se nala­zi pred naj­ve­ćim oba­ve­za­ma. I mi im ide­mo ususret.

U ovom tre­nut­ku, sto­ti­ne i sto­ti­ne ame­rič­kih slu­žbe­ni­ka i slu­žbe­ni­ca rade širom sve­ta u bor­bi pro­tiv tero­ra. Dono­se­ći nadu potla­če­ni­ma i pri­vo­de­či nasil­ni­ke prav­di, oni Ame­ri­ku čine sigur­ni­jom zemljom. (Apla­uz)

Sva­kog dana oso­blje pra­vo­su­đa i oba­ve­štaj­ni ofi­ci­ri pro­ve­ra­va­ju tero­ri­stič­ke pret­nje; ana­li­ti­ča­ri ana­li­zi­ra­ju liste avi­on­skih put­ni­ka; lju­di i žene iz našeg novo­o­sno­va­nog Mini­star­stva unu­tra­šnje bezbed­no­sti patro­li­ra­ju našim oba­la­ma i gra­ni­ca­ma. I nji­ho­va bud­nost šti­ti Ame­ri­ku. (Apla­uz)

Ame­ri­kan­ci su još jed­nom poka­za­li da su naj­vred­ni­ji narod na sve­tu. Ame­rič­ka eko­no­mi­ja je sve jača. Pore­sko ras­te­re­će­nje koje ste usvo­ji­li dej­stvu­je u prak­si. (Ova­ci­je) (…)

Zajed­nič­ki smo se suo­či­li sa ozbilj­nim iza­zo­vi­ma, i sada smo suo­če­ni sa izbo­rom: Može­mo da nasta­vi­mo dalje sa pove­re­njem i odluč­no­šću, ili može­mo da se vra­ti­mo opa­snoj ilu­zi­ji da tero­ri­sti ne kuju zave­re i da lupe­ški reži­mi ne pred­sta­vlja­ju pret­nju za nas. (…)

Nismo pre­šli čitav ovaj put — kroz tra­ge­di­ju, isku­še­nje i rat — samo da bismo se spo­ta­kli i osta­vi­li posao nedo­vr­še­nim. Ame­ri­kan­ci su se uzdi­gi do svog isto­rij­skog zadat­ka, i to isto oče­ku­ju i od nas. Svo­jim napo­ri­ma, pre­ga­la­štvom i svo­jim karak­te­rom, ame­rič­ki narod poka­zu­je da je sta­nje naše naci­je polo­že­no na pou­zda­nim i čvr­stim teme­lji­ma. (Apla­uz)

Naša naj­ve­ća odgo­vor­nost jeste aktiv­na odbra­na ame­rič­kog naro­da. Pro­šlo je dva­de­se­to­sam mese­ci od 11. sep­tem­bra 2001. — pre­ko dve godi­ne bez napa­da na ame­rič­kom tlu. I u isku­še­nju smo da pove­ru­je­mo da je opa­snost pro­šla. Ta nada je razu­mlji­va, ute­šna — i lažna. Ubi­ja­nje je nasta­vlje­no na Bali­ju, u Dža­kar­ti, Kaza­blan­ci, Rija­du, Mom­ba­si, Jeru­sa­li­mu, Istam­bu­lu i u Bag­da­du. Tero­ri­sti nasta­vlja­ju da kuju zave­re pro­tiv Ame­ri­ke i civi­li­zo­va­nog sve­ta. I uz našu odluč­nost i hra­brost ova opa­snost će biti otklo­nje­na. (Apla­uz)

U samim Sje­di­nje­nim Drža­va­ma, gde je rat i zapo­čet, mi mora­mo da našoj unu­tra­šnjoj bezbed­no­sti i pra­vo­sud­nim orga­ni­ma pru­ži­mo sva sred­stva da bi nas odbra­ni­li. A jed­no od ovih ključ­nih sred­sta­va je Patri­ot­ski zakon koji omo­gu­ću­je save­znim pra­vo­sud­nim orga­ni­ma bolju distri­bu­ci­ju infor­ma­ci­ja radi pra­će­nja tero­ri­sta, ras­krin­ka­va­nja nji­ho­vih ćeli­ja i spre­ča­va­nja nji­ho­vih napa­da. Godi­na­ma smo kori­sti­li slič­ne mere radi hva­ta­nja kri­jum­ča­ra i pro­da­va­ca dro­ge. Ako su ovi meto­di dobri za hva­ta­nje kri­mi­na­la­ca, oni su još važni­ji za hva­ta­nje terorista.

