Nacisti vs. komunisti

Svetozar Steve PejovićSvi bi trebalo da pozdravimo skorašnje debate u Evropi o stavljanju van zakona komunističkih i nacističkih simbola. Nema potrebe da raspravljamo o tome da li su nacisti ili komunisti ubili više ljudi i prouzrokovali više patnji. I jedni i drugi su ih počinili mnogo. Takođe je važno da se oba ova pokreta identifikuju kao dve praktične primene socijalističke doktrine. Osnovna premisa socijalističke literature jeste da su socijalističke institucije sposobne da ostvare “pravedno” društvo. Ta premisa je socijalističkim praktikantima obezbedila filozofsko utemeljenje i političko opravdanje za zamenu vladavine prava i individualne slobode vladavinom ljudi (nadalje: arbitrarna država) i za njihovu navodnu brigu za “narod”. Termin “narod”, omiljeni kliše svih socijalističkih vođa, predstavlja puku verbalnu fasadu iza koje vladajuća elita krije svoje privatne ciljeve.

Dvadeseti vek je bio svedok uspona i pada dveju glavnih primena socijalističke doktrine: nacional-socijalizma i marksizma-lenjinizma. Poput suparničkih porodica u podzemlju, nacional-socijalizam i marksizam-lenjinizam su bili u međusobnom ratu (hladnom i toplom), kao i sa ostatkom sveta. Nijedan od njih nije ispunio svoja obećanja. Drugi svetski rat je uništio Hitlerov socijalizam, dok se marksizam-lenjinizam raspao sam od sebe.Nacional-socijalistima i komunistima su zajedničke mnoge političke i ekonomske premise socijalističke doktrine. I jedni i drugi sprovode komandne ekonomije. Od pojedinca prave puko oruđe za ostvarenje ciljeva njihovih vladajućih elita. Nacional-socijalizam i marksizam-lenjinizam su neprijateljski nastrojeni prema društvu privatno-vlasničke tržišne ekonomije, i u skladu s tim, društvu slobodnih i odgovornih pojedinaca. Oni se zalažu za veliku i aktivnu državu, stvaraju obuhvatne socijalne programe i ne daju prebijenu paru za vladavinu prava. Nacional-socijalizam i marksizam-lenjinizam su bili jednako nemilosrdni u gonjenju svojih primarnih meta: pre svega, inferiornih rasa i buržoazije.

Između nacional-socijalizma i marksizma-lenjinizma postoje, takođe, i neke fundamentalne razlike. Komunisti su gajili otvoreno neprijateljstvo prema vlasničkim pravima, dok su se nacional-socijalisti zadovoljavali kontrolom i nadziranjem ponašanja privatnih vlasnika. Nacional-socijalisti su borbu za rasnu čistotu unutar nacionalnih granica videli kao glavni mehanizam razvoja njihove vrste socijalizma. Komunisti su, s druge strane, klasnu borbu proletarijata u internacionalnim okvirima smatrali polugom razvoja marksističko-lenjinističkog tipa socijalizma. Pozni G. Warren Nutter, visoko cenjeni ekonomista, o komunističkom režimu je rekao sledeću stvar: “Lenjinov genije je bio taj koji je shvatio važnost ulepšavanja sovjetskog sistema demokratskim ruhom. Ako narod želi Ustav, dajte mu ga, uključujući i povelju o pravima. Ako žele parlament, dajte im i to. I pravosudni sistem. Ako žele federalni sistem, stvorite i taj mit. Povrh svega, dajte im izbore, jer je čin glasanja ono što običan čovek najčešće povezuje sa demokratijom. Dajte im sve to, ali osigurajte da to neće imati uticaja na to kako će stvari biti vođene.”


Svetozar Pejović, Profesor u penziji, Univerzitet Texas A&M. Prevod: Borislav Ristić


Sovjetski i nacistički poster Hitler i Staljin poster