Kad kažemo antifašizam, ne mislimo na komunizam

Anti­fa­ši­zam nije „bio odu­vek pre­vas­hod­no ide­o­lo­gi­ja", već upra­vo moral­ni i inte­lek­tu­al­ni stav. Dodao bih i etič­ki, civi­li­za­cij­ski odno­sno gra­đan­ski. Vi, gospo­di­ne Jan­ko­vi­ću misli­te suprot­no, da je anti­fa­ši­zam ide­o­lo­gi­ja. To je, po mom mišlje­nju, suštin­ska pogre­šna pre­mi­sa koja Vas je dove­la do netač­nog zaključ­ka da su u Novom Sadu mar­ši­ra­le dve gru­pe ekstre­mi­sta, naci­stič­kih i komu­ni­stič­kih, a da se ovim dru­gi­ma pri­dru­žlo „neko­li­ko važnih lič­no­sti iz libe­ral­nog i pro­za­pad­nog dela srp­ske poli­tič­ke sce­ne". No o Novom Sadu nešto kasni­je, prvo ono što je važnije…

Tvrd­nja da je komu­ni­sta onaj ko anti­fa­ši­zam sma­tra moral­nim i inte­lek­tu­al­nim sta­vom, napro­sto nije tač­na i jedi­no je komu­ni­stič­kom uhu mila. Niti se to može doka­zi­va­ti, ina­če isprav­nim sta­vom, da „libe­ra­li­zmu i demo­kra­ti­ji oda­nim lju­di­ma, komu­ni­zam i faši­zam su bili dva tota­li­tar­na čudo­vi­šta — bli­zan­ca, a ne prin­ci­pi­jel­ne alter­na­ti­ve". Jer naj­ve­ća libe­ral­na demo­kra­ti­ja, ame­rič­ka, bila je i osta­la, nosi­lac anti­fa­ši­stič­ke bor­be, a uje­di­nje­na Evro­pa nasta­la je na anti­fa­ši­zmu kao osnov­noj vred­no­sti. A vred­no­sti nisu ide­o­lo­gi­ja već upra­vo moral­ni, etič­ki i civi­li­za­cij­ski stav. To narav­no nika­ko ne zna­či da tako shva­ćen anti­fa­ši­zam „impli­ci­ra da Sta­lji­nov Sovjet­ski Savez spa­da u istu rubri­ku sa zapad­nim libe­ral­nim demo­kra­ti­ja­ma, samo zato što je uče­stvo­vao u pobe­di nad Hitle­rom". Jer po toj logi­ci i Čer­čil je bio komu­ni­sta. Nje­go­va izja­va iz 1941. para­fra­zi­ram — pro­tiv Hitle­ra i sa crnim đavo­lom (Sta­lji­nom) — i poto­nja rat­na prak­sa samo je dokaz šta su, u odre­đe­nom isto­rij­skom tre­nut­ku, pri­o­ri­te­ti neko­ga ko iskre­no veru­je u libe­ral­nu demo­kra­ti­ju. Zbog libe­ral­ne demo­kra­ti­je. Baš kao što je to bio i Hlad­ni rat. Odbra­na libe­ral­ne demo­kra­ti­je od doju­če­ra­šnjih anti­fa­ši­stič­kih, ali tota­li­tar­nih save­zni­ka. Dakle anti­fa­ši­zam nije komu­ni­stič­ka već gra­đan­ska vred­nost. Veći­na anti­fa­ši­sta nisu bili komu­ni­sti, niti su to danas. Da li bi komu­ni­sti posta­li anti­fa­ši­sti da je Hitler pošto­vao spo­ra­zum Molo­tov — Riben­trop? Vero­vat­no ne bi. Da li to zna­či da komu­ni­sti­ma tre­ba da ospo­ri­mo anti­fa­ši­stič­ka opre­de­lje­nja? Defi­ni­tiv­no ne, jer je nihov dopri­nos bor­bi pro­tiv faši­zma nespor­na isto­rij­ska činje­ni­ca. Da li bi oni, bar u Srbi­ji, žele­li da zadr­že mono­pol na anti­fa­ši­zam? Sva­ka­ko da. Da li Vaš tekst može da im pomog­ne u tim napo­ri­ma? Naža­lost, da. Sre­ćom tog komu­ni­zma više nema, jer je čak i komu­ni­stič­ki ofi­cir JNA, haški optu­že­nik Rat­ko Mla­dić, odav­no postao naci­o­nal — komu­ni­sta ili „anti­ko­mu­ni­sta". U Bosni bi rekli „ćet­nik". Zato Vaš tekst ima poru­ku koju, sigu­ran sam, niste žele­li da poša­lje­te. On podu­pi­re sta­vo­ve srp­skih neo­fa­ši­sta, koji svoj „anti­ko­mu­ni­zam" izjed­nja­ča­va­ju sa anti-anti­fa­ši­zmom. Dakle sa faši­zmom. Osta­vi­te g. Jan­ko­vi­ću takav anti­ko­mu­ni­zam biv­šim komu­ni­sti­ma, jer Vi to niste. Sasvim je dovolj­no što ste liberal.

A u Novom Sadu oči­to niste bili. Jer to nije bio komu­ni­stič­ki već gra­đan­ski skup. Nisu ga orga­ni­zo­va­le par­ti­je već civil­no dru­štvo. Otud nije bilo zasta­va LDP‑a, ali je bilo sto­ti­nu zasta­va Voj­vo­di­ne i Srbi­je. Među nji­ma i dve crve­ne, komu­ni­stič­ke, i dve crve­no-crne, anar­hi­stič­ke. I anar­hi­stič­ki (komu­ni­stič­ki, stlji­ni­stič­ki, musli­man­sko-fun­da­men­ta­li­stič­ki, anti­glo­ba­li­stič­ki — pre­cr­taj­te nepo­treb­no) trans­pa­rent NATO + EU = sva­sti­ka. Ina­če već viđen neko­li­ko puta rani­je. Da li je napra­vljen u istoj kan­ce­la­ri­ji gde i firer Davi­do­vić ili je u pita­nju iskre­no uve­re­nje, manje je bit­no. A sva­ka­ko da nije pri­jat­no naći sa u takvom dru­štvu, ali mi libe­ra­li to može­mo da istr­pi­mo. Zbog libe­rel­ne demo­kra­ti­je, odno­sno budućnosti.

Bit­no je da li mi libe­ra­li misli­mo da našoj zemlji, u ovom tre­nut­ku, buduć­nost ugro­ža­va­ju komu­ni­sti ili fašisti?

Uve­ren sam da zna­te odgo­vor — da su to oni koji su pro­tiv novog siste­ma vred­no­sti. I da dobro zna­te kojih je među nji­ma danas više.

Zato sam sigu­ran da ćemo se ubr­zo naći na istom poslu.

Zoran Osto­jić