Ključ­nim sta­vo­vi­ma Patri­ot­skog zako­na sle­de­će godi­ne isti­če rok. (Apla­uz) Tero­ri­stič­ka pret­nja neće nesta­ti u tom peri­o­du. (Apla­uz) Našim pra­vo­sud­nim orga­ni­ma je potreb­na ova vital­ni zakon da bi zašti­ti­li naše gra­đa­ne. Tre­ba da obno­vi­te Patri­ot­ski zakon. (Apla­uz)

Ame­ri­ka je u ofan­zi­vi pro­tiv tero­ri­sta koji su zapo­če­li ovaj rat. Pro­šlog mar­ta Halid Šeik Moha­med, glav­ni mozak 11. sep­tem­bra, uhap­si­le su vla­sti Sje­di­nje­nih Drža­va i Paki­sta­na. Pro­šlog 11. avgu­sta uhva­ćen je tero­ri­sta Ham­ba­li, koji je bio ključ­ni igrač u napa­du na Indo­ne­zi­ju u kojem je ubi­je­no pre­ko 200 lju­di. Pro­go­ni­mo al Kai­du širom sve­ta, i sko­ro dve tre­ći­ne nji­ho­vih pozna­tih vođa je uhva­će­no ili ubi­je­no. Hilja­de veo­ma veštih i obu­če­nih voj­ni­ka nala­ze se u pote­ri, pro­go­ne­ći pre­o­sta­le ubi­ce koje se kri­ju po gra­do­vi­ma i peći­na­ma, i mi ćemo te tero­ri­ste, jed­nog po jed­nog, pri­ve­sti prav­di. (Apla­uz)

Kao deo ofan­zi­ve pro­tiv tero­ra, mi se tako­đe suprot­sta­vlja­mo reži­mi­ma koji skri­va­ju i podr­ža­va­ju tero­ri­ste i koji ih mogu sna­bde­ti nukle­ar­nim, hemij­skim ili bio­lo­škim oruž­jem. Sje­di­nje­ne Drža­ve i naši save­zni­ci su odluč­ni. Mi odbi­ja­mo da živi­mo u sen­ci ove kraj­nje opa­sno­sti. (Ova­ci­je)

Prvi koji su ose­ti­li našu odluč­nost bili su Tali­ba­ni, koji su od Avga­ni­sta­na napra­vi­li glav­nim poli­go­nom za uve­žba­va­nje ubi­ca iz al Kai­de. Od ovog mese­ca ta zemlja ima ustav, garan­ci­ju za slo­bod­ne izbo­re i punu par­ti­ci­pa­ci­ju žena. Biznis je kre­nuo, uspo­sta­vlje­ni su cen­tri za zdrav­stve­nu zašti­tu, a avga­ni­stan­ske devoj­či­ce i deča­ci pono­vo idu u ško­lu. Uz pomoć nove avga­ni­stan­ske armi­je, naša koa­li­ci­ja pred­vo­di oštru potra­gu za pre­ži­ve­lim čla­no­vi­ma Tali­ba­na i al Kai­de. Avga­ni­stan­ski muškar­ci i žene izgra­đu­ju slo­bod­nu i pono­snu naci­ju koja se bori pro­tiv tero­ra — i Ame­ri­ka je pono­sna što je nji­hov pri­ja­te­lj. (Apla­uz)

Otka­ko smo se zad­nji put sre­li u ovoj pro­sto­ri­ji, bor­be­ne sna­ge Sje­di­nje­nih Drža­va, Veli­ke Bri­ta­ni­je, Austra­li­je, Polj­ske i osta­lih zema­lja, spro­vo­de­ći u delo zahte­ve Uje­di­nje­nih naci­ja, okon­ča­li su vla­da­vi­nu Sada­ma Huse­i­na i oslo­bo­di­le irač­ki narod. (Ova­ci­je)

