Sveet 2036.

Božić je 2036. godi­ne. Ruske tru­pe ula­ze u Var­ša­vu uz muzi­ku i baca­nje cve­ća. Kinom vla­da Par­ti­ja za Dru­štve­nu Prav­du, a kon­fe­ren­ci­jom Lati­no­a­me­rič­kih drža­va pre­se­da­va Čile. Na uli­ca­ma Detro­i­ta se vozi sve više i više novih mode­la hidro­gen­skih kola, a prva pri­vat­na sve­mir­ska agen­ci­ja vodi put­ni­ke u raz­gle­da­nje Mese­ca. Nere­di zbog hra­ne su izbi­li u Joha­nes­bur­gu (sta­ro ime za Man­de­la­vil). A bahre­in­ske sna­ge bezbed­no­sti su bile pri­mo­ra­ne da upo­tre­be silu da odvra­te izbe­gli­ce iz Sau­dij­ske Arabije…

Šta se to dogodilo?

Pri­ča poči­nje kra­jem 2004. Na izbo­ri­ma u SAD je pobe­dio Džon Keri, Demo­kra­ta. Tero­ri­stič­ki inci­den­ti su uče­sta­li i SAD su se pola­ko poče­le povla­či­ti iz Ira­ka. Povla­če­nje je dovr­še­no do kra­ja prvog Keri­je­vog man­da­ta, 2008. On je iza­bran i dru­gi put. Admi­ni­stra­ci­ja prad­sed­ni­ka Keri­ja je spro­ve­la mno­ge refor­me u obla­sti soci­jal­nog, pen­zi­o­nog i pore­skog siste­ma, koje su pri­bli­ži­le SAD Evrop­skoj Uni­ji. Zajed­no sa Evrop­skom komi­si­jom dogo­vo­rio je for­mi­ra­nje zajed­njic­ke evro-ame­ric­ke Cen­tral­ne ban­ke sa ciljem koor­di­na­ci­je i har­mo­ni­za­ci­je mone­tar­ne poli­ti­ke, pot­pu­no naci­o­na­li­zo­vao zdrav­stve­no osi­gu­ra­nje i pove­cao za tre­ci­nu pore­ze da bi ser­vi­si­rao drzav­ni pen­zi­o­ni sistem i pro­gra­me pomo­ci siro­ma­sni­ma i izvo­zno ori­jen­ti­sa­nom bizni­su. EU i SAD su zajed­nič­ki ulo­ži­le mili­jar­de dola­ra u pro­gram »pomoć za mir« u zemlje Bli­skog Isto­ka i Afri­ke, potvr­di­le pro­to­kol iz Kjo­ta, i zajed­nič­ki osu­di­le “Cara Vla­di­mi­ra” koji je dobio pra­vo da se kan­di­du­je po četvr­ti put i koji je spro­vo­dio bez­du­šne trži­šne refor­me, koje su uda­lja­va­le Rusi­ju od stan­dar­da EU, i suro­vu oku­pa­ci­ju Čeče­ni­je. Ruska eko­no­mi­ja je poče­la stre­lo­vi­to rasti, ali je to pri­pi­sa­no rastu cena naf­te. U jed­nom od svo­jih posled­njih pote­za, pred­sed­nik Putin je pri­va­ti­zo­vao trans-sibir­sku žele­znič­ku prugu.

I tada je pala bom­ba… na sep­tem­bar 2011.

Nukle­ar­na…

Nije pala bukval­no, pod­met­nu­ta je od tero­ri­sta iz Al-Kai­de. Kada su godi­na­ma posle otvo­re­ni arhi­vi Islam­ske Repu­bli­ke Iran, potvr­đe­ne su optu­žbe o kola­bo­ra­ci­ji Ira­na sa tero­ri­sti­ma. U sva­kom slu­ča­ju, Nju­jork je nestao. Cen­tar gra­da je spa­ljen u nukle­ar­noj eksplo­zi­ji, a peri­fe­ri­ja je napu­šte­na. Broj mrtvih je pro­ce­njen na 6 mili­o­na. Finan­sij­ski cen­tar sve­ta je nestao. Ame­rič­ka eko­no­mi­ja, koja je i ina­če ima­la pro­ble­ma, je uto­nu­la u depre­si­ju. Arap­ski svet je liko­vao. Pred­sed­nik Keri je pomi­njao pot­pu­no povla­če­nje sa Bli­skog Istoka.

