Put u slobodu

Zahvaljujući požrtvovanosti Hannes Gissurarson i njenog tima, okupili smo se ovde da uživamo u trodnevnoj raspravi i razmeni ideja na temu “Sloboda i svojina u XXI veku”. Dozvolite da vas ovom prilikom podsetim na cilj Društva Mont Pelerin. Osnovani smo da bismo očuvali i razvili klasični liberalizam kao živ sistem mišljenja. Zašto? Zato što od toga zavisi naša sloboda i sloboda naših potomaka.

Uprkos padu SSSR-a, uprkos vidljivom uspehu Tačerkinog i Reganovog vremena, uprkos širenju principa slobodnog tržišta na bivše komunistićke i tvrde socijalističke režime u Evrropi, Indiji i Kini, i uprkos brzoj integraciji svetske ekonomije, mi se još uvek nalazimo na putu u ropstvo. Ovo može da izgleda kao paradoks, ali, uprkos tome što je socijalizam mrtav, Levijatan je i dalje živ. U stvari, njemu ide sasvim dobro jer ljudi još uvek veruju u etatistička, prinudna rešenja bilo kog problema koji se pojavi. Filozofija koja leži u osnovi socijalizma je takođe još uvek vitalna u mekšoj, razblaženoj verziji koju je razvila moderna levica.

Cilj Društva Mont Pelerin je da stvori intelekrualne argumente koji će razoriti današnja statistička rešenja i obezbediti ubedljive alternative. Neprijatelj se promenio. Osnivači našeg Društva su se 1947. borili protiv ortodoksnog komunizma, planiranja i kejnzijanstva. Hajek je u svom pozivnom pismu članovima osnivačke skupštine (1946) napisao da nas “dominantna verovanja i pograšna shvatanja sve više guraju u pravcu totalitarizma”. Ovde ću nabrojati nekoliko sadašnjih “dominantnih verovanja i pogrešnih shvatanja” koja nas još uvek guraju u istom pravcu:
  • Dobrovoljna razmena je nepravedna ukoliko se vrši među nejednakima. Svima nam je bliska ova optužba. Ona poroizlazi iz marksističke teorije eksploatacije i nalazimo je u temelju svih zakona koji štite slabe (zaposlene, zakupce, potrošače) a protiv jakih (šefova, zemljovlasnika, proizvođača). U svakom slučaju, nju je sada usvojila Evropska Unija da bi opravdala harmonizaciju zakona i regulativa na čitavom kontinentu. Sve kao treba da se ujednači u ime slobodnog protoka roba, usluga, kapitala i ljudi. Teško da se može naći perverzniji argument u prilog centralizacije i nestanka slobode.
  • Ukoliko verujete da je dobrovoljna razmena igra sa pozitivnom sumom, žrtva ste “lažne svest” ili naprosto naivni. To je oduvek bio standardni marksistički odgovor na nade koje ljudi polažu u svoj svakodnevni posao i u poboljšanje njihove situacije. Njih su nasamarili lukavi kapitalisti. Kako je lako obmanuti ljude u tome da su bili obmanuti! Nama u Društvu Mont Pelerin očigledno treba još psihologa.
  • Trgovina je eksploatatorska, naročito međunarodna trgovina, jer je to mesto gde nalazimo najveće korporacije kako cepaju zemlju uzduž i popreko.
  • Moderan život je prepun strahota, i pri tome ne mislim samo na terorizam kao takav. Imamo bolest ludih krava, ptičji grip, promene klime, nezaposlenost, starosni problem, o kojima moramo brinuti. Lista je beskonačna. I svaki put je odgovor – država, a Levijatan sa zadovoljstvom neguje ovo stanje straha. Mogli bismo da zasnujemo novu disciplinu pod nazivom “ekonomija straha”, sa svim lažnim rešenjima za nepostojeće probleme koji su stalno predmet rasprave.
  • U oblasti filozofije moramo se boriti protiv postmodernističkog relativizma, nihilizma, cinizma, hermeneutike, dekonstruktivizma – i njihovih suprotnosti: fundamentalizma, ekstremizma i apsolutizma. Ljudi traže etiku, a sve što dobijaju su opsenjujući pojmovi kolektivne društvene odgovornosti i socijalne pravde. Gde su naši moderni filozofi politike i morala? Nije dovoljno reći da je Adam Smit sve već rekao. Moramo osavremeniti njegove uvide i učiniti ih relevantnima.

Društvo Mont Pelerin predstavlja sigurno utočište za one koji deluju u ovim oblastima, za autore budućih velikih knjiga o klasičnom liberalizmu. Podsetiću vas da je Društvo Mont Pelerin akademska zajednica, klub koji čine mnoge individue koje se bave različitim disciplinama, nastojeći da razviju modernu filozofiju slobode za XXI vek. Kao što znate, naše Društvo nema stalno zaposleno osoblje, njime se upravlja na dobrovoljnoj osnovi, a njegovi sastanci se spontano organizuju na inicijativu njenih članova, pri čemu Upravni odbor tu nastoji samo da obezbedi razumnu geografsku ravnotežu i balans vremenskih intervala između sastanaka. Zahvaljujući ovim sastancima DMP nastavlja da svojim članovima nudi podsticaj za intelektualnu i filozofsku raspravu zajedno sa, da se poslužim srećno odabranim izrazom Maxa Hartwella, “prijateljstvom i prijatnim druženjem”.

Naš glavni dugoročni cilj je da na naše sastanke privlačimo mlade naučnike, nadajući se da će oni jednom postati učitelji liberalizma, pomažući nam da očuvamo vitalnom našu filozofiju slobode i da je dalje razvijamo. To činimo tako što im plaćamo troškove koje finansiramo iz članarina i velikodušnih donacija od fondacija koje nas podržavaju, pojedinaca, firmi i privatnih institucija. Oni su nam na tome iskreno zahvalni. Društvo Mont Pelerin nije usamljeno na putu u slobodu. Ništa nije savršeno, pa sigurno ni DMP. U prošlogodišnjem izdanju Newsletter-a sam vas zamolila da date vaše mišljenje o tome šta bi moglo da se uradi kako bi delovanje DMP postalo efikasnije. Ovom prilikom ponavljam istu ponudu. Trenutno sakupljam i vršim selekciju ideja za sastanak koji će se sledeće godine održati u Gvatemali. Društvo Mont Pelerin mora i u ovom novom veku ostati relevantan činilac i biti sposobno za bitku za slobodu.

_______________________________________________________________________________________________________
Viktorija Karzon-Prajs /Victoria Curzon-Price je direktor Evropskog instituta na Univerzitetu u Ženevi. Prevod: Borislav Ristić
_______________________________________________________________________________________________________