Nakon što smo slo­mi­li režim BAAS par­ti­je, suo­če­ni smo sa osta­ci­ma age­siv­nih Sada­mo­vih pri­sta­li­ca. Oni koji su pobe­gli iz bit­ke pred našim tru­pa­ma, sada su raštr­ka­ni i napa­da­ju iz sen­ke. Ove ubi­ce, koji­ma su se pri­dru­ži­li tero­ri­sti iz ino­stran­stva, pred­sta­vlja­ju ozbilj­nu, nepre­sta­nu pret­nju. Upr­kos tome, i u suko­bu s nji­ma ostva­ru­je­mo napre­dak. Neka­da sve­moć­ni gospo­dar Ira­ka pro­na­đen je u rupi, i sada dže­dži u zatvo­ru. (Ova­ci­je) Od 55 zva­nič­ni­ka biv­šeg reži­ma uhva­ti­li smo ili likvi­di­ra­li 45. Naše sna­ge su u napre­do­va­nju, oba­vlja­ju­ći 1600 patro­la dnev­no i vrše­ći nedelj­no u pro­se­ku 180 pre­pa­da. Obra­ču­na­va­mo se sa ovim nit­ko­vi­ma sa istom onom odluč­no­šću sa kojom smo obra­ču­na­li sa zlo­či­nač­kim reži­mom Sada­ma Huse­i­na. (Apla­uz)

Posao izgrad­nje novog Ira­ka je težak, ali ispra­van. Ame­ri­ka je uvek bila volj­na da ura­di sve što je potreb­no za ono što je isprav­no. Pro­šlog janu­a­ra je jedi­ni zakon u Ira­ku pred­sta­vljao kapric jed­nog okrut­nog čove­ka. Danas naša koa­li­ci­ja radi zajed­no sa irač­kim Pre­la­znim save­tom na dono­še­nju osnov­nih zako­na, zajed­no sa pove­ljom o pra­vi­ma. Zajed­no sa Ira­ča­ni­ma i Uje­di­nje­nim naci­ja­ma radi­mo na pri­pre­mi za pre­nos punog suve­re­ni­te­ta Ira­ka do kra­ja juna.

Kako demo­kra­ti­ja bude uzi­ma­la kore­na u Ira­ku, nepri­ja­te­lji slo­bo­de ću radi­ti sve što je u nji­ho­voj moći da bi širi­li nasi­lje i strah. Oni poku­ša­va­ju da polju­lja­ju odluč­nost naše zemlje i naših pri­ja­te­lja, ali Sje­di­nje­ne Ame­rič­ke Drža­ve nikad neće biti zastra­še­ne od nit­ko­va i ubi­ca. (Apla­uz) Ubi­ce će biti pora­že­ne i irač­ki narod će žive­ti u slo­bo­di. (Ova­ci­je)

Iz mese­ca u mesec ira­ča­ni pre­u­zi­ma­ju sv više odgo­vor­no­sti za svo­ju sigur­no­sti i sop­stve­nu buduć­nost. I veče­ras ima­mo čast da pozdra­vi­mo jed­nog od naj­u­va­že­ni­jih irač­kih lide­ra, aktu­el­nog pred­sed­ni­ka irač­kog Pre­la­znog saqve­ta, Adna­na Pačačija.

Gospo­di­ne, Ame­ri­ka je uz Vas i irač­ki narod dok izgra­đu­je­te slo­bod­nu i miro­lju­bi­vu naci­ju. (Apla­uz)

Zahva­lju­ju­ći ame­rič­kom vođ­stvu i odluč­no­sti svet se menja nabo­lje. Pro­šlog mese­ca je vođa Libi­je dobro­volj­no pri­stao da obe­lo­da­ni i demon­ti­ra sve oruž­je za masov­no uni­šte­nje koje pose­du­je nje­gov režim, uklju­ču­ju­ći i pro­je­kat obo­ga­ći­va­nja ura­ni­ju­ma za nukle­ar­no oruž­je. Pukov­nik Gada­fi je isprav­no pro­ce­nio da će za nje­go­vu zemlju biti mno­go bolje i da će biti mno­go sigur­ni­ja bez oruž­ja za masov­no uni­šte­nje. (Apla­uz)