Ali, ame­rič­ki narod nije pot­pu­no izgu­bio hra­brost. Na izbo­ri­ma 2012 je pobe­di­la pred­sed­ni­ca Kon­do­li­za Rajs, koja je pred­vo­di­la “Ter­mi­na­tor” admi­ni­stra­ci­ju. Njen prvi sarad­nik je bio držav­ni sekre­tar Arnold Švar­ce­ne­ger. “Crna Sonja” i “Konan” su pove­li Ame­ri­ku u bes­kom­pro­mi­sni rat pro­tiv tero­ri­zma, dok su isto­vre­me­no na doma­ćem fron­tu spro­ve­li žustre trži­šne refor­me, uki­da­ju­ći pro­gra­me oba­ve­znog osi­gu­ra­nja, soci­jal­ne i zdrav­stve­ne pomo­ći i obra­zo­va­nja, po uzo­ru na Vla­di­mi­ra Puti­na, auto­ra »Ruskog Čuda.« Glav­ni eko­nom­ski savet­ni­ci su im bili Hoze Pinje­ra, čile­an­ski Mini­star rada za vre­me gene­ra­la Pino­čea i Puti­nov savet­nik za refor­mu pen­zi­o­nog i soci­jal­nog sek­to­ra, zatim glav­ni eko­nom­ski stra­teg Puti­no­ve vla­de Andrej Ila­ri­o­nov i ame­rič­ki eko­no­mi­sti iz Insti­tu­ta Ludwig von Mises iz Ala­ba­me i Cato insti­tu­ta u Vašing­to­nu. Osim refor­mi obra­zo­va­nja i uki­da­nja držav­nog pen­zi­o­nog siste­ma, te nje­go­ve pri­va­ti­za­ci­je po čile­an­sko-ruskom mode­lu, ame­rič­ka vla­da je uki­nu­la sve cari­ne i van­ca­rin­ske bari­je­re, uki­nu­la Fede­ral­ne rezer­ve i vra­ti­la zla­to kao zako­ni­to sred­stvo pla­ca­nja i pri­va­ti­zo­va­la auto­pu­te­ve, reke i plov­ne kana­le. Veli­ki plus za eko­no­mi­ju je bio poče­tak eksplo­a­ti­sa­nja naft­nih rezer­vi na Alja­sci, koje je omo­gu­će­no uki­da­njem zabra­ne uve­de­ne na pri­ti­sak Grin­pi­sa. Ana­li­ti­ča­ri se sla­žu da to ne bi bilo mogu­će da nije otkri­ve­na veza Grin­pi­sa sa sau­dij­skim naft­nim kom­pa­ni­ja­ma, pre­ko pove­za­nih lica. Nakon 7 mese­ci, SAD su iza­šle iz depre­si­je. Od tada se nisu okretale.

Budu­ći da pre­dlog rezo­lu­ci­je, koja bi dava­la pra­vo SAD da uni­šti sve reži­me koji podr­ža­va­ju tero­ri­zam, nije pro­šao u UN, admi­ni­stra­ci­ja pred­sed­ni­ce Rajs je napu­sti­la Ujed­nje­ne Naci­je. Držav­ni sekre­tar je to krat­ko pro­ko­men­ta­ri­sao: “I won't be back.”

Taj potez je doče­kan s šokom i neve­ri­com. Kina je poku­ša­la da isko­ri­sti situ­a­ci­ju i voj­no zau­zme Taj­van. Ame­rič­ka admi­ni­stra­ci­ja je odmah odgo­vo­ri­la upo­tre­bom Paci­fič­ke flo­te, koja je, uz gubit­ke, zau­sta­vi­la kine­ski napad, uz inva­zi­ju na Sever­nu Kore­ju, za koju se sum­nja­lo da pro­i­zvo­di nukle­ar­no oruž­je. Nasta­la je pret­nja nukle­ar­nim ratom, ali se admi­ni­stra­ci­ja nije povu­kla. Kina je optu­ži­la “ban­dit­ske ele­men­te” unu­tar vla­sti za iza­zi­va­nje inci­den­ta sa SAD, i negi­ra­la bilo kakvu name­ru da oku­pi­ra Taj­van. Kraj inci­den­ta je obe­le­ži­la čist­ka unu­tar komu­ni­stič­ke par­ti­je i porast nepo­pu­lar­no­sti reži­ma, koji je bio pri­nu­đen da započ­ne demo­krat­ske reforme.

