Heroj ili hulja? Sećanje na Milovana Đilasa (1911-1995)

You may also like...

  • Galileo

    Uvazeni profesore Pejovicu, prva impresija nakon citanja je da nijeste objektivno sagledali cjelokupnu situaciju “naseg nesrecnog Balkana”. Uvazavam sto pisete iz emocija i sto ste sigurno u pravu sa vase strane gledista i Vaseg iskustva. Ali, ali… emocije postoje i kod drugih, razlicitih, onih koji su dozivjeli druga iskustva. Izgleda da se na Balkanu ne mogu drugacije rijesiti problemi bez ubijanja. To je strasno, svi se slazemo, ali stalno nam se isto dogadja. Zasto? Kompleksno pitanje koje zasluzuje naucno sagledavanje kroz izucavanje kulture. Dijelim Vase misljenje da se zlocinci ne smiju rehabilitovati, tu dijelimo isti stav. Ono sto je opasno i dje se razilazimo je sto Vi pokusavate da rehabilitujete cetnike, odnosno Pavla Djurisica. On je zlocinac, fasista! Procitajte njegov izvjestaj od 13.februara 1943. napisanog Drazi Mihailovicu! On je ubijao civile, nacionalne manjine, one razlicite. Nijednog zlocinca ne treba rehabilitovati. Potomci tih “razlicitih” takodje zive u Americi kao i Vi, siguran sam da ih mozete naci i cuti njihova iskustva. Pitam Vas: da li moze postojati trzisna ekonomija bez razlicitosti? Nasa nesreca je sto nikada nijesmo imali alternativu, komunisti su nosili pogresnu ideologiju koja je i stvorila fasizam, a cetnici ideologiju etnickog ciscenja (ideja srednjeg vijeka i borba za teritoriju). Nikada nijesmo imali toleranciju, nikada nijesmo imali protestante. Nadam se da danasnje vrijeme na Balkanu radja protestante, nove generacije koje ce uvazavati razlicitosti i koje ce afirmisati iste. U svakom slucaju hvala na “razlicitom pogledu”, uvijek je zadovoljstvo procitati vas tekst.

    • steve pejovich

      Ja izbegavam da plemisem sa citaocima mojih radova. Vas komentar je izuzetak. Moj clanak je o Djilasu i nista vise. Imam utisak da se na tom pitanju nismo razmimoisli. Medjutim, Vas komentar o Djurisicu zasluzuje odgovor. Vi niste komentarisali sto sam ja rekao vec sto mislite da sam hteo reci. Nidge u tom paragrafu nema ni jedne pozitivne ili negativne reci o Djurisicu a jos manje o cetnistvu. Rekao sam da je Djurisic isterao partizane iz Crne Gore i sprecio ih a se vrate za dve godine. To je cinjenica a ne pohvala Djurisica a jos manje rehabilitacija cetnistva. To je isto kao da sam rekao da je Hitler isterao Ruse iz Ukrajine i sprecio ih da se vrate za tri godine.Cista cinjenica. Pomenuo sam i spomenik Djurisicu na manastirskom imanju u Libertyville. To je isto tako cinjenica a ne pohvala ili rehabilitacija Djurisica. Da sam znao Vasu–a ne samo Vasu–reakciju ja bih objasnio da je spomenik podignut na privatnom imanju i da osobe koje su podigle smomenik nisu trebale dozvolu od americkih vlasti. Sto je cinjenica a ne pohvala.

      Da zavrsim, moj clanak je o Djilasu i nista vise.

      • Galileo

        Hvala na odgovoru i pojasnjenjima. Nekada se desi da ljudi drugacije razumiju stvari.

  • Ljubo Bakula

    Jugoslavenska vlast jako je bila pogođena Đilasovim knjigama jer je on rušio njihovu mitologiju, a posebno onu o Titu. Zato su poduzimali strašnu propagandu protiv njega. Angažirali su mnoge novinare, publiciste, dojučerašnje drugove da u tome sudjeluju. Posebno su to morali raditi bivši prijatelji da dokažu svoju ispravnost. Svašta je bilo dozvoljeno o njemu izmišljati, da je bio psihopat, sadist, da je osobno ubijao i mučio ljude… To je trajalo desetljećima i puno je tih laži preživjelo do danas. Npr. ovo o lijevim skretanjima! To je poluistina. A poluistine su inače najinteligentnije sredstvo u propagandi. Đilas je kraće vrijemebio glavni u CG i za to je vrijeme dao likvidirati nekoliko desetina, a ne nekoliko stotina protivnika svoje vlasti. Tito je procijenio da je pretjerao, smijenio ga i povukao u Užice. Ali pravo “lijevo skretanje” tek slijedi. Uskoro, nakon prvih ratnih uspjeha Sovjetskog Saveza, Tito odlučuje da je vrijeme za drugu fazu oslobodilačke borbe, tj. za obračun s klasnim neprijateljima. I tek su se tada dogodile masovne likvidacije protivnika i izgon partizana iz CG. To je tek kasnije nazvano lijevim skretanjima. Za to vrijeme Đilas nije bio u CG.
    Đilas je, kao i ogromna većina ostalih komunista, na početku bio pravi staljinist i uradio mnoge gadne stvari, ali iz dubokog uvjerenja, a ne zbog psihopatije. Naprotiv, bio je dosljedniji i moralniji od svih ostalih “drugova”, koji su s vremenom postali prave moralne olupine. Prateći partijsku liniju jedan dan su nešto morali slaviti, a već drugi dan javno pljuvati. To je bilo strašno za moralni integritet čovjek! A Đilas je hrabro izašao iz tih šema.
    Žao mi je što ste i vi žrtva antiđilasovske propagande.

  • pera_pekar

    Kratko receno Djilas je bio hulja, ohol, svirep i glup kao Krcun samo je jeftionije prosao nego sumadijski krvolok.

  • Marijana

    Bezrezervno hulja, bio i ostao. I uvek nanovo i nanovo to treba ponavljati i uciti decu da nam se takvo zlo vise nikada ne ponovi, pod uslovom da uspemo uopste da prezivimo posledice i ovog prvog sa kojima se jos uvek jedva nosimo… Ovako su Djilas i njegovi drugovi krojili nase “blagostanje”