Devet mese­ci inten­ziv­nih pre­go­vo­ra koje su vodi­le Sje­di­nje­ne Drža­ve i Veli­ka Bri­ta­nij­sa sa Libi­jom dalo je rezul­ta­te koje nije uspe­lo da da 12 godi­na diplo­ma­ti­je sa Ira­kom. Da bi diplo­ma­ti­ja dala rezul­ta­te, reči mora­ju ima­ti kre­di­bi­li­tet, a danas niko ne može sum­nja­ti u ono što kaže Ame­ri­ka. (Ova­ci­je)

Razli­či­te pret­nje zahte­va­ju razli­či­te stra­te­gi­je. Zajed­no sa drža­va­ma iz regi­o­na insi­sti­ra­mo da Sever­na Kore­ja uni­šti svoj nukle­ar­ni pro­gram. Ame­ri­ka i među­na­rod­na zajed­ni­ca zahte­va­ju od Ira­na da se suo­či sa svo­jim oba­ve­za­ma i ne razvi­ja nukle­ar­no oruž­je. Ame­ri­ka je posve­će­na tome da naj­o­pa­sni­je oruž­je na sve­tu drži poda­lje od ruku naj­o­pa­sni­jih reži­ma. (Apla­uz)

Kada sam 20. sep­tem­bra iza­šao pred ovu govor­ni­cu, poneo sam sa sobom šap­ku pogi­nu­log poli­caj­ca, moj pod­set­nik na živo­te koji su se uga­si­li, i na zada­tak koji se nije uga­sio. Uve­ra­vam vas i sve Ame­ri­kan­ce u moju pot­pu­nu posve­će­nost da osi­gu­ra­mo našu drža­vu i pora­zi­mo naše nepri­ja­te­lje. Ovj zavet, dat od stra­ne jed­nog čove­ka, podr­ža­li su mno­gi ljudi.

Vi u Kon­gre­su obez­be­di­li ste izvo­re za našu odbra­nu i gla­sa­li ste za tešku odlu­ku o ratu i miru. Naši naj­bli­ži save­zni­ci su osta­li nepo­ko­le­blji­vi. Ame­rič­ka oba­ve­štaj­na slu­žba i diplo­ma­ti­ja radi­li su izvan­red­no i neu­mor­no. Muškar­ci i žene u ame­rič­koj voj­sci pre­u­ze­li su na sebe naj­te­žu dužnost. Nji­ho­vu vešti­nu i hra­brost smo vide­li u oklop­nim vozi­li­ma i ponoć­nim pre­pa­di­ma, i u usa­mlje­nim sati­ma na stra­ži. Rado­va­li smo se kada bi se vra­ti­li i ose­ća­li tugu kada bismo neko­ga od njih izgu­bi­li. Imao sam čast da upo­znam naše ofi­ci­re i ofi­cir­ke u mno­gim voj­nim baza­ma, od nosa­ča avi­o­na na Paci­fi­ku do men­ze u Bagdadu.

Mno­ge naše tru­pe nas slu­ša­ju veče­ras. Želim da vi i vaše poro­di­ce zna­te: Ame­ri­ka se pono­si sa vama. Moja admi­ni­stra­ci­ja i ovaj Kon­gres obez­be­di­će vam sva sred­stva koja su vam potreb­na da se bori­te i pobe­di­te u ratu pro­tiv tero­ra. (Ova­ci­je)

Znam da se mno­gi lju­di pita­ju da li je Ame­ri­ka uop­šte u ratu. Oni na tero­ri­zam gle­da­ju više kao na kri­mi­nal, pro­blem koji je reša­va u okvi­ru pra­vo­su­đa i optu­žni­ca. Nakon što je Svet­ski trgo­vin­ski cen­tar 1993. bio prvi put napad­nut neki kriv­ci su bili optu­že­ni, suđe­ni, osu­đe­ni i posla­ti u zatvor. Ali to nije reši­lo pro­blem. Tero­ri­sti su se i dalje uve­žba­va­li i kova­li zave­re u dru­gim zemlja­ma, i zacr­ta­va­li su si još ambi­ci­o­zni­je pla­no­ve. Posle hao­sa i poko­lja od 11. sep­tem­bra nije dovolj­nop da se našim nepri­ja­te­lji­ma suprot­sta­vi­mo prav­nim papi­ri­ma. Tero­ri­sti i oni koji ih podr­ža­va­ju obja­vi­li su rat Sje­di­nje­nim Drža­va­ma, i rat su i dobi­li. (Apla­uz)

Džordž V. Buš