SAD su tada ima­le malo save­zni­ka, ali je pred­sed­ni­ca Rajs, koja je tri godi­ne zare­dom biva­la pro­gla­še­na za naj­sek­si­pil­ni­ju ženu sve­ta, nasta­vi­la sa svo­jim pro­gra­mom uni­šte­nja tero­ri­sti­čih reži­ma. Posle oku­pa­ci­je Suda­na i hap­še­nja nje­go­ve vla­de 2113, SAD su se usme­ri­le na Iran i Siri­ju. Pred­sed­nik Bašar El Asad je odmah kapi­tu­li­rao, suo­čen s pret­njom iz Izra­e­la i Tur­ske, čija je voj­ska pohap­si­la i stre­lja­la sve isla­mi­stič­ke vođe. Iran je zapre­tio upo­tre­bom nukle­ar­ne bom­be, ali to je bila pra­zna pret­nja, jer je IAF (Izra­e­li Air For­ce) 2009. uni­štio sva nukle­ar­na postro­je­nja u Ira­nu. Bom­ba koju su dobi­li tero­ri­sti je, u stva­ri, bila pro­i­zve­de­na u Sever­noj Kore­ji, a Iran je bio samo posred­nik. Iako su UN i EU (iz koje su 2113 istu­pi­le Irska, Bri­ta­ni­ja i Esto­ni­ja) naj­o­štri­je osu­di­le ame­rič­ku pret­nju suve­re­nom Ira­nu, to nije odvra­ti­lo pred­sed­ni­cu Rajs. O nje­nom karak­te­ru naj­bo­lje sve­do­či sle­de­ća pri­ča: kada ju je novi­nar Le Mon­da pitao kako se ose­ća kao prva žena i crn­ki­nja kao pred­sed­ni­ca SAD, ona je uzvra­ti­la: “Oh, you must be anot­her dum­bass commie!”

Iran je oku­pi­ran 2114, uz krva­vo osva­ja­nje Tehe­ra­na tokom jese­ni. Vođi teo­kra­ti­je su uhap­še­ni i, po krat­kom postup­ku, stre­lja­ni, a ame­rič­ke tru­pe su pre­da­le zemlju šahu Rezi Pahla­vi­ju II, koji je uspo­sta­vio čvr­sto­ru­ka­šku vlast, po ugle­du na Irak i Tur­sku. Tako je samo pre­o­sta­la Sau­dij­ska Ara­bi­ja, koju su još od 2112 sve ame­rič­ke naft­ne kom­pa­ni­je samo­i­ni­ci­ja­tiv­no boj­ko­to­va­le. Dra­sti­čan pad cene naf­te, usled eksplo­a­ti­sa­nja nala­zi­šta na Alja­sci i sve većeg kori­šće­nja nukle­ar­ne ener­gi­je, doveo je do pada pri­ho­da i moći kra­ljev­ske kuće. Naft­ni kar­tel OPEC se ras­pao. Svi osim vene­cu­e­lan­skog pred­sed­ni­ka Čave­za su se slo­zi­li da u novo­na­sta­lim okol­no­sti­ma nema nika­kvog smi­sla dalje odr­za­va­ti tu orga­ni­za­ci­ju. U samoj Ara­bi­ji došlo je do sve većih pro­te­sta popu­la­ci­je koji su, na kra­ju, dove­li do otvo­re­nog gra­đan­skog rata. Izra­el je, upr­kos pro­te­sti­ma, 2006. dovr­šio ogra­du pre­ma Pale­stin­ci­ma, koji sada sto­je u redo­vi­ma mole­ći da budu pri­mlje­ni nazad. Od tada bi bilo spo­ra­dič­nih napa­da na gra­đa­ne ili voj­sku SAD, ali je Ame­ri­ka suro­vo odgo­va­ra­la na sve pro­vo­ka­ci­je. Danas, 2036. Bli­ski Istok je moza­ik dik­ta­tu­ra i bede, sa povre­me­nim sve­tlim tač­ka­ma izme­đu; Kuvajt, Bahre­in, Katar, i narav­no Izra­el. Oni su save­zni­ci i uži­va­ju zašti­tu SAD.

Latin­ska Ame­ri­ka je ušla u peri­od ume­re­nog rasta, sa Čile­om i Kubom kao pred­vod­ni­ci­ma. Kastro je umro 2012, a masa je ras­tr­gla nje­go­vog nasled­ni­ka kada je obe­ćao nasta­vak po sta­rom. Spro­ve­de­ne su trži­šne i poli­tič­ke refor­me, tako da je Kuba danas sve­tla tač­ka regi­o­na. Naža­lost, soci­jal­na dema­go­gi­ja i poli­ti­ke po uzo­ru na evrop­ske pre­o­vla­đu­ju u Bra­zi­lu i Argen­ti­ni, koji se stal­no žale na eksplo­a­ta­ci­ju koju spro­vo­de Čile i SAD. Bra­zil je poku­šao da naci­o­na­li­zu­je ame­rič­ku imo­vi­nu, ali pret­nja voj­nom inter­ven­ci­jom ga je spre­či­la u tome…

Mrač­ni kon­ti­nent je u hao­su, stag­na­ci­ji i bedi. Jedi­na sve­tla tač­ka je Egi­pat, kojim i dalje vla­da voj­ska, koju nao­ru­za­va­ju Rusi i Ame­ri­kan­ci, a eko­nom­sku poli­ti­ku vodi civil­no ode­lje­nje Gene­ral­sta­ba uz teh­nic­ku asi­sten­ci­ju ekspe­ra­ta sa uni­ver­zi­te­ta Geor­ge Mason i Lenjin­grad­skog Gosu­dar­stve­nog uni­ver­zi­te­ta… Hor­de izbe­gli­ca hrle ka nje­go­vim gra­ni­ca­ma i “obe­ća­noj zemlji.” Južna Afri­ka, za koju se neka­da vero­va­lo da će posta­ti tak­mac Kana­di ili Austra­li­ji, je sada “a black, black hole” po reči­ma držav­nog sekre­ta­ra A. Švarcenegera.

Kina je ima­la svo­je prve više­stra­nač­ke izbo­re 2020. godi­ne. Pobe­du je odne­la Demo­krat­ska Par­ti­ja, ali od 2024, sve izbo­re je dobi­la Par­ti­ja za Dru­štve­nu Prav­du, ili refor­mi­sa­ni komu­ni­sti. 2034. je pro­sla­vlje­no uje­di­nje­nje sa Taj­va­nom, a 2035. je pro­i­zvod po gla­vi sta­nov­ni­ka dosti­gao Evrop­ski. Dale­ko­i­stoč­na sfe­ra pro­spe­ri­te­ta (Kina, Japan, Kore­ja, Sin­ga­pur, Male­zi­ja…) danas ima naj­br­ži pri­vred­ni rast kao regi­on, posle Rusi­je, i narav­no, SAD.

Evrop­ska Uni­ja je kre­nu­la putem fede­ra­li­za­ci­je 1992, sa ugo­vo­rom u Mastrih­tu. Među­tim, uvo­đe­nje zajed­nič­ke valu­te je raz­ot­kri­lo pro­ble­me unu­tar Uni­je. U godi­na­ma od 2002–2005 vla­da Nemač­ke je poku­ša­la da spro­ve­de pro­tr­ži­šne refor­me. Taj poku­šaj je spre­čen od koa­li­ci­je sin­di­ka­ta, zele­nih i “Par­ti­je Pra­vih Soci­ja­li­sta.” Kan­ce­lar Šre­der je obo­ren 2005, a na nje­go­vo mesto je stu­pio kan­ce­lar Joška Fišer, vođa sve jače stran­ke zele­nih, u koa­li­ci­ji sa soci­jal­de­mo­krat­skim disi­den­tom Oska­rom Lafon­te­nom, koji je optu­zio Šre­de­ra za izda­ju “evrop­skog soci­jal­nog mode­la". Zajed­no sa pred­sed­ni­kom Keri­jem, vla­sti Nemač­ke i Fran­cu­ske su kre­nu­le u spro­vo­đe­nje agen­de iz Kjo­ta. Među­tim, dogo­di­li su se potre­si unu­tar Uni­je. Irska, Bri­ta­ni­ja, Esto­ni­ja i Litva­ni­ja su odbi­le da spro­vo­de pore­sku har­mo­ni­za­ci­ju i kapi­tal je počeo beža­ti u te zemlje. Prak­sa “soci­jal­nog dam­pin­ga” je sve oštri­je osu­đi­va­na­na od nji­ho­vih part­ne­ra iz EU. Sukob je kul­mi­ni­rao 2113, povo­dom podr­ške SAD. Fran­cu­ska, Nemač­ka i Ita­li­ja su isko­ri­sti­le povolj­nu pri­li­ku i izba­ci­le Irsku, Esto­ni­ju i Litva­ni­ju iz EU, dok je Bri­ta­ni­ja sama istupila.

Upr­kos izba­ci­va­nju, eko­no­mi­je ovih drža­va su nasta­vi­le rasti, a Esto­ni­ja je zaklju­či­la bezbed­no­sni spo­ra­zum sa Rusi­jom, u zame­nu za pri­zna­va­nje punih pra­va ruskoj manjini.

Ozbilj­ni pro­ble­mi su nastu­pi­li 2028, kada je doho­dak po gla­vi Rusa pre­te­kao doho­dak Evro­plja­na. Istoč­ni blok (Polj­ska, Češka, Mađar­ska, Slo­vač­ka, Rumu­ni­ja, Bugar­ska), je zahte­vao veću slo­bo­du unu­tra­šnjeg trži­šta rada i uki­da­nje pore­ske har­mo­ni­za­ci­je. Zapad­ni blok (Nemač­ka, Fran­cu­ska, Ita­li­ja, Špa­ni­ja) je to odbi­jao, iz stra­ha od svog osi­ro­ma­še­nja. Pred­sed­nik Uni­je Havi­jer Sola­na je zapre­tio nepo­slu­šnim čla­no­vi­ma da će biti silom pri­mo­ra­ni da poštu­ju odlu­ke Pred­sed­ni­ka i vla­de Uni­je. Čla­no­vi istoč­nog blo­ka su na to odgo­vo­ri­li pro­gla­še­njem sece­si­je i stva­ra­njem Var­šav­ske Kon­fe­de­ra­ci­je 2035. Voj­ska Uni­je je ušla na teri­to­ri­ju kon­fe­de­ra­ci­je. SAD su pro­te­sto­va­le, ali one još od 2013 (kada su pro­te­ra­ne), nema­ju bazu na evrop­skom tlu. Ruski pred­sed­nik je pro­te­sto­vao, ali je odbio da se ume­ša, poštu­ju­ći »Puti­no­vu Dok­tri­nu« o neme­ša­nju u evrop­ske unu­tra­šnje poslove.

Tru­pe Uni­je su pora­zi­le Polja­ke i oku­pi­ra­le Var­ša­vu. Polja­ci su uzvra­ti­li geril­skim napa­di­ma, i diplo­mat­skom akci­jom izbe­glič­ke Vla­de iz Moskve koja je upor­no tra­zi­la rusku pomoć. U maju pada Prag, ali u sep­tem­bru voj­ska Uni­je biva zau­sta­vlje­na u krva­vom suda­ru kod Bra­ti­sla­ve. Istoč­ni Evro­plja­ni svo­jom hra­bro­scu zado­bi­ja­ju sim­pa­ti­je sve­ta. Nji­hov heroj­ski otpor i ame­rič­ko urgi­ra­nje su na kra­ju uto­di­li plo­dom. Ruska voj­ska, refor­mi­sa­na 2010, je lako pora­zi­la sna­ge Uni­je i oslo­bo­di­la Var­ša­vu. Uni­ja je bila pri­mo­ra­na da pri­zna neza­vi­snost Kon­fe­de­ra­ci­je, koja je poče­la da spro­vo­di refor­me po uzo­ru na ruske…

Andre­ja Vra­ža­lić & Ivan Jan­ko­vić